Panov labirint - El Laberinto del Fauno

“Ostavila je male znakove svog postojanja, a oni koji znaju gdje treba gledati, lako će ih naći”, kaže se u post festumu recentno najneobičnijeg hibrida ratne drame i fantasy žanra. Redatelj Guillermo del Toro, Meksikanac proslavljen sada već prepoznatljivim rukopisom “Cronosa”, “Mimica” i “Hellboya” učinio je isto – neke je znakove iz svog privatnog života shvatio vrlo ozbiljno. Radivši godinama po principu da nasumične ideje zapisuje u bilježnicu koju stalno nosi sa sobom, od čega kasnije nastaju njegovi filmovi, tako je i papirnatu bazu črčki za “Panov labirint” svojedobno izgubio vozeći se u taksiju. Misleći da je stvar propala i da ovog filma nikad neće biti, iznenadio se kada je vozač nakon nekog vremena našao njega, jer on sam od potrage za bilježnicom je odustao. Taksist je listajući zapise pomislio kako se tu krije nešto važno, a del Toro je nenadani rasplet “izgubljenog” u “nađeno” doživio kao poruku da “Labirint” ipak mora biti snimljen.

Nije zato ni iznenađujuće da je “Panov labirint” imao spor i netipičan uspon do sučeljavanja s publikom. Izvačila su ga priznanja i nagrade, pa čak i Oscari, jer njegova dualnost u različitim žanrovskim obrascima nipošto ne odgovara komercijalnim instant pravilima. Treba li na koncu odlučiti što je, preteže ipak ratna drama smještena u frankističku Španjolsku s elementarnim dodacima fantastike, te na još jednoj razini, bajka za odrasle koju djeca, zbog nekolicine prizora, ipak ne bi trebala gledati. Iako u prethodnome posve osobit, određen stupanj anglifikacije “Labirint” je morao istrpjeti, jer Pan iz naslova nije Pan nego mitski šumski duh Faun, koji je prvome tek sličan, kao što je sličan i Satiru, također spoju polu-čovjeka i polu-koze. Del Torov Faun drukčiji je jer seksualne reference zatomljava do minimalnog privida, ali ipak odrađuje svoju ulogu zrelog vodiča kroz onostrano, što je glavnoj junakinji jedini mogući bijeg od zemaljskih užasa i rata. Spoj ili rez između ta dva svijeta, jednog u kojem nimalo slučajno caruju fašizam i testosteron, dok u drugome čudesna bića pomažu krhkoj djevojčici na pragu zrelosti, Del Toro mjestimice spaja vrlo grubo, ali što film dalje odmiče, ti žanrovski portali postaju sve prohodniji, pa je dojam kako je redatelj tu progresiju od silovitijih rezova pa sve do pretapanja stilski baš i kanio izvesti.

U te portale koji se otvaraju, a koji su utkani i u samu fabulu priče, jer djevojčica da bi pobjegla od rata mora ispuniti tri zadatka kojima dokazuje neiskvarenost svoje duše, “Panov labirint” osim osnovne alegorije o fašizmu kao krajnjem nedostatku baš te duše, ali i mašte koju djeca u ranoj “nezreloj” dobi imaju, nudi još nekoliko interesantnih čitanja. Jedno je ono koje se proteže na samo mjesto radnje, Španjolsku zahvaćenu građanskim ratom, zlom i ubijanjem, a koja je, što potvrđuje kasniji tijek povijesti, sada postala nešto sasvim drugo, probivši svoj geografski portal u zavidno uređenu državu u kojoj postoji miroljubiv suživot svih opcija, od konzervativno katoličkih pa do krajnje liberalno uređenih ljudskih prava i sloboda. Po Del Toru i njegovom svjetonazoru, zlo i dobro međusobno se nadopunjuju, pa se tako i sam Faun u jednom trenutku kad zahtijeva ljudsku žrtvu čini kao zao lik, iako, pokaže se na kraju, to nije.

Komentar suvremene Španjolske u odnosu na onu staru fašističku povezan je i s tezom samog “Panovog labirinta” kako se pogansko, ezoterijsko i sve ostale religijske strukture nadopunjuju, pa glavna junakinja na kraju doživi susret koji je sličan susretu sa stvoriteljem, iako on u filmu ne nosi takvo ime. I sve to doživi u svojoj najboljoj inkarnaciji, vremenu u kojeg se vratila kao najsretnija. O tom trenutku govore mnoga religijska vjerovanja, a del Toro ga raskošno rasprostire na sve motive, od države koja je morala proći loše dane da bi došla u one sretne, pa do one skroz osobne, sakupljene u liku djevojčice koja je davno, ni neznavši, bila princeza. Na kraju labirinta, prateći svoj unutarnji instinkt, tvrdi Guillermo del Toro, i države i ljudi sasvim simbolički postaju “princeze”.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Dani satire 2008. - komentar
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea
Gumbekovi dani
Zagrebački holding upravlja i lutkama
Nastavlja se holdingizacija zagrebačke kulture
Dani satire - deja vu
Dani satire u potrazi za kvalitetnim humorom u kazalištu
Izložba 'Oltari avangarde' - umjetnost svakog čovjeka je sakralna
Oltari avangarde u Klovićevim dvorima
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Petar Selem
Večer Johanesa Brahmsa
Queer Zagreb komentar
Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan sviraju Brahmsa
Turandot – Gianluca Marcianó
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
'Odlično je baviti se kriminalom' - zbirka priča ili priručnik za preživljavanje?
'Odlično je baviti se kriminalom' - zbirka priča nezaštićenog svjedoka
Kaligula - Tomaž Pandur
Zagrebi! – Ekofestival ili Ickeofestival?
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Mapiranje grada
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Ivan Ladislav Galeta na DVD-u
Kompilacija filmova Ivana Ladislava Galete na DVD-u
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Gordana Vnuk
Mladen Stilinović
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Oko cucka pa na mala vrata - Hrvoje Šalković
Savičenta pleše deveti put
Ples i cirkuserija u Savičenti
'Opera pod zvijezdama' u nogometnom duhu
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Mute - aktivizmom protiv devastacije istočnog Londona
Tjedan suvremenog plesa - komentar II
Kratka priča na festivalu
Oluja - Ivica Kunčević
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Ljudevit Gaj u Gajevoj
Ljudevit Gaj pao s Marsa u Gajevu
Odmor od povijesti Bacača sjenki među knjigama
Kako se odmoriti od povijesti?
Devastacija Zagreba se nastavlja: srušena Planićeva vila na Tuškancu!
Strušena ne/zaštićena vila Stjepana Planića
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Studentski 'Ljubavni napitak'
'Ljubavni napitak' Muzičke akademije
Triptih – Arnaud Bernard
Tri opere o smrti
Darjeeling d.o.o. - Wes Anderson
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Međunarodni tjedan udaraljkaških ansambala
Monografija o Dimitriju Bašičeviću Mangelosu
Devet i pol Mangelosa
Protiv političke korektnosti
Apsurdi političke korektnosti
Šišmiš - Damir Lončar
Nives Opačić i pitanja jezične prakse
Hrvati lako prihvaćaju sve što je strano
Promjene - Bad Co.
Kakva je to gromada na uglu Jurišićeve i Petrinjske?
Milko Kelemen
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Moderna arhitektura u Hrvatskoj 30-ih godina
Moderna arhitektura u Hrvatskoj 30-ih godina
Karamazov u Lisinskom
25 FPS 2007.
Eksperimentalni 25 FPS po treći i veći put među Hrvatima
Sumrak bogova
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
'Pjev Mediterana' na Smotri folklora
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
Zagreb Pride 2007.
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
DVD 'Best of the Best' produžio trajanje Revije amaterskog filma
Ana Lederer
Igor Zidić