Odmor od povijesti - Bacači sjenki
| 09.04.2008. | Print | Pošalji link |
U vremenu i prostoru koje najrazličitije vrste ideologija i ostalih takozvanih usustavljivanja za povijest baš i nisu štedjele, ponuda «Odmora od povijesti» nije nešto što se odbija.
Znali su to i Bacači sjenki, umjetnička organizacija pod vodstvom Borisa Bakala, koja nudi upravo sat i pol do dva tuđe, male povijesti i susret s vlastitom. Riječ je o trećem, ali zapravo prvom dijelu trilogije «proces_grad» inspirirane Franzom Kafkom i njegovim «Procesom», dok je središnji dio sad već legendarna «Ex-pozicija», interaktivno, s odnosom izvođača i publike u omjeru jedan na jedan, lutanje napuštenom i poludesvastiranom tvornicom Gorica. Putovanje koje nudi «Odmor od povijesti» bitno je drukčije, pasivnije i smirenije, gotovo melankolično. Ako je «Ex-pozicija» bila ekstrovertirani ulazak u tuđe živote, u priče malih i velikih ljudi i aktivno sudjelovanje u njima, «Odmor od povijesti» introvertiran je antipod, koji ostavlja mjesto svakom od posjetitelja da uz pomoć vodiča sumira barem dio vlastite egzistencije. Drugim riječima, dok je «Ex-pozicija» odvodila u priču, ili priče, «Odmor od povijesti» ih dovodi posjetitelju.
Pritom koristi katalizatore, u vidu izravne ali dokumentaristički podigrane i nedovršene dramske akcije, ali i osobne ispovijedi, točnije ispovijedi zamišljanja o trenutku smrti svakog od izvođača. «Odmor od povijesti» sastoji se od nekoliko faza, od kojih nijedna nije dovršena, i prije je naputak za poticanje sjećanja ili autorefleksije, nego zaokružena cjelina u smislu u kojem djeluju poglavlje proze ili čin drame. Zajedničko ležanje asocira na internate, bolnice ili mitsko putovanje spavaćim kolima; zvukovi približavaju djetinstvo; suptilna briga izvođača za publiku sugerira predsmrtno stanje, a glazba neku uvijek bolju prošlost. Predstava, ukoliko se predstavom smatra nijemo očekivanje podražaja od strane živih izvođača ili pak minimalnom akcijom uokvireno slušanje njihovih privatnih razmišljanja, suočena je s paradoksom – istovremeno poziva na odmor i ne dopušta ga jer konstituira paralelnu zbilju, namjerno snovitu ali ipak napetu zbog očekivanja i iščekivanja impulsa.
Svaka izvedba «Odmora od povijesti» ujedno je i premijera, kao da je svakom izvedbom i dodatkom osobne povijesti svakog od posjetitelja i sam koncept dobio na važnosti. Međutim, ovdje nije riječ o arhiviranju, kao kod nekih drugih projekata Bacača sjenki, nego tek o pozivu na intimno, i sasvim privatno, druženje s vlastitom poviješću. Utoliko i sam naslov, iako možda jednoznačan na prvi pogled, otkriva kompleksnu višeznačnost - posjetitelju je ponuđen odmor od svakodnevne buke, samo da bi dublje zaronio u svoju. Poneki uspiju zaspati, svladani lelujavom atmosferom, i oni su vjerojatno sa svojom poviješću pomireni, dok ostali, koji nisu «svakog dana sve mirniji», u mraku Knjižnice Bogdana Ogrizovića, frustrirano pokušavaju razabrati siluete izvođača ali i vlastitih misli.
Iako nominalno postoji, preko samog izvedbenog čina, djelatna i simbolička podrška samog mjesta izvedbe ovoga puta je izostala, i svodi se tek na osobnu asocijaciju pojedinog sudionika. Kako je Knjižnica Bogdana Ogrizovića ipak jedna od frekventnijih i poznatijih u gradu, njezin prostor jest donekle i zajednički prostor, ali svaka interakcija s njim, kao i s knjižnim fondom, «Odmoru od povijesti» nedostaje. To čudi, s obzirom da je knjižnica ujedno i kolekcija znanja, ali i prostor suživota svih ideologija, svjetonazora, poetika i rukopisa, upravo kao što je to u ovom slučaju i zbroj osobnih povijesti svih sudionika, bili oni izvođači ili publika.
«Odmor od povijesti» gotovo namjerno ne ostavlja trag, sigurno ne onako spektakularan kakav je ostavila «Ex-pozicija», ali nudi mogućnost suptilnog odmaka, što čini idealnu kombinaciju za gostovanje na nekom velikom i programski zbijenom festivalu. Naravno, ona je i još jedan iznimni i stoga nezanemarivi doprinos Bacača sjenki zagrebačkoj kazališnoj ponudi, nesvodiv na uobičajene kazališne parametre.
Igor Ružić
Pročitajte i ...
Odmor od povijesti Bacača sjenki među knjigama
Kako se odmoriti od povijesti?
Boris Bakal
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Ekstravagantna tijela
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Dragan Radulović predstavio svoju 'Splav meduza'
'Splav meduza' na crnogorski način
Pijani proces - Ivica Buljan
Idiot - Ivan Plaziblat
Projekt Zagreb u MGZ-u
Zagreb u stanju tranzicije
Proces - Ivan Plaziblat
Clubture slavi 5 godina postojanja
Clubture
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Razgovor: Filip David
09.01.2009.
- Večernja zvijezda - Alan Hollinghurst
- Posjetitelj - Ljiljana Todorović
- Film - godišnji pregled 2008.
- Kazalište - godišnji pregled 2008.
- Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
- Književnost - godišnji pregled 2008.
- Državni neprijatelj broj 1 – Prvi dio - Jean-François Richet
- Likovnost - godišnji pregled 2008.
- Brana - Mateja Koležnik
- Koncert za Zakladu Ana Rukavina i Vjekoslava Šuteja
- Marija Magdalena - Dimitrije Popović
- Putujuće pozorište Šopalović - Tomi Janežić
- Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Lisinskom
- Dan kad je zemlja stala - Scott Derrickson
- Rozamunda - Ivica Buljan
- Kraljevska flamanska filharmonija
- Hoću kući - Mladen Stilinović
- Hotel Grand - Renato Baretić
- Polet - Jean-Claude Berutti
- Tri priče o nespavanju - Tomislav Radić
