Sumnja - Marko Torjanac

Naime, za razliku od nekad, kad je Teatar &TD uvodio avangardu i prije nego što se u svijetu afirmirala, ili nešto kasnije kad je Teatar u gostima redovito lifrao inozemne uspješnice na domaće pozornice, danas se novim inozemnim tekstovima rijetko tko bavi. Nažalost, naglasak je na klasici, domaćoj i stranoj, ili pak na onom dijelu nove hrvatske drame od koje se još nešto može očekivati. U takvom okruženju, ponovno najmanji jesu i najagilniji, pa nije iznimka da upravo male, privatne inicijative, često i nezagrebačke, prve donose prijevode vani već provjerenih i nagrađenih tekstova.

Udruga Planet Art koju vodi Marko Torjanac jedna je od takvih, spremna preuzeti simbolično nasljeđe Relje Bašića i putujuće ekipe, ali u drukčijim okolnostima i s bitno manje kreativnog poticaja. Od „Velike zvjerke“, preko preuzete „Žabe“ i otetih „Stilskih vježbi“, a kasnije i navodno provokativnim „U posjeti kod gospodina Greena“, Planet Art pokazao je u kojem smjeru želi ići, ali i da za uspješnu kazališnu produkciju ipak nije dovoljno samo pokušati u isti lonac ugurati što više kvalitetnih sastojaka. Još je veća nesreća kad su i sami sastojci  problematični, kad nema glumačke legende da izvuče tekst što pati od osrednjosti, vatrenu razmjenu replika uobičajenu, pa čak i nadmašenu u prosječnoj epizodi televizijskih serija, i kad se zbog svega toga predstava pretvara u mogući esej, ali ne i punokrvni kazališni čin.

„Sumnja“ Johna Patricka Shanleya, dramatičara koji unatoč Oscaru za scenarij filma „Moonstruck“ ipak više voli kazalište, razumljivo se reklamira osvojenim zaista prestižnim nagradama u kazališnom svijetu. Tony i Pulitzer nisu nešto što se lako može zanemariti, i treba vjerovati da ih je Shanleyev tekst u danom kontekstu zaslužio. Kao pokušaj istovremenog razotkrivanja problema pedofilije u redovima Katoličke crkve ali i želje za izbjegavanjem jednostavne ili jednostrane osude, „Sumnja“ zaista funkcionira na nekoliko razina, i to joj je, s obzirom da u nijednom od njih ne dostiže niti logični kraj niti pokušaj zaključka, najveća vrijednost. Simultanka koju nudi ide do bazične razine klasičnog zapleta u otkrivanju onoga što bi trebala biti istina, dakle utvrđivanja činjenica i počinitelja, do relativiziranja svake od na kraju ipak naslućenih ali neizrečenih istina. Nijedna od sastavnica nije tako dovedena do kraja, pa se ne može reći je li konkretni motiv liberalizacija crkvenih stavova, različiti pristupi odgoju i vjerskim dogmama, silovanje ili pokušaj silovanja i tako dalje. Nimalo nevažan sastojak sadržan je i u pitanju može li, ili smije li,  dječak od dvanaest godina biti svjestan svoje seksualnosti, pogotovo kad ona nije ono što bi obitelj, društvo, a možda čak i Crkva od njega očekivali, no njega ovaj tekst tek usput spominje.

Ukoliko je tako postavljen zaplet građen na  kazališno legitimnim temama, „Sumnji“ čak i u pisanom obliku još više smeta uniformna dramaturška razrada. Uz tek nekoliko duhovitih replika, te strukturni začin u vidu propovijedi, ova drama podsjeća na proizvod radionice kreativnog pisanja, i kao svaki dobar triler, do polovice trajanja gledatelju implicira krivca kako bi ga na kraju iznenadno promijenila, točno onako kako su to već davno radili i Miss Marple i Monsieur Poirot.

Pored toga, na kraju krajeva ipak nikoga izravno ne osuđuje, čak niti Crkvu čija stroga hijerarhija i omogućuje da tajne ostaju skrivene po nekoliko desetljeća, dok s druge strane zahtijeva pokoru i protivi se civilnim inicijativama i, nažalost, još uvijek ponekog uspije uvjeriti u svoju moralnu vertikalnost. Blago siromašnima duhom, tvrdi ta ista Crkva, i zaista je tako: neinspirativna i neimpresivna „Sumnja“ u režiji Marka Torjanca nudi tek sumnju za nešto što je već odavno činjenica, nudi pitanje nakon što je Katolička crkva u Sjedinjenim Državama već platila milijunske odštete, a zatvorenost jedne institucije tematizira čak i nakon što su se svi uvjerili koliko je pogubna. Stoga ni ova produkcija Planet Arta nije kontroverzna ili provokativna, nego je tek melem na ranu kojom malograđanski mentalitet liječi svoje rane dok uopće dopušta ideju da je moralna vertikala negdje izvan njega. Ukratko, onaj tko dosad nije posumnjao, ni „Sumnja“ mu neće pomoći.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
Otimačina Stilskih vježbi
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Aleja filmske umjetnosti
Aleja filmske umjetnosti - predizborni teatar apsurda
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Rozamunda - Ivica Buljan
Pijanistica - Dario Harjaček
'Argentina' - priča o Hrvatskoj
Nogomet + tango = 'Argentina' - Hrvatska
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Out - Via Negativa
Petar Selem
Zeleno vjenčanje za kraj Queer Zagreba
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
ZGetno ponovno u duhu polistilizma
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Gordana Vnuk
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
U agoniji - Branko Brezovec
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Koriolan - Miran Kurspahić
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Idiot - Ivan Plaziblat
Nakon Shakespearea i skraćeni Dostojevski u &TD-u
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Proces - Ivan Plaziblat
Kuga - Oliver Frljić
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Tri nove suvremenoplesne predstave
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Hanjo - Senka Bulić
Senka Bulić govori o predstavi Hanjo
Trokut nerealizirane žudnje: Yukio Mishima, Senka Bulić i Teatar &TD
Ne kao ja - Via Negativa
Festival prvih - društvena odgovornost kapitala
Festival prvih - peti put
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Festival Nebo – vrhunski etno
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Nataša Rajković
Mate Matišić
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Disability art: ekstravagantna tijela, seksualnost i nasilje
Velika Montaža Tita