Posjetitelj - Ljiljana Todorović

Ono što je nekada bio eksces, ili razumljiv potez samo kad je bila riječ o, na primjer, Danima srpske kulture, postalo je svakodnevnom, uobičajenom činjenicom. Gavelline večeri bile su poligon za otkrivanje produkcija iz susjedstva, a čini se da one nisu iznimka nego da će Dramsko kazalište u Frankopanskoj sve češće biti domaćin svojim istočnim pandanima – od JDP-a, preko Ateljea 212 do na primjer Beogradskog dramskog i tako dalje.

Iako svaki novitet daje određenu mogućnost usporedbe, a time i eventualnog poboljšanja, fasciniranost srpskim kazalištem možda je baš splasnula kad su se stvari normalizirale do te mjere da više nije neobično vidjeti, na primjer, glavnu postavu Otpisanih na pozornici u Zagrebu. Zato je od onog pljeska Ljubi Tadiću u Rijeci do današnjeg smirenijeg pogleda na Vojislava Brajovića i Dragana Nikolića moralo proći nešto manje od skoro cijelog desetljeća.

Nekadašnji Tihi i Prle danas su ljudi u godinama, s velikim karijerama koje uključuju i ministarska mjesta, no sijede kose i brade ipak su djelomično i tek kazališna šminka, baš kao što je to i neizbježna cigara. U Zagreb su došli s produkcijom Ateljea 212 starom dobre tri godine, komadom „Posjetitelj“ francuskog autora Eric-Emmanuela Schmitta u režiji Ljiljane Todorović, tekstu koji, najjednostavnije je to tako reći, predstavlja susret Sigmunda Freuda s onostranim u koje ne zna da li vjeruje ili bi li trebao vjerovati.

Biografsko u drami nije uvijek znak zastoja u imaginaciji, jer u krajnjoj liniji ni sama drama bez biografskog ne može, pa je korištenje takozvanih zbiljskih likova u autorskom djelu sasvim legitimni čin koji ponekad daje i bolje rezultate od čistih izmišljaja. Naravno, u drami Eric-Emmanuela Schmitta Sigmund Freud nije sa baš tako morao zvati, pa bi svejedno bilo jasno da bečki psihijatar opružen na vlastitom kauču i nije nitko drugu nego baš otac psihoanalize – analitičkom glavom i prepoznatljivom bradom. Djela francuskog autora gotovo uvijek na sličan način crpe iz zbilje, i redovito u središte zbivanja postavljaju historijsku osobu, samo zato da bi preko njezine legende, ili u malo manje spektakularnom smislu, općepoznatosti, prepisale neki suvremeni fenomen u dramski materijal zavidne lucidnosti i komentara. Bio to Denis Diderot, Poncije Pilat ili čak Adolf Hitler, Schmittu ne predstavlja problem potopiti ih u sasvim privatne zbrke, u kojima oni ipak ostaju ono što jesu, ili kakvim ih povijest pamti, dok istodobno rješavaju ili tek postavljaju opće probleme iz prirode odnosa ljudskog sa samim sobom. Zato i posjetitelj kod doktora Freuda možda jest, kako tvrdi, Bog, ali možda je i samo mentalni bolesnik koji stavlja na kušnju psihoanalitičko suzdržavanje od religioznih koncepata, čak i u Beču krajem tridesetih godina kad Židovima može pomoći još jedino nebeska intervencija.

Znajući da u tom, kao i u mnogim drugim slučajevima Bog ili ne postoji ili je cinik, Schmitt ga gradi od fejdoovskih ulazaka kroz prozor i skrivanja iza zastora jednako kao i od heurističkog dijaloga kojim se oprimjeruju religijska i antireligijska uvjerenja, s tim da taj takozvani Bog Dragana Nikolića nekako uvijek ima prednost, čak i kad ne želi stvarati čuda. Ono se ipak dogodi, jer nacist na kraju odustaje od progona a Freudova kći biva puštena iz istražnog zatvora. Ostaje međutim pitanje je li to baš bila intervencija odozgo, ili možda ipak sa strane. Ili je jednostavno riječ o Sudbini, u koju se vjeruje u nedostatku boljeg opravdanja za sve ono što smrtnici rade ili propuste napraviti.

Priča je ipak samo pokriće za izvrsne dijaloge, koje Schmitt kao da je pisao na mahove, jer se njihova konzistentnost iscrpljuje pa se unutar pojedine scene gotovo čuju cezure, kao između poglavlja. Realistična režija pritom ne pomaže, jer Ljiljana Todorović vjerojatno nije ni mogla niti htjela obuzdavati velikane, a trebala je, pogotovo Brajovića koji Freudov očaj i žudnju za dimom cigare boji širokim potezima patetike, vjerojatno samo zato da bi Nikolić mogao ostati hladan i siguran u sebe, kako je to uvijek s onima koji tvrde da su Bog. Zato je, puno više od glumačkog uspjeha, važnije da je upravo ovakva predstava gostovala u vrijeme božićne histerije. Barem kao izravni dokaz političke korektnosti prema manjini koja ne vjeruje.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Nije kraj - Vinko Brešan
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Goran Marković
ZagrebDox pomaže dokumentaristima iz regije
Zagreb dox organizira Pitching forum
Gostovanja na Gavellinim večerima
Dani satire 2008. - komentar
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Biljana Srbljanović
Dani satire - komentar drugi
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Putujuće pozorište Šopalović - Tomi Janežić
Dani srpske kulture 2008.
'Tendenciozno aktivistički' Dani srpske kulture
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Delirijum tremens - Goran Marković
Dani satire - deja vu
Vedrana Rudan
Novo izdanje prve hrvatske studije o feminizmu
Ženski eros i civilizacija smrti - knjiga koju treba pročitati
Dalijeve grafike u Zagrebu
Grafike Salvadora Dalija u Galeriji Mona Lisa
Postoji li u književnosti muško pismo? Ne! Zastor! Džada!
Austrijska avangarda u Zagrebu
Kaligula - Tomaž Pandur
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
Mein Kampf bez konteksta
Hrvatima za «Mein Kampf» nije potreban kontekst?
All Right - Nemanja Cvijanović
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Gospođa Helga - lutka za napuhavanje u Galeriji Nova
Ivo Sanader - pjesnik!
Muško nabijanje u poeziji Ive Sanadera
40.PIF Post Festum
Život drugih (Das Leben der Anderen)
Eurokaz zbog kojeg će se na Mirogoju tražiti mjesto više
Eurokaz pleše (i) na Tuđmanovom grobu
Počinje Tjedan suvremenog plesa
Umro Zvonimir Berković
Devet dana koji čine Tjedan suvremenog plesa
Slučajevi običnog ludila - Dora Ruždjak Podolski
'Radio Tesla' nova drama Filipa Šovagovića
Radio Tesla – predstava o genijalcu s vizijama za sve uzraste
'Slučajevi običnog ludila' - uvrnuta ljubavna priča
'Slučajevi običnog ludila', začudo, u Gavelli
'Vodoinstalater' i 'Nadilazeći vrijeme' na Muzičkom Biennalu Zagreb
Život je san - Rene Medvešek
'Nadilazeći vrijeme' i 'Vodoinstalater' – praizvedbe na MBZ-u
Rene Medvešek sanja Calderóna
'Život je san' - novi eksperiment Renea Medvešeka
Zagrebački pentagram - Paolo Magelli
Gluma i identitet - doktorski rad Dubravke Crnojević-Carić
Gluma je društveno cjepivo
Niko i Ništ - Saša Anočić
Kraljevo - Ozren Prohić
Ilijada 2001. - Filip Šovagović
'Ilijada 2001.' - nova predstava Filipa Šovagovića
Ilijada 2001. – hrvatska zbilja na način Filipa Šovagovića
Brana - Mateja Koležnik
Mateja Koležnik ponovo režira u Zagrebu
'Brana' u Gavelli
Polet - Jean-Claude Berutti
Pijanistica - Dario Harjaček
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Stanje nacije - Filip Šovagović
Gordana Vnuk
Eurokaz 2008.
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Turandot - Vasilij Senjin
Naš dečko - Franka Perković
Idiot - Ivan Plaziblat
Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Što sa sobom preko dana?
'Život u sjeni banane' u Virovitici
Ivan Vidić: 'Tranzicija nije nesretna jer ljudi su je htjeli'
Orfej silazi – Janusz Kica
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
Otimačina Stilskih vježbi
San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Metastaze u kazališnoj verziji
Metastaze hrvatske zbilje u Gavelli
Gavelline večeri po 22 put
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Mećava - Aleksandar Ogarjov
U 'Mećavi' je veći metež iza scene nego na njoj
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Duško Ljuština
Mate Matišić
Mladen Tarbuk
Predrag Matvejević (drugi dio)
Gavelline večeri - rezime