Alabama - Dario Harjaček

16.01.2010. Print | Pošalji link

«Kakve li bljezgarije rat», pisao je jednom jedan pjesnik, i čini nam se danas točnije nego ikad.

Jer, ni sami više nismo sigurni koliko se taj mitski rat dogodio i kome se sve dogodio, čak i kad nas na njega podsjećaju groblja branitelja koji se, kao kod Mate Matišića, moraju pomiriti s tim da «život ide dalje». Ide li, međutim? Na to pitanje pokušava odgovoriti «Alabama» Davora Špišića, dramski tekst koji je pobijedio na natječaju za nagradu Marin Držić 2008. godine i koji je odnedavna na repertoaru Dramskog kazališta Gavella.

Jedna od najvećih zabluda ove drame o obitelji koja se, unatoč svemu, pokušava održati, upravo je taj odjek. Kako je govornim idiomom postavljena u Slavoniju, iz nje je lako - možda i previše lako -  čitati više ili manje potmulu ratnu traumu. Međutim, nje nema - tragedija u «Alabami» je izvan dosega rata i s njim nema baš nikakve faktične veze. A opet, sve u njoj miriše na rat i stradanje. Čak i da ništa drugo nije napravila, ova drama postavlja pitanje koliko smo svi mi u stanju pobjeći od onoga što se događalo u toj «Panoniji» početkom devedesetih, i svega što smo gledali na malim ekranima i što ponovno gledamo u one dane kad se sjećamo ponosa i slave. I zašto svaka tragedija mora biti povezana s nečim što se tada dogodilo, barem u optici današnjice, iako u samom tekstu nema naznake rata. Radnja bi se zaista mogla događati u bilo kojoj zemlji dovoljno siromašnoj i jadnoj da joj jedna od nevažnijih američkih saveznih država izgleda kao raj na zemlji ili barem - bolje.

Špišićeva «Alabama» zato nije komad o ratu, ali jest o stradanju koje ne može i ne želi proći. O kapitalizmu i nesreći, o boli i načinima nošenja s njom. Jedan mladić mislio je da se bol može skratiti i prekinuti snažnom gestom, a njegova je majka naučila da boli treba ponekad i dopustiti da prođe. Kao i ljubavi, makar bila i majčinska. Ne zvuči kao dovoljno materijala za dramu, pogotovo nagrađenu, ali jest. Tretiranje tog materijala, od strane autora, ili redatelja Darija Harjačeka, sasvim je druga tema. Tekst ima prizvuk lagane komedije koja mora dokazati svoje premise i po cijenu didaktike, dok predstava ne ostavlja izbora drukčijoj vrsti promišljanja situacija osim klasičnog, središnjeg i bazičnog. Tek u pojedinim trenucima, kad se fizika konkretne scene kvalitetno prožme metafizikom ne previše inventivnih Špišićevih rješenja na granici svijeta živih i svijeta mrtvih, Harjačekova režija kao da želi reći nešto više nego tek razvući tekst po sceni. No, ti su trenuci rijetki.

S pohvalnom dozom minimalizma, i bez pozorničke pirotehnike, nego tek s nekoliko dubljih tonova koji najavljuju da će tragedijska potka morati dočekati razrješenje, «Alamaba» teče kao nezabrinuta TV-drama. S izvođačima koji pokušavaju shvatiti svoje uloge i pritom zadržati ostatke uvježbanog naglaska, predstava zapravo djeluje najbolje, ili barem cjelovito, samo u banalnim prizorima, kad su majka i sin u pozi koju su obrađivali nebrojeni likovnjaci, ili kad se ritualno prosipa pepeo. Nesreća je što, u komadu kojem bi te scene trebale biti dodatak, upravo baza najmanje valja, jer je svakodnevica ishitrena, klišeizirana i nemotivirana, ukratko – ravna. Ali ne na onaj način kako se bol sabija u trajni grč i emocionalnu osakaćenost, nego prije kao nekvalitetna glumačka interpretacija uslijed redateljske nebrige. Ni mladi Filip Križan, ni inače uvijek pouzdana Marina Nemet, u «Alabami» ne uspijevaju doći do svojih vrhunaca - on zakočen željom za scenskom slobodom u režiji koja mu nudi i previše, a ona kao sputana realizmom, iako joj on dosad nije smetao. 

Koliko god u službi pomirenja i zatvaranja priče koju nije dovoljno niti otvorio, izvornik ipak nudi više. Ovako je samo općenita i loše ispričana srcedrapateljna priča o oprostu i obitelji, s par zanimljivih video-trenutaka, ali i puno praznog hoda i kvazisimbolike. Što ne znači da je publika neće i takvu voljeti.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
'Alabama song' - roman o Zeldi Fitzgerald

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici