Danse macabre - Staša Zurovac
| 17.03.2008. | Print | Pošalji link |
Hrvatska plesna scena ne može se požaliti na manjak koreografa specijaliziranih za suvremeni ples.
No, kada je riječ o suvremenom baletu, onoj vrsti umjetničkog izraza koja klasični balet ne negira, nego se na njega nadovezuje, situacija je bitno drukčija. U tom području još od Milka Šparembleka gotovo da i nije bilo neke istaknutije i prepoznatljive osobnosti, sve dok se nije pojavio Staša Zurovac.
Pažljivo gradeći svoj izraz, stvarajući najprije manje koreografije, pa onda postupno, kroz niz godina, sve veće i veće, Zurovac je danas konačno autor koji se može smatrati dostojnim Šparemblekovim nasljednikom, premda ne nužno i sljedbenikom. Njegova najnovija predstava "Danse macabre", premijerno izvedena prošle subote u zagrebačkom HNK, ambiciozan je projekt, koji, površinski gledano, u nezanemarivom obimu zahvaća iste ili slične idejne i plesne postavke kao i neke Šparemblekove predstave. Usporedba s "Pjesme ljubavi i smrti" starijeg autora, koje će upravo ovih dana ponovno biti na HNK-ovom repertoaru, pritom se nameće sâma po sebi. Zurovac u svojoj predstavi također istražuje razne arhetipske pojavnosti smrti. I on se koristi izrazom koji jest utemeljen u klasici, ali više na način latentno prisutnog kolektivnog sjećanja, a manje na način doslovnog korištenja klasičnog plesnog vokabulara.
U čisto koreografskom smislu, Zurovac je i nešto slobodniji od Šparembleka, što je najočitije u ansambl prizorima. Šparemblekov je kolektiv, naime, gotovo redovito poslušno sinkron. Zurovčev je, međutim, sastavljen od pojedinaca, čiji pokreti jesu isti ili slični, ali su i neopterećeni potrebom međusobne vojničke usklađenosti. To je, uostalom, i daleko više u skladu s opsesijom arhetipskim, s obzirom da se i tradicijske plesne prakse diljem svijeta temelje na sličnom načelu heterofonije pokreta.
Zađemo li, pak, u dublje slojeve Zurovčevog umjetničkog svijeta, otkrit ćemo i elemente u kojima se od Šparembleka ne samo razlikuje, nego mu je čak i oprečan. Jer, premda se obojica u prikazivanju svojih preokupacija služe nizom simbola, oni su kod Šparembleka gotovo uvijek jednoznačni, odašiljući gledatelju poruku koja je konačna i, kao takva, nepodložna preispitivanju i reinterpretaciji. Zurovac, naprotiv, gradi poetski svijet u kojem se znakovi pojavljuju u izmaglici. Pritom ne samo da se izbjegava svaka doslovnost, nego je, štoviše, mnogoglasje različitih načina iščitavanja čak i stvaralački imperativ. Publici ovaj koreograf pristupa jednako kao i svojim plesačima – svatko je tu pojedinac, s pravom da umjetničko djelo doživljava na vlastiti način, čime, zapravo, i sâm sudjeluje u njegovom stvaranju i uvijek novom oživljavanju.
Glazba Marjana Nećaka za Zurovčev "Danse macabre" dosljedno slijedi slične ideje. Autonomno gledana, ona nije bez svojih manjkavosti, ali kao primijenjena glazba funkcionira odlično. Korištenje posve raznorodnih, pa i naoko disparatnih elemenata, u rasponu od minimalizma, preko orijentalnog folklora do parafraza Piazzolinog tanga nudi, kao i Zurovčeva koreografija, čitav spektar mogućnosti iščitavanja, s gotovo jednakom količinom što svjesnih, što podsvjesnih višeznačnosti. Svemu tome treba pridodati i zanimljiv doprinos Vlatke Vorkapić, čiji film na početku i kraju predstave također izbjegava mogućnost jednoznačne interpretacije.
Naposljetku, u HNK-ovom je baletnom ansamblu Staša Zurovac pronašao odlične suradnike, među kojima su gotovo jednako važno mjesto zauzeli prvaci ansambla, poput Ilira Kernija i Georgea Stanciua, ali i inače manje eksponirani plesači, kao što su Alen Gotal i Filip Filipović. Ukratko "Danse macabre" je predstava koja označava još jednu stepenicu više u umjetničkom razvoju Staže Zurovca. Istovremeno, ona donosi i vrijedan iskorak u repertoarnoj politici zagrebačkog HNK, koji je ovom predstavom potvrdio da se može uspješno odmaknuti iz okvira "bijelog baleta" i njegovih izvedenica. Nadajmo se da će ovakvih projekata biti još, jer, ne treba zaboraviti da je u svojim najboljim danima, prije kojih četvrt stoljeća, HNK-ov plesni ansambl međunarodni ugled stekao upravo svojim doprinosom suvremenom baletu.
Trpimir Matasović
Pročitajte i ...
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
'Danse macabre' Staše Zurovca u HNK
Ana Lederer
Noć kazališta u Dubravi
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Mateja Koležnik ponovo režira u Zagrebu
'Brana' u Gavelli
I konje ubijaju, zar ne - Ivica Boban
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
Dama s kamelijama - Derek Deane
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea
Cirkus između Viteza i Kralja
Out - Via Negativa
Petar Selem
Turandot – Gianluca Marcianó
Puccinijeva Turandot bez tuđih dodataka
Puccinijeva Turandot u HNK-u se izvodi - koncertno
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Damir Zlatar Frey postavlja ambijentalnu Toscu
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Tosca u Rijeci na tri lokacije
Don Carlos - Petar Selem
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Dani satire 2008. - komentar
Orfej - Ozren Prohić
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
U agoniji - Branko Brezovec
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Oluja - Ivica Kunčević
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Idiot - Ivan Plaziblat
Triptih – Arnaud Bernard
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Tri opere o smrti
Kos - Zijah Sokolović
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Sprovod u Theresienburgu
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Umro Galiano Pahor
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Carmen - Philippe Himmelmann
Nova Carmen mogla bi izazvati i oduševljenje i zgražanje!
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Opera za tri groša - Krešimir Dolenčić
Prosjaci, lopovi i kurve...
Ne kao ja - Via Negativa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Gavelline večeri - rezime
Pepeljuga - Derek Dean
Pepeljuga nije (samo) bajka
Gavelline večeri po 22 put
Park - Janosz Sikora
Pir malograđana - Paolo Magelli
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
Nova smrt trgovačkog putnika
Youri Vámos: Shakespearea se ne može mijenjati
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Mate Matišić
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
Turbofolk - Oliver Frljić
09.01.2009.
- Večernja zvijezda - Alan Hollinghurst
- Posjetitelj - Ljiljana Todorović
- Film - godišnji pregled 2008.
- Kazalište - godišnji pregled 2008.
- Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
- Književnost - godišnji pregled 2008.
- Državni neprijatelj broj 1 – Prvi dio - Jean-François Richet
- Likovnost - godišnji pregled 2008.
- Brana - Mateja Koležnik
- Koncert za Zakladu Ana Rukavina i Vjekoslava Šuteja
- Marija Magdalena - Dimitrije Popović
- Putujuće pozorište Šopalović - Tomi Janežić
- Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Lisinskom
- Dan kad je zemlja stala - Scott Derrickson
- Rozamunda - Ivica Buljan
- Kraljevska flamanska filharmonija
- Hoću kući - Mladen Stilinović
- Hotel Grand - Renato Baretić
- Polet - Jean-Claude Berutti
- Tri priče o nespavanju - Tomislav Radić
