Naš čovjek na terenu - Robert Perišić

Moćna medijska korporacija organizirala je dodjelu književnih nagrada, te sastavila žirije u kojima sjedi više od pola njenih stalnih ili povremenih suradnika, a nagrade su također otišle u ruke zaposlenika. U svemu tome big business laureat za prozu, inače književni kritičar korporacijinog tjednika, osjeća se pomalo neugodno, iliti «suzdržano» kako je opisan u prigodnom članku. I slikovni dokazi odaju isti dojam, jer mladi prozaik ne uspijeva iscijediti iskren osmijeh unatoč činjenici da je upravo postao bogatiji za 50 tisuća kuna, ako mu već nagrada sama po sebi ništa ne znači. Ono što muči nagrađenog prozaika opisano je u Perišićevom romanesknom prvijencu, a to je, između ostaloga, prodaja, ako već ne izdaja, rokerskih ideala iz mladosti, te mirenje sa životom koji podrazumijeva i prelaženje na drugu stranu, koju je ponekad teško razaznati, ali se zato definitivno uvijek osjeća da nije ona prava.

Ironija sudbine u ovom slučaju jest da je prebjeg nitko drugi nego Robert Perišić, kolumnist Globusa i dobitnik nagrade Jutarnjeg lista, i to za roman koji, ponekad satirički a većinom melankolično poraženo, bavi trenutnim stanjem duha i stvari u Zagrebu. Iako je «Naš čovjek na terenu» svojim najvećim dijelom smješten u pet dana proljeća 2003. godine, kada Amerika počinje sa svojom invazijom na Irak. Perišić mnoge stvari koje su se 2003. godine činile usputnima dijagnosticira kao novonastale trajne kategorije naše tranzicije, kao što je, uostalom, i nagrada Jutarnjeg lista. Ono što je kod Perišića fascinantno, tim više jer u hrvatskoj prozi takvih primjera puno nema, s obzirom na njenu usmjerenost na lokalizam, oličen u SHS, NDH, SFRJ, EU, NATO ili kojem već akronimu, jest činjenica da on u nekoliko logičnih koraka u jednu priču spaja Sinj, Zagreb, Washington i Bagdad, pokazujući u svojoj prozi koliko smo već dio globalnog sela.

Ako je u komunizmu rad čovjeka stvorio, u kapitalizmu se može birati između toga da ga obogati ili uništi, kao što je na kraju došao glave i novinaru Tinu, Perišićevom glavnom liku. Uništenje dolazi zahvaljujući rudimentima zavičajnosti kojih je Tin svjestan, ali im ne može pobjeći, pa kao dopisnika u Irak šalje svojeg dalekog rođaka, inače veterana Domovinskog rata, a samim tim i PTSP-ovca, koji u Mezopotamiji poludi i umjesto članaka mu počne slati svoja u tok svijesti zapakirana razmišljanja o životu i svijetu. Ti mailovi s druge strane razuma, u kojima ima više lucidnosti nego u raznim društveno-prihvatljivim stavovima ostalih likova, ujedno su i prozni vrhunac «Našeg čovjeka na terenu», autonomni tekstovi u kojima Perišić napušta svoj škrti stvarnosni stil i razmahuje se do zavidih visina.

Njegov tematski iskorak u okvirima aktualne hrvatske književnosti zapravo je revolucionaran, ali ga ne prati jednako revolucionarna realizacija. Ili je možda bilo previše očekivati i bujicu proze koja će impresionirati jednako poput desetine detalja i događaja kojima Perišić pridaje pažnju, od funkcioniranja medija, preko društvenih rituala pa sve do novovjekih antiglobalističkih akcija kao što je flashmob? Isto tako, u «Našem čovjeku na terenu» defilira dvadesetak likova, no osim glavnog, samo se jedan, njegov najbolji prijatelj, čini kao čovjek od krvi i mesa, dok su ostali najvećim dijelom podebljani stereotipi, pa je i Tinova djevojka, glavni ženski lik, ograničena muškom percepcijom pripovjedača. «Naš čovjek na terenu» društveni je roman, na tragu «Lomače taština» ili «Linije ljepote», čije su ideje definirajuće za određenu epohu. U sukobu između intimnog i društvenog novinar Tin u jednom trenutku gubi godinama pažljivo građen život, dok pisac Perišić gubi jačinu svoje priče, na kraju je svodeći prvenstveno na ljubavnu.

Ambivalentnost koju Perišić osjeća prema svojem društvenom položaju obilježava svaku stranicu ovog romana, pa i ne čudi ako se ljubav uzima kao zadnja slamka spasa. A njegova društvena, pa i književna, pozicija je takva da je Robert Perišić i naš čovjek na njihovom terenu, ali i njihov na našem. Valjda je dvostruki agent.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Dalibor Matanić
Sandorf - agencija koja pisce iz regije zastupa u bijelom svijetu
Sandorf - prva domaća književna agencija
Aljoša Antunac - danju informatičar, noću pisac!
Crna stvarnosna proza u knjigama Aljoše Antunca
U pohod u kina kreće 'Kino Lika' Dalibora Matanića
'Kino Lika' - film o ljubavi i smrti na lički način
Damir Karakaš
Robert Perišić
Književnost - godišnji pregled 2007.
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Srđan Dragojević
Vedrana Rudan
Novi prijevod Jansonove povijesti umjetnosti
Njemačka komorna filharmonija iz Bremena
Zagreb Film Festival šesti put
ZFF u šestom izdanju nudi 80 filmova
Bugarska književnost u Booksi
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića
Objavljen hrvatski prijevod Etgara Kereta
'Telephoning' Ivana Marušića Klifa
Hakiranje telefonskih linija u Galeriji Galženica
Hilary Hahn u Lisinskom
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom
Magris na putu prema Nobelu
Gavelline večeri - rezime
Edin Karamazov
Edin Karamazov: Sting je sretan izbor za izvođenje Dowlanda
25 FPS 2007.
Eksperimentalni 25 FPS po treći i veći put među Hrvatima
Motovun se sprema za deveti festival
Miško Šuvaković
Boris Bakal
Antun Maračić
Renato Baretić
Krešimir Rogina o arhitekturi osobno
Objavljen 'Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine'
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
Poglavnikova bakterija pogađa u želudac
Kruno Lokotar
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
'Anastasia' Dalibora Šimprage
Neočekivan roman o uskrsnuću
Festival 'Touch me' na temu užitka i sreće u Studentskom centru
Touch me - festival koji uživa
Dvorana Lisinski obnovila svoje orgulje
Obnovljene orgulje u Dvorani Lisinski
Pritajeni sentiment Ministarstva obrazovanja prema nacizmu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
Planet terora (Planet Terror)
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
Otporan na smrt (Death Proof)
Posjetitelj - Ljiljana Todorović
Hotel Grand - Renato Baretić
Gostovanja na Gavellinim večerima
'Opera pod zvijezdama' u nogometnom duhu
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Split ostao bez Borisa Dvornika i Anatolija Kudrjavceva
Ubožnica za utvare - deset pripovijesti o nemogućim ljubavima
Delimir Rešicki - Ubožnica za utvare
Monografija o Dimitriju Bašičeviću Mangelosu
Devet i pol Mangelosa
Ples grbavih kitova u novoj predstavi Marije Šćekić
U 'Mećavi' je veći metež iza scene nego na njoj
Igor Zidić
Dokumentarna izložba o SKC-u 70-ih
Kritična i polemična izložba o SKC-u 70-ih
Slavoj Žižek: Stvaraju se potrebni uvjeti za krah kapitalizma
Filmski festival u Puli ponovo jaše
55. Festival igranog filma u Puli
Izgubljeno u prijenosu
Pop kultura u socijalizmu: dobra stara vremena?
Kratka povijest hrvatskog filma u knjizi
Ivo Škrabalo - Hrvatska filmska povijest ukratko
Norbert Gstrein: Dobro je imati odmak od rigidnih očekivanja