Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić

Takva je otprilike bila pozicija Dubravke Ugrešić 1993. godine, danas titulirane kao „jedne od najčitanijih i najprevođenijih“ hrvatskih književnica. Nije ni tada bila nečitana ili nepoznata, nego baš suprotno, a njezin relativno prominentni status književne teoretičarke i spisateljice u javnosti, bio je razlog više za medijski linč koji je doživjela zbog izostanka minimalno obavezne količine oduševljenja Tuđmanovom Hrvatskom. Zato smo i danas u pomalo apsurdnoj situaciji da je „jedna od najčitanijih i najprevođenijih“ ujedno označena i etiketom „nacionalne izdajnice“, koju bi se, doduše, vrlo rado kooptiralo u novo hrvatsko domoljublje i europski put kad bi ona na to pristala. No, Dubravka Ugrešić na sreću ne zaboravlja tako brzo kao ovdašnja kolektivna svijest, a čini se i da je ne oduševljava pomisao kako bi joj oni koji su je jučer proglašavali vješticom danas dočekivali s najdubljim naklonom i tisućljetno-uljudbenim rukoljubom.

Zbog svega toga je pojavljivanje novog romana Dubravke Ugrešić na hrvatskom tržištu gorko-slatka situacija, u kojoj za jednu od najboljih knjiga ove godine možemo zahvaliti književnici prema kojoj ne bi na odmet bilo osjećati barem malo kolektivne grižnje savjesti. «Baba Jaga je snijela jaje» nastala je kao dio biblioteke Mitovi, u kojoj svjetski poznati književnici poput Margaret Atwood i Viktora Pelevina obrađuju mitska bića i priče iz svojih kultura, a Balkan i Hrvatsku, i to zajedno, predstavlja upravo postmoderna Baba Jaga.

Dubravka Ugrešić je uzorna štreberica, pa zato ne iznenađuje završni dio ove kompozicije, u kojem spisateljica kompilira i razvrstava sve informacije o vještici iz slavenske mitologije koja i nije toliko, ili nije baš samo zla, istovremeno se poigravajući s interpretacijom prva dva dijela knjige. Prvi je posvećen odnosu autorice i njezine ostarjele, pomalo senilne majke, a drugi je suvremena bajka o tri Babe Jage, u interpretaciji Dubravke Ugrešić starice na petodnevnom odmoru u češkoj banji. „Pardon, welness centru“, naglašava se odmah u tekstu, što je tek jedna od mnogih uspjelih ironičnih opaski kojom autorica secira našu tranziciju. U cijelom romanu se mogu naći kratke digresije, nekad u samom tekstu, a nekad prezentirane kao fusnote ili opaske, u kojima se autorica analitički, što kod nje ujedno znači i kritički, osvrće na sve - od kvalitete dnevnih novina u Hrvatskoj do fenomena redkarpetovske slave. Suptilni humor jedna je od glavnih značajki «Babe Jage», a njegova nenametljivost usput i otkriva kako je Dubravka Ugrešić ipak s vremenom postala manje ogorčena na stanje nacije. No, i dalje je, iako u petnaestogodišnjem egzilu, jedna od najboljih poznavatelja hrvatske nacionalne duše, izmučene od drugih, ali zaprljane vlastitom rukom. Ipak, stvarnosno ispripovijedana priča o uspješnoj kćeri koja živi u inozemstvu i njezinoj bolesnoj majci koja se ne miče iz Novog Zagreba, u dobroćudnoj tuzi naslovljen «Pođi tamo – ne znam kamo, donesi to – ne znam što», vrhunac je «Babe Jage».

Iako već u prvoj rečenici zaključuje kako Zagreb smrdi po ptičjem izmetu, opis grada u kojem je odrasla i živjela iznenađuje svježinom postignutom ponajviše kroz uvezivanje lucidno primijećenih sitnica u kroniku bolesti vlastite majke. Nesumnjivo autobiografski, a ako ne, onda zapanjujuće životan, ovaj dio romana zapravo je malo duži uvod u glavnu radnju smještenu u Češkoj, no njegova kreativna energija osnažuje i ostatak «Babe Jage». Jednostavnim i aktualnim jezikom Dubravka Ugrešić u dvosobnom novozagrebačkom stanu otkriva univerzalnu priču majke i kćeri koje su sada zamijenile mjesta. Dirljiva je ljubav i vječno nerazumijevanje koja se vidi između ove dvije žene, a njenu emotivnost zapravo samo još više pojačava izostanak svake patetika.

U romanu «Baba Jaga je snijela jaje» ima još mnogo toga - folkloristike, feminizma, tekstualne analize, politike i putopisa - posloženog u bogatu i kompaktnu cjelinu, ali je intimna tragikomedija majke i kćeri ono što pokazuje zašto je Dubravka Ugrešić „jedna od najčitanijih i najprevođenijih“. Koliko je istovremeno i domaća književnica, kako Vuković i Runjić tvrde na inventivno dizajniranoj naslovnici, najbolje pokazuje sam tekst. Dubravka Ugrešić, naime, trenutno piše toliko dobro da je nitko ne bi mogao svrstati u hrvatsku književnost.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Književnost - godišnji pregled 2008.
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Kruno Lokotar
Dubravka Ugrešić
Odvažnost nade - Barack Obama
Bakhe - Oliver Frljić
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Kratka povijest hrvatskog filma u knjizi
Ivo Škrabalo - Hrvatska filmska povijest ukratko
Krešimir Rogina o arhitekturi osobno
Objavljen 'Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine'
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Književnost - godišnji pregled 2007.
Svetislav Basara u Zagrebu
Svetislav Basara na Danima srpske kulture
Mate Matišić
Slobodan Šnajder