Crossroads - Karolina Pernar

Čak i ako se ideja rada ni na koji način ne referira na prostor, posjetitelji su ipak skloni doživjeti neki odnos među njima. Kada umjetnici i nisu eksplicitni u tome, publika se ponaša prema nekim zadanim pravilima, pa radi ritualni krug kroz galeriju i u slučajevima gdje postav to ne zahtijeva, ili gdje je namjerno frontalan u odnosu na ulaz u galeriju koji je ujedno jedino mjesto prekida kružnog kretanja. Sugestivna instalacija Zorana Pavelića prije par tjedana, primjerice, gurala nas je u Madonnin trobojnički zagrljaj, a isti je umjetnik tom akustički nezgodnom prostoru u mnogom ranijem videoradu davao 'takt' glasnim, odjekujućim stupanjem ukrug. Neki od autora zabavljali su se pak mišlju o simboličkom i fizičkom otvaranju i razbijanju zatvorenog prstena ili kupole nad njim, još prije nego je prostor posljednjom građevinskom intervencijom vraćen u prvotno stanje. Ilustrativan primjer je onaj Mezaka, Friščića i Rogića s izložbom „Shum“, koja je u jednom svom segmentu otvarala pogled na ulicu, odnosno, neposrednu okolinu zgrade, dok je najradikalniji bio svakako onaj Slavena Tolja, koji je pod kupolu fiksirao štapove dinamita sugerirajući mogućnost da se čitav vanjski prostor, blago rečeno, pusti unutra.

Karolina Pernar je s izložbom „Crossroads“ na sasvim sličnom tragu, a poveznica s radom maloprije spomenutog trojca nameće se sama od sebe, budući da se služi istim sredstvima. Na krovu zgrade postavljeno je šest kamera koje snimaju šest prometnih ulica što radijalno otvaraju put i pogled prema drugim dijelovima grada. Snimani materijal prikazuje se u galeriji na šest monitora, a tu negdje i prestaje svaka sličnost s ranijim primjerom, ionako proizašlim iz stihijske strategije trojca Mezak/Friščić/Rogić. Iako je koncept vremena već ozbiljno načet pitanjem takozvanog 'closed circuita', odnosno postojanja latencije između snimke i njene reprodukcije, Karolina Pernar će ga nizom međusobno uvjetovanih postupaka staviti u samo središte svog rada. Samo jedan od ekranskih prikaza, naime, u skladu je s realnim vremenom, dok preostalih pet kasne jedan za drugim u razmacima od po četiri sata, zajedno zatvarajući čitav dnevni ciklus.

Posjetitelj se tako nalazi u nekoj vrsti satnog mehanizma, u kojem je percepcija vremena usko vezana s jedne strane uz tehnologiju ponešto sofisticiraniju od zupčanika, a s druge uz percepciju prostora u kojem se nalazi, te mjera i konstruiranih odnosa unutar njega. Dodatno, narušene su i određene konvencije u vezi obaju kategorija. Ono što bi trebalo biti pogled odozgo, s krova zgrade, izokrenuto je budući da su ekrani smješteni visoko pod kupolom. Ciklično kretanje koje prati logiku prostora, gdje je izravno dovedeno u vezu s mjerenjem vremena, isprekidano je pak strogim okomicama ulica na kojima se svakodnevno kreću automobili i ljudi.

Iako izložba fizički zauzima samo prostor PM-a, metaforički je obuhvaćena čitava zgrada, koja s vanjskim prstenom, šupljom potkupolnom unutrašnjošću, kao i svojom vanjštinom i smještajem u prostor grada, postaje poput neke starinske mistične naprave. Rad je i produkcijski besprijekoran, dobrim dijelom zato što su iskorišteni određeni potencijali unutar zgrade koji su dosad prečesto bili smetnja i 'šum' u izložbenim postavima. Ne pretjerano atraktivni ventilacijski otvori, koji su se jednom prilikom vizualno nadjačavali s Kniferovim meandrom, Karolini Pernar su poslužili kao idealan okvir za ekrane, a svoju je ulogu dobila i penetrirana kupola, čija svjetlosna 'čipka' ne samo da ne guši videoprojekcije, nego ih nadopunjuje i naglašava, čini ih uvjerljivijima i efektnijima. Mogla bi se, dakako, primijeniti i razna ezoterijska čitanja, no ne čini se da je namjera Karoline Pernar bila razviti priču u tom smjeru, nego raditi s već zadanom situacijom i s minimalnim preinakama i jasnim usmjerenjem iscrpljivati njene mogućnosti.

Marko Golub

Pročitajte i ...
Četiri elementa
'Povratak izgubljene generacije' u Salonu Izidor Kršnjavi
Izložba 'Oltari avangarde' - umjetnost svakog čovjeka je sakralna
Oltari avangarde u Klovićevim dvorima
'Ne-predvidljivi' Kožarić u Prostoru Kranjčar
Kožarić opet ne/predvidljiv!
Djela hrvatskih umjetnika iz Narodnog muzeja u Beogradu, doputovala u Zagreb
Branko Franceschi
Miško Šuvaković
Igor Zidić (2006.)
Zvonko Maković
Antun Maračić
Mladen Stilinović
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića
Ne-predvidljivo - Ivan Kožarić
Siniša Labrović prepjevao magazin 'Gloria'
Field Trip
Ivica Jakšić Puko - 'CruiNEseri'
Siniša Labrović - Kažnjavanje
Kristina Lenard u Galženici
Fotosinteza Krisitine Lenard
Boris Greiner - Petak prijepodne
Boris Greiner i jedan petak od 9:15 do 15:30
Zatvara se Galerija Križić Roban
Bijele zastave Lievena de Boecka
ABS u PM-u