Data book on Hydrocarbons - Puma 34

Puma 34 isto tako. Samozatajan street-artist kojeg neki znaju, ali ga nitko ne zna. Ne skriva se iza pseudonima, nego živi svoje raspršene, šizoidne identitete čiji je trag stigao ostaviti po većem dijelu zagrebačkog centra. Unatoč tajnovitosti, ili upravo zbog nje - bio on Puma, bivši Filjio, misteriozni «Bruno», ili kolektiv a ne jedna osoba - rad ovog autora sadrži više osobnosti, pa i šarma, nego cijeli ostatak ulične scene u glavnom gradu i šire.

Kako to već biva kod uličnih umjetnika, i Puma koristi ulicu kao slobodan, ponovno osvojen javni prostor da priđe i obrati se sugrađanima. Isto tako, kao autentičan street art, njegovi radovi nisu trajni, ne mogu se ni prisvojiti ili kupiti, što u njihovom slučaju nije nedostatak, nego privilegija. Najveći potencijal te vrste umjetnosti je u njenoj neposrednosti, i taj potencijal Puma 34 nesumnjivo iskorištava. No, kad je o komunikaciji riječ, on je čisti introvert, od kojeg se govor o društveno bitnim temama pa ni zrela subverzija ne mogu očekivati, a to što izlaže vani po uglovima isključivo ima veze s njegovim unutarnjim svijetom. U odbjeglim Puminim čudovištima po ulici ima na tisuće frankenštajnski kolažiranih lica i tijela izrezanih iz časopisa, a u njima nijedno poznato, kamoli aktualno. S druge strane, fragmenti teksta koji ih ponekad prate njegove su trenutačne fiksacije i fantazije.

Kad je na ulici, baš kao i ona prava puma s početka priče, Puma 34 takoreći više voli «žbunje» nego «otvorena prostranstva», odnosno, voli ostavljati svoje slike na nezgodnim, manje očekivanim, gotovo neatraktivnim mjestima. Pumini kolaži i črčkarije 'vrebaju' i ne šepure se kako to prosječni grafiteri vole, ali ipak su uočljivi jednom kad znate što tražite, jer je autor hiperproduktivan, a estetika izdaleka prepoznatljiva i drukčija od ostatka ponude.

Nedavno objavljena knjiga «Data book on Hydrocarbons» ima sve to na jednom mjestu, no pritom ne mislimo na dokumentiranu kolekciju uličnih radova, nego na glavne karakteristike onoga što Puma 34 jest. To je 'artist book' iliti 'knjiga umjetnika', a i samom autoru je očito otpočetka bilo jasno da ima posla s drugim medijem, pa je pristup valjalo, barem neznatno, prilagoditi. Kolaži su ostali, a tekstovi se zbili u isprekidane trake natipkane na pisaćoj mašini, koje ovoga puta čine cjelovitu, linearnu priču. Zvuči kao nešto komplicirano i medijski hibridno, no dok hibridno evidentno jest, komplicirano uopće nije - «Data book on Hydrocarbons» je punokrvni strip, poprilično srodan onome što u svojoj vlastitoj niši rade, primjerice, Komikaze. 
 
Puma 34 govori o sebi u prvom licu, sve naravno s ilustracijama koje sugestivno prate priču, odnosno ispovijest autora. On je melankoličan, ponekad paranoidan, povučen no s destruktivnim epizodama, i u žednoj potrazi za zadovoljstvom i ispunjenjem. Kastrira se i mijenja spol možda čak i iz čiste pripovjedačke dosade, a lice mijenja prema čistoj inerciji, kao da prepoznaje sebe i svoje na svakom listu nekog golemog i poprilično bizarnog ilustriranog magazina.
 
Puma 34 likovni autor i Puma 34 ispovjednik i pripovjedač imaju, primjerice, fiksaciju na ljudske oči. Prvi ih izrezuje iz papira i lijepi u knjigu, a drugi u njima nalazi savršeni narkotik, barem na neko vrijeme. «Droga je u oku promatrača, a promatrač sam ja» - kaže on. Dakle, tamo gdje je autorefleksivan, tu je i autoreferencijalan, a sve Pumine 'osobnosti' savršeno dobro idu jedne s drugima. Prilično zarobljen u vlastitoj estetici, forsiranoj introspekciji, pa i prolaznim opsesijama koje vode čitavu priču, Puma 34 pomalo i dosadi dok se približavate kraju «Data book on Hydrocarbons». No urnebesnu zabavu nikad nije ni obećavao, a nije obećavao ni objašnjenja. Na primjer, tko je, ili što je, Puma 34? Još više nego na ulici, ovdje se sve se vrti oko njega, sve postoji radi njega i sve je materijal. Kolažist ima tisuće glava na raspolaganju. Kao i puno očiju. A u ruci drži škare. Čuvajte se.

Marko Golub