Mayumana - idejno ispražnjena zabava

Određeni napredak, koji se primjećuje barem na onoj osnovnoj razini samog izbora materijala, potvrđuje da je vrijeme uljudbe shvaćene na katastrofalno pogrešan način ipak prošlo, i da danas, ako Grad zaista želi napraviti feštu, dobivamo ni manje ni više nego,  na primjer, Carminu buranu na Bundeku. Nakon koje, doduše, slijedi vatromet, ali čak su i tako pogrešni potezi kamuflirani vječnom sintagmom – «ljudi to žele».

Tako su si Gradske vlasti dale zadatak da, osim što će popraviti sve ulice, dovesti pitku vodu i kanalizaciju u svaki, i najzabačeniji dio grada, u redovitim razmacima zagrebačku takozvanu bolju publiku počaste nekom priredbom «na nivou». Izraelska filharmonija, zajedno sa Zubinom Mehtom, bila je jedan od takvih akcija, a ovih dana je na rasporedu i njezin tek formalni antipod. Plesno-glazbeno-akrobatski spektakl izraelske skupine Mayumana služi istoj svrsi – pokazati zagrebačkoj publici kako se građanstvo u bogatijem i uređenijem svijetu neobavezno zabavlja. Zato se u najavama inzistiralo na činjenici da je Mayumanu, u jednoj od četiti verzije koje pokrivaju globalno tržište, u prvih deset godina postojanja vidjelo više od četiri milijuna ljudi. Impresivna brojka trebala je poslužiti kao neka vrsta potvrde kvalitete, no, koliko je samo ljudi vidjelo Rolling Stonese u proteklih četrdeset godina, pa oni u Zagreb ipak nisu došli, i to čak dvije godine za redom.

No, između nastupa filharmonije na Bundeku, Stonesa na stadionu ili Mayumane u Lisinskom zapravo i nema neke prevelike razlike. Riječ je o show programu za najšire slojeve, profesionalno odrađenoj, zanatski izbrušenoj ali idejno ispražnjenoj zabavi od koje ni ne treba previše očekivati. Mayumana, što znači vještina, to na svu sreću ne skriva, jer zaista nema paravana visoke umjetnosti niti napuklu reputaciju najvećeg rock'n'roll benda na svijetu iza kojih se može sakriti.

Tako se kod Mayumane stvar svodi samo na tu vještinu. Iako bi nominalno njihova predstava trebala biti spoj cirkusa, glazbe i plesa, svaki njihov pokušaj imitiranja novocirkuskih praksi, pa čak i nekih klasičnih cirkuskih vještina kao što je obična klaunerija, žalosno propada. Kako je umjesto plesa, bio on suvremen ili nešto tradicionalniji, ponuđena tek njihova power verzija, zbog čega je svaki plesni korak bliži atletskoj disciplini nego i primisli na umjetnički izraz, ni od tog drugog segmenta ne ostaje baš previše. Dekonstruira li se navodno magični učinak Mayumane, na kraju ostaje tek glazba, točnije ono što njezini članovi proizvode lupkajući po sebi, drugima, i svemu što im se nađe na putu – od limenih i plastičnih kanti za smeće, vodovodnih cijevi, pa do dijelova scenografije. No, navodno savršen proizvod Mayumane ionako je nastao na tragu Stompa i Les Tambours du Bronx, s jedinom razlikom u izvoru zvuka – jedni više vole metle, drugi bačve za naftu, dok Mayumana koristi najčešće plastične kante za smeće. Neprofesionalno uho tu možda i neće naći zamjerke, jer izvođači zaista jesu uvježbani, i to čak malo i previše pa njihov usiljeni smiješak prije podsjeća na zaleđeni osmijeh balerina nego na urbanu i suvremenu neobuzdanost.

Koliko je gostovanje takve produkcije Zagrebu zaista potrebno, odgovorila je gotovo puna Dvorana Vatroslava Lisinskog, a protiv takve navale teško se boriti. No, dok i sami Zagrepčani ne smisle neku svoju verziju Blue Man Group, jednako slavne i tek malo inteligentnije vrste zabave, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport podržavat će ovakva gostovanja, na radost obiteljske publike i žalost svih onih koji smatraju da se spominjanih pola milijuna kuna moglo i bolje uložiti. Kao što su svojedobno urođenici novootkrivenih kontinenata trampili zlatne figurice za staklene perle, tako se Zagreb danas mora odlučiti je li plesno-glazbeno-akrobatski spektakl Mayumane obrazovanje, sport ili možda čak - kultura.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Pssst! - festival nijemog filma
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Nezavisna kulturna scena izborila pobjedu?
Promjene na vrhu gradske kulture
Jelena umjesto Pavla na formalno prvom mjestu zagrebačke kulture
Močvari je kraj!
Kornel Šeper: Grad lažnim izjavama i tužbama dotjerao Močvaru do kraja
Močvara (ne)će biti deložirana?!
Gasi li se Močvara?
Nastavak političkih muljaža oko MSU-a: tko je kome koga prodao?
Nove suze za MSU: političkim igrama do novog vodstva?
Lastavica u Lisinskom
Prva izvedba Puccinijeve Lastavice u Hrvatskoj
Njemačka komorna filharmonija iz Bremena
Susret Bacha i iranske glazbe
Drukčija klasika na Bundeku
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Ivana Orleanska na lomači
Njemačka državna filharmonija Porajnja-Falačke
Ruski nacionalni orkestar
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Simfonijski orkestar Grada Caracasa u Lisinskom
Vesna Gorše snima live album u Lisinskom
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Lutosławskijev 'Glasovirski koncert' prvi put u Hrvatskoj
Sprovod u Theresienburgu
Umijeće improviziranja na orguljama
Hilary Hahn u Lisinskom
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom
Udaraljkaška elita u Bjelovaru
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Tosca - koncertna izvedba
Aziza Mustafa Zadeh u Lisinskom
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Ivo Pogorelić u Lisinskom
Londonska filharmonija i Leonard Slatkin
Paul McCreesh: ne vidim potrebu za sviranjem na metalnim e-žicama
Orkestar Champs-Élysées
Milko Kelemen
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Karamazov u Lisinskom
Umro Nenad Turkalj
Duško Ljuština
Zagrebi! – Ekofestival ili Ickeofestival?