In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)

Babaja je preminuo još u četvrtak, 14. siječnja, u 83. godini u Domu za starije i nemoćne osobe Medveščak u Zagrebu. Sukladno svojim stavovima o publicitetu i samopromociji, Babaja je živio povučeno, pa je tako i želio otići, izbjegavši medijsku pompu i prigodno pripremljene brzojave sućuti.

Bio je klasik hrvatskog filma, autor «Breze», «Mirisa, zlata i tamjana», te «Izgubljenog zavičaja», naslova koji su po mnogima vrhunac nacionalne kinematografije. Babaja je rođen 1927. godine u Imotskom, školovao se u Beogradu i Zagrebu, u kojem je maturirao i upisao studije ekonomije i prava. Filmom se bavi od 1949., kada je asistirao Kreši Goliku u «Plavom 9», a sam je kao redatelj debitirao 1955. dokumentarnim filmom «Jedan dan na Rijeci». «Carevo novo ruho», slobodna ekranizacija bajke Hansa Christiana Andersena iz 1961. godine, njegov je prvi dugometražni igrani filma. Glavni Babajin interes, koji se provlači kroz cijelu filmografiju, je izdvojeni i senzibilni pojedinac u mediokritetskom okružju koje ga tlači, njegova egzistencija i identitet.

Babajin posljednji igrani film su “Kamenita vrata” iz 1992., komorni naslov o smislu i cilju života, kojeg publika i kritika nisu primile s oduševljenjem. Sasvim drugačija i vrlo pozitivna reakcija dogodila se ipak 2007., kada već 80-godišnji autor snima svoj posljednji dokumentarac “Dobro jutro”, potresan ali i duhovit film o starenju i nestajanju u prvom licu. Ante Babaja je i osnivač filmskog odsjeka na Akademiji dramske umjetnosti, na kojoj je od 1967. do 1995. godine predavao filmsku režiju.

(Ž.L.)

Pročitajte i ...
Ničiji sin - Arsen A. Ostojić