Predrag Miki Manojlović

Gledali smo ga u nekim od najboljih filmova nekadašnje jugoslavenske produkcije, «Jagode u grlu», filmski nastavak serije «Grlom u jagode», zatim «Samo jednom se ljubi», «Oca na službenom putu» i tako dalje, sve do nešto novijih «Rana» ili «Bureta baruta». Istovremeno, Predrag Manojlović godinama je bio i jedan od najboljih kazališnih glumaca, prvaka beogradskih kazališta, pa iz tog razdoblja bilježi gotovo nevjerojatan broj uloga u režijama velikih imena. Naravno, sve te uloge slijede i nagrade, jer gotovo da i nije bilo glumačkog priznanja u Jugoslaviji koje mu je izmaklo. Kruna kazališne karijere, barem gledano izvana, ipak mu je bila suradnja s legendarnim Peterom Brookom na monumentalnoj, osmosatnoj produkciji «Mahabharata». Početkom devedesetih, kad mu je u Beogradu postalo neizdrživo, Manojlović je preselio u Francusku, zemlju s kojom ga veže obiteljsko nasljeđe te tamo nastavio internacionalnu karijeru. Slijede zapaženi filmovi uglednih europskih redatelja, «Kriminalni ljubavnici» Francoisa Ozona, «Artemisia» Agnes Merlet i «Smrtonosni transfer» Jean-Jacquesa Beneixa, s jednako impresivnim glumačkim partnerima. Međutim, sve je to samo prekratak uvod u razgovor s Predragom Mikijem Manojlovićem.

U Zagrebu ste po treći put u relativno kratkom vremenu, a nakon duge pauze. Glavni razlog je novi film Dalibora Matanića, no da li biste rekli da je dolazak u Zagreb samo «business» ili ipak pomalo i «pleasure»?

Pa prvo je pleasure. Više pleasure a manje business.

Kakav je taj novi Matanić, znamo da se radi o nekoj vrsti biografije Slave Raškaj. Što ste vi u svemu tome?

Robert Perišić je napisao scenarij koji se zove «Sto minuta slave» ili «Sto minuta Slave», a možda bude i više, jer je prethodna verzija scenarija bila 85 minuta, ali mislim da će ovaj naslov ostati. Scenarij je nastao na temelju nekih utvrđenih pojedinosti iz života zbilja velike slikarice Slave Raškaj, ali on nije rekonstrukcija njenog života niti je to trebao biti. Meni je ponuđena uloga slikara Bele Čikoša Sesije i ja sam je sa zadovoljstvom prihvatio. Kakav je novi Matanić to sad ne mogu reći, ali znamo kakav je stari – odličan.

Kakav je Matanić prema vama? Znamo da ste zbog uloge vas dvojica proveli nekoliko dana zatvoreni u beogradskom stanu, što dosta govori o studioznom radu bez obzira na veličinu uloge.

Moja uloga nije mala, dosta je velika. Matanić je moj kolega i sugovornik, među nama postoji pravi dijalog. On je mlad, ali je zapravo stariji nego što ima godina. Kad smo radili «Grlom u jagode», recimo, Srđan Karanović je imao 29 godina, mi smo imali dosta manje, recimo 24, i on je meni tada izgledao nedostižno star. Ali Matanić ima tu zrelinu koju sam sretao kod mladih režisera kao što su bili Karanović i Rajko Grlić, ili pak kod nekih kazališnih režisera koje vi ovdje možda ne znate.

Nekoliko ste puta izjavljivali da volite low budget filmove, je li tako i s ovim? Radite li i sad za cigarete?

Pa i ovo je low budget film. Ja se nisam razmazio u europskoj kinematografiji jer je ona u usporedbi s holivudskom, u cjelini low budget, osim par ekscesa koji se dogode svake godine. Tu nema velikog novca i to je dobro za mene, zadovoljan sam time, i ne radim ovo novca radi, kao ni sve što činim. Radim iz mnogo drugih, možda viših razloga i zadovoljstava. Naravno, za to sam mnogo bolje plaćen nego što se to plaća tu u Hrvatskoj. Tako da ovo jest low budget film, ali možda to za Hrvatsku i nije low budget, možda je to za Hrvatsku onako jedan film koji Hrvatska u ovom trenutku može napraviti i sebi dozvoliti. Ja to cijenim i ne osjećam se nimalo loše zbog toga. A low budget filmovi, uvjetno rečeno, imaju jednu drugu vrstu podavanja tome, istinskog izgaranja i istinske razmjene. To rade ljudi koji to vole, žele i mogu i tu se dar jako razvije. Naravno, ima i low budget filmova koji ne valjaju ništa, kad se skupe neki pacijenti i sad oni rade neki film. Nisam napravio mnogo loših filmova u životu. Jesam, ali ne previše.

Kad evo već snimate drugi film u Hrvatskoj, da li ih i gledate? Točnije, možete li iznijeti neku procjenu hrvatskog filma?

Ne mogu. «Fine mrtve djevojke» gledao sam u Parizu na kaseti koju mi je Dado (Dalibor Matanić) poslao i to je bio jako važan trenutak za mene. Mislim da je taj film odličan i vidim vrlo velike predispozicije u tom redatelju. Ove godine radio sam kratki metar, s kolegom Miljenkom Brlečićem koji je snimao svoj prvi film za Hrvatsku televiziju doduše, ali sniman je 16-milimetarskom filmskom kamerom. Brlečić je dokazao ono što sam ja o njemu odavno znao, ali drugi nisu, a to je da se radi o izuzetno inteligentnom čovjeku koji mnogo toga zna i razumije, i koji ima su sebi sto vragova i zato mislim da će taj film mnoge iznenaditi. Naslov je «Umorstvo na ćirilici», a snimao sam s Krunom Šarićem i Zlatkom Crnkovićem.

Iako ste protiv «star sistema», ponašate li se ipak ponekad i kao zvijezda? Kako se osjećate kad zbog vaših obaveza staje snimanje ili kad, s druge strane, zbog snimanja neke predstave izostaju s repertoara?

Ja predstave nisam imao punih deset godina, skoro jedanaest. Tek sam sad u Beogradu napravio jednu predstavu koja se zove «Moliere» od Bulgakova, koju je režirao Dušan Jovanović. Premijera je bila u listopadu ove godine, ali, ni prije nisam sebi dozvolio da se zbog mene ruše predstave, nisam bio problematičan. Moja usplahirenost ili samovolja koja se javlja ponekad, uvijek je tako samo izgledala, ali to nije bilo tako, ili samo tako, nego prije plod nekih sasvim drugih okolnosti.

Ta predstava vaš je povratak na beogradsku scenu, ali ne istu s koje ste otišli, nakon deset godina. Ujedno, ni Jovanović dugo nije radio tamo. Kako je to prošlo? Je li to bio veliki povratak?

Prošlo je izvrsno. Moram reći, ja sam u Beograd dolazio jer su mi tamo mama, tata i kćer, i bili su tamo cijelo vrijeme, pa sam dolazio njih radi. A Dušan i ja dolazimo u Beograd kao neki drugi dah, kao svjež vjetar, kao neka vrsta stranaca, a domaćih. Napravili smo zaista dobru predstavu, možda dođemo i u Zagreb, mislim da bi to moglo biti vrlo brzo.

Znamo da ste razvučeni na sto strana, ali utopijsko pitanje glasi: ima li šanse da zaigrate u hrvatskom kazalištu?

Ima, zašto ne bi bilo, mogućnost uvijek postoji. Ja nisam igrao ranije u hrvatskom kazalištu, točnije nikad u hrvatskom projektu, ali sam igrao na hrvatskim daskama. Ima za to nekoliko razloga, ali to je davno prošlo vrijeme. Par puta nisam igrao na Dubrovačkim ljetnim igrama iz kojekakvih okolnosti i razloga. Ali da se vratim, s Dušanom nisam radio, a imali smo potrebu za tim i jedan i drugi sve ove godine. Ja sam njega kao klinac gledao na BITEF-u još 67-e. Dušan je izvrstan.

Kad smo već to spomenuli, polako su se u proteklih par godina počela događati i hrvatsko-srpska pa i crnogorska kazališna gostovanja. Neki kažu da je prerano, neki da je prekasno. Među kojima ste vi?

Odrediti se da je nešto prerano ili prekasno znači suditi o nečemu, a ja sud mogu donijeti isključivo o sebi ili o procesima u kojima se nalazim. Ne znam kako su hrvatske predstave odjeknule tamo, ili kako je hrvatska publika reagirala na recimo gostovanje Zvezdare, za koje slučajno znam da je bilo. Ako se već moram odrediti, rekao bih da nikad nije prerano, uvijek je prekasno.

S obzirom da ste iz Beograda otišli u jeku rata, koliki su se tragovi za vama vukli, točnije, je li bilo hajke na vas kako se to znalo događati u Hrvatskoj?

Ne, nije bilo hajke. To je bio trenutak moje odluke da zbilja ukinem sebe u jednoj nemogućoj situaciji koja je za mene bila neizdrživa. Nisam mogao biti puno hrabriji i uraditi više od onoga što sam uradio, a zapravo sam sebe ukinuo na sceni, rekao sam jednostavno da ne mogu glumiti u takvim okolnostima, ne mogu i ne želim. Bio je to težak period za mene, ne zbog možda mrkih pogleda nekih ljudi do kojih mi nije ni onda bilo stalo, a kamoli danas, nego zbog toga što su besmisao i razaranja i smrti koje su bile svuda oko nas, bile puno jače od volje za igranjem u malom dvorištu koje se zove Beograd. Pa ja sam još osamdesetih godina ispunio smisao igranja u sredini zvanoj bivša Jugoslavije, radio sam s najboljim režiserima i s najgorima, dotaknuo sam puno toga, što ne znači da sam išta naučio, ali smisao procesa koji sam imao bio je ispunjen. Dakle, nisam imao mogućnost druge odluke osim da nestanem sa scene. To je dva dana pisalo u novinama i to samo u nekim novinama, a onda je skinuto s dnevnog reda pa su proganjanja svedena na neke sitne osvetice koje su vrlo brzo prošle. Beograd je moj rodni grad i ja ga veoma volim, ali ne mogu reći da je to moj grad, on sad pripada onima koji tamo zaista žive ali ne i onima koji u njemu beskorisno provode vrijeme, pripada onima koji mu doprinose. Mislim da su ljudi koji su doveli do te situacije, a znamo koji su to ljudi, dovoljno kažnjeni time što će generacije njihovih nasljednika nositi breme te sramote i te prljavštine koju su oni nanijeli svojim imenima i prezimenima. To vrijedi za sve koji su u Beogradu, i u Srbiji i u staroj Jugoslaviji napravili ono što su napravili. To je moje gledanje na stvar.

Imate li veze, ili jeste li imali veze, s takozvanim hrvatskim disidentima devedesetih?

Imam. Ne sa svima. Ja sam s velikim zadovoljstvom i relativno dobrim uspjehom igrao predstavu koja se zvala «Hrvatski Faust» Slobodana Šnajdera, igrali smo je i ovdje u HNK pa publika može to i potvrditi ako se sjeća. Igrao sam još jedan njegov komad «Konfiteor» u beogradskom Narodnom pozorištu i sa Šnajderom sam imao pokoji susret, nismo se zaboravili. Za Grlića to isto vrijedi. Miru Furlan sreo sam u New Yorku, kad sam snimao jedan film. S Radetom se sretnem ponekad, sasvim slučajno, na putu. Ni ranije nas dvojica nismo bili u nekoj svakodnevnoj prijateljskoj frekvenciji, tako da se stvar zapravo ništa nije promijenila.

Svi se oni pomalo vraćaju, ili su se već vratili u matični prostor, kao što i vi na kraju ponovno igrate u Beogradu a snimate u Zagrebu. Znači li to da je sve prošlo? Drugim riječima, koliko je za vas sve to, znamo na što mislimo, prošlo?

Ne znam, mislim da je prošlo i oduvijek sam mislio da do tako nečega neće ni doći. Međutim, kad se susretnem s fenomenom koji mogu vidjeti na ovim prostorima, da najinteligentniji i najkreativniji ljudi, akademici, dakle ono najbolje što narodi imaju, oni koji svoju državu vuku naprijed svojim djelima i svojim idejama, pa onda i taj svoj narod, da su oni u isto vrijeme takvi primitivci i nekulturni ljudi, brinem se što ostaje drugima. Mislim da nema brzog napretka, ali da ima laganog oporavka, u revoluciju ne vjerujem, u evoluciju pomalo vjerujem. Mislim da se demokracija ne može osvojiti za deset godina, ona se osvaja puno duže pogotovo nakon velikih prekida kakvih je bilo u Hrvatskoj ili u Srbiji. Demokracija nije ružmarin koji se sam dobro održava, nije zimzelena biljka koja se prima svuda i uspijeva kroz sva godišnja doba, ona je luksuz povijesti, luksuz nečega što se skuplja, luksuz vlastitog svjesnog iskustva, dakle potpune svijesti i introspekcije naroda i države. Demokracija je zbilja teško dohvatljiva kategorija. I oni koji žele i kažu da je imaju sad nisu u pravu, ako žele da je ostvare, trebaju što brže skupiti niz pravih, graditeljskih, povijesnih i povijesno važnih činjenica. To se ne ostvaruje pukim proklamiranjem ili pak ratovima.

Nakon politike, moramo se malo pozabaviti seksom. Seksualnost, s obzirom na sve što ste dosad radili na velikom ekranu nije Vam strana. U filmu «Kriminalni ljubavnici» našli ste se čak i u homoseksualnom zagrljaju. Osjećate li se označenim pokojom ulogom ili nastupom, jer čini se da je u domaćim filmovima uvijek to skidanje bilo pomalo tabuizirano s jedne strane, dok se s druge, neke filmove pamti upravo baš i jedino po tim scenama?

Francois Ozon i ja, kad smo radili taj film, vrlo smo se zabavljali i dotakli smo homoseksualnost, mene je to zanimalo, jer svi u sebi nosimo malo od toga. Ja nisam homoseksualac i nemam to iskustvo u životu, čak ni za jedan trenutak, ali svi mi u sebi nosimo neku vrstu manje ili više osviještene homoseksualnosti, i tu sam se ja malo poigrao da vidim gdje točno stojim u toj temi. I bilo mi je zanimljivo, a i dosta stvari sam naučio radeći taj film. Nije lako sebe spojiti s tim materijalom koji mi na filmu razvijamo, i razmijeniti se s partnericom ili kao u tom slučaju partnerom. To je teška i osjetljiva stvar. Seksualnost je jedan vrlo važan dio čovjeka i problem je kako ju predstaviti. Uglavnom sam u tome uvijek imao poseban razlog zašto to radim i kako to radim i eto, u filmovima koje znate bilo je i toga. U «Samo jednom se ljubi» je bio jedan pristup, u «Ocu» drugi, u «Undergroundu» treći. Međutim snimio sam i jedan film koji je negacija svega ovoga. Film se zove «Mesar» i to je najgori film koji postoji. Glumci na Zapadu ovo nikad ne bi rekli, ali mislim da je to jedan od tri najgora filma ikad snimljena na svijetu. Naravno, imao sam ideja da bi to moglo biti bolje, nije se moglo i sad je tako, ali se toga ne sramim.

Možete li smjestiti «Underground» u vašu kompletnu filmsku karijeru? I, uspoređujući stariji srpski film, vidite li tamo danas generaciju koja može snimiti tako dobre filmove?

«Underground» je film koji smo snimali tri kalendarske godine, ja sam igrao glavnu ulogu i taj film je dobio Zlatnu palmu u Cannesu. To je meni bila druga Zlatna palma filmu u kojem sam igrao glavnu ulogu, ali naravno, moj doprinos tome je razmjeran onom što sam u njemu činio. Taj film, kao i «Otac», dokaz je da je istinska i duboka razmjena svega što imaju režiser i glumac ili glumci preduvjet bilo kakvog ozbiljnijeg mišljenja i filmskog stvaranja. Ništa mi ne bi bilo draže nego kad bi se «Underground» u Hrvatskoj prikazao i kad bi se tako skinula s njega ta naslaga pa bi ljudi o njemu jednostavno imali svoje mišljenje. Ta tabu tema i prepričavanje što se u filmu zapravo događa i o čemu on govori bi tada svakako bila skinuta s dnevnog reda i sve bi bilo jasnije. Naime, taj film govori o velikoj i najvećoj laži iz koje smo svi izišli i u kojoj smo rasli, ta laž je počela 9. svibnja 1945. i trajala je do početka ovog užasnog zadnjeg rata. I govori da su ovu državu vodile bitange, lopovi i prevaranti, kako god to sad zvučalo, ja to mislim i mislio sam, i o tome smo govori taj film. Postoji li snaga tamo u Srbiji? Ima jedan režiser za kojeg mislim da bi mogao napraviti film, neki svoj, naravno, ne ovakav, a to je Srđan Dragojević. Tu je još jedan - Miloš Radović, sin Duška Radovića. To su dva čovjeka koji su u stanju napraviti novi film, sve drugo je dobro ili manje dobro, ali nije izvan serije. Ovo su ljudi koji mogu napraviti izvanserijske filmove.

Neki hrvatski redatelji mlađe generacije, kada su komentirali prizore seksa u svojim filmovima, obično su s prezirom spominjali iste takve prizore iz YU filmova, a na kojima su i sami bili odrasli, nazivajući ih «balkanskim nabijanjem na ormar ili zid».. Kako se vama iz današnje perspektive čine prizori seksa i golotinje iz nekadašnjeg domaćeg filma koji nije bio sramežljiv kao primjerice hrvatski danas? Je li taj «balkanski seks» predstavljao politički statement, i bio ispušni ventil represivnog sistema – što je uvijek zgodan izgovor - ili samo «balkanska sirovost»?

Mislim da bi se u tu trku smisla i znakovitosti simbola ove vrste lako uključili i Talijani i Francuzi. To su recimo narodi koji misle da su najbolji ljubavnici na svijetu kao što to misle i Hrvati, i Srbi, i svi ostali, Bugari, Grci, svi to misle. Ali znate, transmisija sirovog života na platno ili na scenu je besmislena i ne treba ju raditi, osim ako ona nema pravo transponiranje nečega što ima jedan puni i pravi razlog, koji nikako neće biti u tome da se ono što se događa i životu snimi i stavi u film. To znači da ono mudro oko koje ima potrebu da se to prenese na scenu ili pred kameru, mora biti ono oko i ona inteligencija koja vidi u toj stvari ono što uobičajeno oko ne vidi. Nabijanja na zid i ovo o čemu vi govorite, ako su i bila takva kakva jesu, njih je lako napraviti. Nije teško nekoga nabiti na zid, ali što u tome postoji, i što se krije iza toga, zašto netko nekoga zvizne u zid - to je ono što je zanimljivo. Velike su razlike u tome, isto nabijanje na zid, ili ista vrsta zahvata može biti izvedena na briljantan način, koji nije puka slika iz podrumskog nabijanja na zid, iz života koji smo gledali kroz neku ključanicu kad smo bili mali, nego naša potreba da na filmu pokažemo što ljubav eventualno može da ne bude.

Kad smo već kod golotinje, kako stojite danas s fizičkom spremom? I dalje boksate ili se pojavilo nešto bolje?

Znate što, kad se pogledam u ogledalo, u onom neprirodnom trenutku svakog jutra zaključim, bez ikakve lažne skromnosti, da izgledam puno bolje nego gomila mojih vršnjaka. Ja izgledam neozbiljno i neuredno, ali volim disciplinu ma koliko volim biti i u restoranima, i neuredno živjet, jer takav mi je i posao. Ali, kad god mogu, vrlo se brzo oporavim. Imam neku vrstu metabolizma koji vrlo brzo sagorjeva materiju.

Bili ste najavljeni kao gost na svečanoj 50-oj Puli. Kako gledate na aferu koja se dogodila s retrospektivom nekadašnjih jugoslavenskih filmova, kad su neki s pravom bili pozvani a neki, ponovno s pravom, i nisu?

Ne mogu suditi o tome, ne da bih izbjegao to pitanje, nego ne znam kakva je ta afera, ne znam čak ni koji filmovi su bili, a koji nisu bili. Onaj tko je pripremao taj program sigurno ima i odgovore na to zašto je neke zvao a neke nije. Ovako, sa strane gledano, mislim da taj festival ne treba izgubiti, Pula ne smije prestati biti filmski festival iz razloga tradicije, i mora se nešto napraviti ili pronaći neki način da ona nastavi postojati. S druge strane, zvučat će možda grubo, ali ipak nije normalno da par kilometara dalje imate jedan drugi festival koji privlači pozornost i izvan Hrvatske. Iako je nisam tu da dajem savjete, ali nije dobro da dva takva festivala postoje jedan pokraj drugoga, pa zašto onda ne bi dobra iskustva spojili, i recimo Motovun preseliti u Pulu ili ne znam…

O snimanju filma «Samo jednom se ljubi» i sceni s mađioničarem...

Naravno, sjećam se scene. Vidite, film «Samo jednom se ljubi» govori o jednoj važnoj stvari, govori na jedan živopisan način o tome kako je novi moral, kad je eksplodirao mir 1945. godine, bio zapravo pljesnjivi moral, da nije bilo tog novog morala jer nije bilo ni ljudi za njega. Od toga i s tim sve počinje i zato je «Samo jednom se ljubi» preteča, u dobrom smislu, svih filmova koji su se kasnije dogodili. To je vrlo ozbiljan, pošten i častan film, koji je u Hrvatskoj - koja je tada jedina u bivšoj Jugoslaviji imala službenu cenzuru - imao problema i jedva je pušten u distribuciju, ali, dobio je najbolje moguće kritike u Cannesu 1981. Bez tog filma ne bi bilo čitavog mojeg rada, iako sam prije radio s Karanovićem i svim članovima takozvane «Praške škole», svega toga ne bi bilo.

Jedan ste od rijetkih kazalištaraca s ovih prostora koji su otkrili čari rada s Peterom Brookom igrajući u njegovoj «Mahabharati». Kasnije ste rekli da je istraživanje s jednom od legendi svjetskog kazališta ustvari bilo dobrim dijelom i prepisivanje samog sebe. S kim ste onda doživjeli najbolje kazališno iskustvo?

S njim. Brooka sam upoznao u stanu Rajka Grlića ovdje u Zagrebu. Snimao sam tada «Vuka Karađića» u Beogradu i imao sam obrijanu glavu i dugu kosu sa strane, znači radio sam jednu seriju za koju sam znao da me zanimaju neke druge stvari, a ne faktografija ili već ne znam što, nego ono što je iza toga. Koja vrsta mitomanije je to morala biti, i što je sve taj čovjek mogao biti, sve bi to bilo zanimljivije, ali nije bilo tako. Uglavnom, Brook dolazi, ja ga upoznajem i on definitivno odlučuje da to budem ja a ne netko drugi. Odlazim u Pariz, London i počinjem. Rad s Peterom Brookom je meni nešto što je i dan-danas vrlo značajno, i možda sam postigao svoje kazališne glumačke vrhunce u tim trenucima tijekom proba, ali kada se ta stvar uglazbila i uklopila, i kada smo krenuli u ubrzano prikazivanje te predstave, onda je ona počela ličiti na «Empty Space», što je i naslov Brookove knjige. Tu sam završio svoj opus smisla rada s Peterom Brookom, što sam mu, naravno, i rekao, a nije mi bilo lako otići od njega. Ta moja odluka nije naravno bila iznenadna, bilo je tu predradnji, Peter ju je mogao očekivati, ali nije vjerovao da će do nje doći. No i poslije takvog prekršaja on je imao i ima snage, mudrosti i netaštine, da i dan-danas kad se sretnemo ima razne ideje o zajedničkom radu. Do toga još nije došlo, ali možda bude. Recimo, želio je da igram Klaudija u ovom zadnjem «Hamletu» koji je gostovao i u Dubrovniku, ali opet je to bio ugovor na godinu i pol dana koji meni u tom trenutku nije odgovarao jer sam s Lucom Bondyjem snimao film do kojeg mi je bilo jako stalo. Brook me predlagao drugim redateljima. Glumci će bolje razumjeti ovo što sam rekao, jer kad nekom redatelju odbijete i radio-dramu, on vas nikada više neće zvati. Ja sam od Petera Brooka otišao u trenutku kad sam radio sve što je on od mene tražio. To je bilo puno teže nego što bi bilo ostati i biti, točnije, ne biti svoj.

Osjećate li se danas nomadom, apatridom, kojem možda najbolje pristaje davno - također za potrebe uloge - naučen romski? Ili ste ipak Francuz?

Francuska kultura i država su kultura i država moje bake, mog oca i mene danas. Francusku volim, ali vidite što se događa danas u Europi. To je na prvi pogled jako dobro, na drugi još bolje, a na treći nimalo dobro. Sve te integracije jako puno toga donose, a opet s druge strane ne znamo što sve odnose. Tome se ne možemo suprotstaviti, ni kao jedinka ni kao društvo. Jednostavno, stvari idu svojim tokom i došle su do takvog nesklada i takvog vrhunca da će se na globalnoj razini to riješiti tako da ćete ili biti u EU ili ćete voljeti dolar. Nema tu više neke tampon zone i ne može je biti, to je jasno. Ne osjećam se nomadom, u Francuskoj se ne osjećam strancem, i to je ono što je dobro, ali opet, nemam veliku radost dolaska u Pariz i sve druge gradove koji su mi poznati, ili u Nancy gdje je rođen moj otac, nekad sam je imao, a sada sam sad star pa je to možda i normalno. Danas me uzbuđuje susret s novim i nepoznatim. Nemam više ni radost zbog povrataka u rodni grad kad dođem u Beograd, jednostavno više nemam tu vrstu istinskog uzbuđenja koje sam nekad imao.

Vi se izdvajate iz političkog primitivizma – dugujete li taj odmak francuskoj školi i kulturi ili mislite da biste podlegli općoj histeriji da ste cijelo vrijeme ostali u Jugoslaviji?

Ne mislim da su moja baka iz istočne Francuske, pokrajine Lorraine, koja me učila francuski jezik kad sam bio mali, ili moj otac, zaslužni za to. Moj otac je imao posebnu vrstu discipline, možda zato što se moja praprabaka prezivala Beck, što je sumnjivo prezime za Francuze, jer ona je mogla biti i Zapadna Njemica. Svih ovih godina, dakle otkad sam se osvijestio i počeo osviješteno živjeti, bio mi je potpuno jasno gdje živim i što su vrline i mane sredine u kojoj živim, mislim na Beograd i cijelu tadašnju Jugoslaviju. Oduvijek mi je bilo jasno, još 1985. godine sam Rajku Grliću rekao da će ono što se događalo, Srbe jako uzburkati, da će to biti eksces, i da će se prijeći mjera – što se i dogodilo. Znao sam to sve i govorio sam, ali nisam nikakav vidovnjak, jednostavno mislim da u sebi imam vrstu obrazovanja i kulture koja je dozvolila sebi da donosi zaključke na vrijeme a ne nakon vremena. Danas u Beogradu postoje ljudi koji su fantastični, a koji nisu na vlasti i koji vjerojatno neće ni biti na vlasti dok ne shvate ovo o čemu smo maloprije govorili, to jest, da je demokracija jedan slijed pravih činjenica, koje stvaraju oni koji zbilja imaju što reći i koji imaju što doprinijeti. Dok se takvi ljudi ne uključe u stvarnost, ići će se ovim sporim, evolutivnim putem. Nemam se vremena baviti politikom, niti ću se njome ikada baviti na ovim prostorima zato što je ovdje prisutna arena preprimitivna i pregruba za mene. Ni na Zapadu političari nisu operirani od pogrešaka, ali sistem je takav da je šteta koju takvi nanesu puno manja nego što je to ovdje.

Kako danas gledate na Kusturicu?

Ne mogu biti ničiji kroničar, ali mogu dati svoje mišljenje koje je subjektivno i nije opće. Emir je veliki, veliki režiser i veliki intelektualac, napravio je fantastične filmove i napravit će još puno dobrih filmova. On u sebi ima puno toga što još filmskoj publici nije poznato. Što se tiče ovog drugog, mislim da je on politički daltonist, on nema dar političkog mišljenja i to je ono najtočnije što mogu o njemu reći. Ovdje u Hrvatskoj o njemu kolaju razne priče i on će ih sam vjerojatno potvrditi ili demantirati, nije na meni da o tome govorim. Ali znam da je Emir netko tko kada je u krivu može to i priznati, a to je ipak određena prednost.

Već ste dva filma snimili prema scenariju Dejana Dukovskog, makedonskog dramatičara novije generacije vrlo osebujnog izraza. U razgovoru za naš radio on je prošle sezone rekao kako ne može pisati o drugom nego o balkanskim likovima, jer je jednostavno njima okružen, i jer ne pije čaj u pet sati popodne. S druge strane, izjavili ste da s Kusturicom dijelite ljubav prema Balkanu. Možete li nekako sažeti taj osjećaj? Možda i u svjetlu uloga u kojim ste dosta često bili i gotovo balkanski arhetip, neobrijan i vječno seksualno gladan histerik u potkošulji.

«Underground» i «Otac na službenom putu» su dva potpuno različita filma, dva univerzuma. Naravno, ti arhetipovi brkatih, neobrijanih tipova postoje, no mi njima ne pripadamo jer mi to nismo. Mi ih vidimo jer su najbrojniji, ali ne znam kako bih to sažeo. Mislim da u Sarajevu, Skopju i Beogradu, recimo, pogled na seksualnost i na Balkan jest drukčiji, i tu ima puno razlike na prvi pogled, ali tko na ovim prostorima traži velike kulturne razlike, on zapravo ne razumije suštinu kulture.

Ne samo zbog uspjeha i nagrada, čini se da ste ona posebna vrsta posvećenog glumca s iskonskom, neutaživom željom za tim poslom, koji je naravno više od posla. S obzirom na tridesetogodišnje iskustvo, kako biste opisali svoju glumačku pojavu – gdje je kraj Predraga Manojlovića a gdje početak svih tih Očeva, Rubiroza i ostalih?

Kada sam igrao Rubirozu u seriji «Grlom u jagode», imao sam već velik broj kazališnih uloga na osnovu kojih sam i dobio tu televizijsku ulogu. Kad zbrojim sve - iako nemam evidenciju, zapravo kazališnu imam negdje, a filmska postoji na Internetu - i kad vidim koliko je toga svega bilo, ponekad se uplašim i pitam se zapravo koliko su zbog mene trpjeli neki ljudi. Koliko je trpjela moja kći koja je bila mala, pa onda malo veća, koliko ona danas možda trpi, a koliko moj mali Ivan koji sad nije u Zagrebu... Ali, jedna stvar je tu jako važna, i koju se nadam da će shvatiti jednog dana, a to je da ja zaista volim to što radim. I ako tome pripadam, i ako se tome dajem, i još uvijek na neki način napredujem i rastem - jer dajem neke nove rezultate - onda se to možda računa za oprošteno.

Još jedno pitanje glumačke poetike – je li to baš uvijek želja redatelja ili vi sami svakoj tragičnoj roli dodajete i dozu groteske ? Postoji li pravi omjer i kako ga vi pronalazite, ako ga pronalazite?

Nije to možda baš uvijek tako, ali ono što me najviše privlači u poznavanju samog sebe je, uvjetno rečeno, favoriziranje tragikomedije, spoja tragičnog i smiješnog ili humora i mraka. Mislim da je to nešto kvalitetno, što je teško osvojiti na filmu ili u kazalištu. To je dosta teška duhovna disciplina, tragikomedija nije laka kategorija.

Zna li se kad novi film Dalibora Matanića možemo očekivati u kinima?

Ne baš. Ali htio bih reći još nešto o Zagrebu. Ono što se Zagreba ili putovanja prema Zagrebu tiče, s bilo koje strane, i preko bilo koje granice da dolazim - jer ja idem autom ili vlakovima - to je količina istinske i iskrene ljubaznosti s kojom se susrećem na ulicama Zagreba. To je nešto čemu se nisam nadao u toj mjeri. Zaista sam iskreno i duboko dirnut, time se hvalim kad dođem u druge gradove bivše Jugoslavije. To me, evo, još uvijek uzbuđuje.

Igor Ružić

(Intervju je emitiran 06.11.2003. u emisiji "Kulturni itnervju" Radija 101)

Pročitajte i ...
Lezbijske snaše na izložbi u Galeriji SC
Nogomet + tango = «Argentina» - Hrvatska
Pritajeni sentiment Ministarstva obrazovanja prema nacizmu
Festival prvih - šesti put
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
Mediji i prava djeteta – tema Festivala prvih
Martha Argerich i Mischa Maisky
Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
Sumnja - Marko Torjanac
Četvrti Festival filmova u jednom kadru
Glasi iz planina - Rene Medvešek
Zrno utjehe - Marc Forster
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
T-HTnagrada@msu.hr
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
11. Crtani romani šou u znaku domaćih autora
Počinje 11. festival stripa - Crtani romani šou
Andrea Zlatar objavila novu knjigu
Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar
O glazbi u medijima
Počinje Pssst!
Suvremena ozbiljna glazba u medijima
Pssst! - počinje drugi festival nijemog filma
Pijani proces - Ivica Buljan
Sandorf - agencija koja pisce iz regije zastupa u bijelom svijetu
Sandorf - prva domaća književna agencija
Speed racer - Andy & Larry Wachowski
Izložba 'Oltari avangarde' - umjetnost svakog čovjeka je sakralna
Oltari avangarde u Klovićevim dvorima
45. Glazbena tribina Pula
Iza stakla - Zrinko Ogresta
Ministarstvo suučesnik u devastaciji Cvjetnog trga?
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - mjesto zločina!
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Književnost uživo
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
Risque d'attente
Odvažnost nade - Barack Obama
'Imprimatur' - roman o katoličkoj crkvi kojeg Vatikan nije odobrio
Dan Oki spašava 'super osmicu'
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
'Posljednji Super 8mm film' Dana Okija
Gostovanja na Gavellinim večerima
Abeceda kulturnog turizma
Zift - Javor Gardev
Uljudbeni turizam za početnike
Odjeci angažirane predstave 'Timbuktu'
Ruski prozor - Dragan Velikić
Objavljena hrvatska knjiga o campu
'Od kiča do campa' - knjiga Sanje Muzaferije
'Iza stakla' - novi film iza Zrinka Ogreste
'Iza stakla' - film o ljubavnom trokutu
Dama s kamelijama - Derek Deane
Festival novog cirkusa 2008.
Noć kazališta u Dubravi
'Kao da je bilo nekad' - dokumentarac o Ekatarini Velikoj
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea
'Kao da je bilo nekad' na Zagreb film festivalu
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Tiha pobuna
Njemački ekspresionizam u Galeriji Klovićevi dvori
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Australski Acrobat ponovno u Zagrebu - na Festivalu novog cirkusa
Kao da je bilo nekad - Dušan Vesić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
3. Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Džamonjina donacija Zagrebu
Džamonjina donacija Zagrebu u Muzeju za umjetnost i obrt
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Susret Bacha i iranske glazbe
Cirkus između Viteza i Kralja
City of London Sinfonia
Zagreb Film Festival šesti put
ZFF u šestom izdanju nudi 80 filmova
Out - Via Negativa
Direkt slavi stotu epizodu
Fade In slavi 100 epizoda Direkta
Počinje četvrti Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa posvećen mraku intime
29. Salon mladih - Salon revolucije
MSU objavio katalog svoje zbirke
Festival komorne glazbe
Treći Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe
Freelander - Miljenko Jergović
Petar Selem
Večer Johanesa Brahmsa
Bugarska književnost u Booksi
Objavljen voluminozni katalog zbirke MSU-a
Počinje deveta Platforma mladih koreografa
Queer Zagreb komentar
Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan sviraju Brahmsa
'Pojebite se za Malog Medu' na Salonu revolucije
Bugarska književnost u Booksi
Počinje Revija malih književnosti
Timbuktu - Borut Šeparović
Bijenalni pregled dizajnerske produkcije
Izložba hrvatskog dizajna 0708 na Velesajmu
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Psi i beskućnici u predstavi Boruta Šeparovića - 'Timbuktu'
'Timbuktu' - Montažstrojeva predstava o psima i ljudima
Emma Kirkby i Richard Egarr
Salonska revolucija revolucionarnog Salona
Kino Mosor postaje društveni centar
Salon mladih iznimno tolerira umjetnike s lažnim osobnim iskaznicama!
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Varaždinske barokne večeri - završni komentar
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Max art fest na Kvatriću, a revolucija na čekanju
Festival svjetskog kazališta 2008. - završni komentar
'Velika poruka' Omera Fasta
Phillipe Bober: 'Filmovi koji se snimaju u regiji, skuplji su od onih koji se snimaju u Tokiju!'
Kino Lika - Dalibor Matanić
Turandot – Gianluca Marcianó
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Hamlet - Thomas Ostermeier
Austrijska avangarda u Zagrebu
Puccinijeva Turandot bez tuđih dodataka
Puccinijeva Turandot u HNK-u se izvodi - koncertno
Patrola na cesti – Jurica Pavičić
U pohod u kina kreće 'Kino Lika' Dalibora Matanića
Festival svjetskog kazališta - komentar prvi
'Kino Lika' - film o ljubavi i smrti na lički način
'Boys and their toys' - o dječacima i njihovim igračkama
Boys and their toys
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Počinje četvrti 25FPS
Martin Gester i Tonči Bilić na Varaždinskim baroknim večerima
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
Slučaj: Akademija
Klopka - Srđan Golubović
Sve što ste htjeli znati o Booksinom kvizu, a niste se usudili pitati!
Alternativa petku na Hitnoj pomoći - Booksin kviz!
Dokumentarna izložba o SKC-u 70-ih
Kritična i polemična izložba o SKC-u 70-ih
'Odlično je baviti se kriminalom' - zbirka priča ili priručnik za preživljavanje?
'Odlično je baviti se kriminalom' - zbirka priča nezaštićenog svjedoka
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Povratak oratorijskih koncerata na Varaždinske barokne večeri
Kaligula - Tomaž Pandur
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
'Slučaj Akademija' bez skandala!
'Slučaj: Akademija' u G-MK
ZGetno ponovno u duhu polistilizma
Mike Leigh: Nadam se da su moji filmovi svugdje razumljivi
Hrvatski arhitekti na Venecijanskom bijenalu
Preminuo Tomislav Ladan
Vesper, Ensslin, Baader: iskonski prizori njemačkog terorizma - Gerd Koenen
11. Međunarodna izložba arhitekture u Veneciji
Zagrebi! – Ekofestival ili Ickeofestival?
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Trash u gradu baroka i cvijeća
Trash Film festival – od 'Ružičaste mrkve' do horror 'Pornića'
Bijelo Petra Barišića
Prostorno specifična kiparska instalacija Petra Barišića
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Mapiranje grada
Pravo na grad borbu nastavlja pravnim sredstvima
In memoriam: Dino Dvornik 1964 - 2008
PIF 2008.
Horvatinčić ruši konačno - ali ne i pravomoćno
Mamma Mia! - Phyllida Lloyd
Otvorena izložba karikatura i ilustracija Ota Reisingera
Retrospektiva Ota Reisingera
Objavljena monografija Ane Maletić
Razvoj hrvatskog suvremenog plesa kroz životopis Ane Maletić
Držićeva kletva Gradu Teatru
Stećci u Klovićevim dvorima
'Bijeg od budućnosti' je bijeg od loše književnosti
'Bijeg od budućnosti' - novi roman Darka Lukića
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Pogled u povijest Života umjetnosti
Stari PIF s novim programskim segmentima
‘Život umjetnosti’ o arhitekturi
41. PIF posvećen obljetnici ginjola
Slavoj Žižek: Intelektualni proizvodi su u svojoj biti komunistički
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!
EKSKLUZIVNO: Stanje nacije kako ga vidi Filip Šovagović
EKSKLUZIVNO: ulomak predstave 'Stanje nacije' Filipa Šovagovića
Sarajevo Film Festival u završnici
Sarajevo Film Festival bliži se kraju
Stanje nacije - Filip Šovagović
Philip Pickett: Händel u opernim kućama nema veze s komornom glazbom
Sljedeći Eurokaz gledat ćemo na Mirogoju!
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
Ivan Ladislav Galeta na DVD-u
Kompilacija filmova Ivana Ladislava Galete na DVD-u
WALL-E – Andrew Stanton
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Amadeo u kolovozu i rujnu
Scena Amadeo – od novog Filipa Šovagovića do uskrslog Ayllua
Sarajevo - grad filma
Sarajevo Film Festival i dalje najznačajniji u regiji
Slavoj Žižek: Stvaraju se potrebni uvjeti za krah kapitalizma
Rade Jarak objavio novi roman
'Pustinje' - fikcionalna autobiografija Rade Jarka
U Austriji izložba Vojina Bakića, u Hrvatskoj apel za hitnu zaštitu njegovih djela
Birokracija devastira spomenike Vojina Bakića
Festival posvećen divovima
Divovski festival fantastične književnosti
Uspjesi filma '38 Baba Višnjina ulica'
Film o junacima Baba Višnjine ulice
Četiri okarine za kraj Zagrebačkih ljetnih večeri
Gordana Vnuk
Mladen Stilinović
Stefan Sagmeister
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Vitez tame (The Dark Knight) - Christopher Nolan
Don Juan (pripovijeda sam o sebi) – Peter Handke
Tko se boji vuka još u digitalnoj eri
Penezić & Rogina na Bijenalu arhitekture u Veneciji
Međunarodni umjetnički projekt Land of Human Rights
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?
Úngút u Klovićevim dvorima
Grožnjan – kulturni laboratorij bez brzog interneta
Motovun slavi deseti rođendan
Motovun film festival slavi 10 godina postojanja
Islandska glazba u jazz aranžmanima
Bakhe - Oliver Frljić
Izložba Pabla Picassa ipak otvorena u Dubrovniku
Unatoč nezainteresiranosti Ministarstva kulture, Picasso u Dubrovniku
Mia Engberg: svojim filmovima ne želim napaliti samo lezbijke
Feministica i redateljica Mia Engberg - za dildo spremna!
Tosca - Damir Zlatar Frey
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Damir Zlatar Frey postavlja ambijentalnu Toscu
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Tosca u Rijeci na tri lokacije
Filmski festival u Puli ponovo jaše
55. Festival igranog filma u Puli
Oko cucka pa na mala vrata - Hrvoje Šalković
Fotografije planetarnih pejzaža Michaela Bensona
Don Carlos - Petar Selem
Izgubljeno u prijenosu
Pop kultura u socijalizmu: dobra stara vremena?
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Wireframe - Robert Šimrak
Savičenta pleše deveti put
Ples i cirkuserija u Savičenti
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Caitríona O'Leary otkriva stare slojeve irske glazbe
Antropomorfi u hodniku
Antropomorfi Danijela Srdareva u Galeriji CEKAO
Počinje drugo izdanje Vukovar Film Festivala
Vukovar film festival predstavlja filmove podunavskih zemalja
Otočka karta - skupna izložba
Počinje tabor Film festival
Be a happy worker
U Desiniću počinje još jedan Tabor film festival
Eurokaz 2008.
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Nova instalacija Lale Raščić
'Individualne utopije' Lale Raščić
Motovun film festival predstavlja 'Tjedan ruskog filma'
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića
'Opera pod zvijezdama' u nogometnom duhu
Indijski glazbeni mistici u završnici Eurokaza
Od klasike do jazza i etna na Zagrebačkim ljetnim večerima
Koncertna direkcija Zagreb priprema 'Ljeto lijepih žena'
'Nemam karticu za bodove' u Galeriji Nova
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Siromašno kazalište - The Wooster Group
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Prisutna odsutnost - Aleksandar Srnec
'S više mlijeka, molim' ili vodič po kavanama
'S više mlijeka, molim' - još jedan ukoričeni blog
Dani satire 2008. - komentar
Legendarni The Wooster Group otvara 22. Eurokaz
Izložba: Tražeći mjesto za zaborav
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
Hrvatska - Slovenija: koliko se poznajemo i što si dugujemo?
Dnevnik živih mrtvaca - George A. Romero
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Mute - aktivizmom protiv devastacije istočnog Londona
Anđeli garavog lica u Galeriji SC
Orfej - Ozren Prohić
The Undiscovered Letter
Koncertna izvedba Brkanovićevog Ekvinocija
Kovačević, Bagić i Srdarev na izložbi u New Yorku
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Promjene na vrhu gradske kulture
Marko Tadić - novi dobitnik nagrade Putar
Marko Tadić – dobitnik nagrade Radoslav Putar za 2008.
Jelena umjesto Pavla na formalno prvom mjestu zagrebačke kulture
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
U agoniji - Branko Brezovec
Damir Karakaš
Nije kraj - Vinko Brešan
Status žena u animaciji se mijenja na bolje
Marko Tadić dobitnik je nagrade Radoslav Putar
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Nagrađen krimić Nade Gašić
Krleža na Brezovčev način
Kratka povijest hrvatskog filma u knjizi
Ivo Škrabalo - Hrvatska filmska povijest ukratko
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Retrospektiva Slave Raškaj
Marko Vidojković: revolucija je moguća samo na individualnom nivou
Marko Vidojković - gost Festivala europske kratke priče
Turbofolk - Oliver Frljić
Tjedan suvremenog plesa - komentar II
Malograđane vrijeme nikada ne gazi, kaže Nada Gašić
Tri - Drago Glamuzina
Može li Bog spasiti Muzej suvremene umjetnosti?
Održana misa za neotvoreni Muzej suvremene umjetnosti
Priit Pärn - dobitnik Animafestove nagrade za životno djelo
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Prisutna odsutnost Aleksandra Srneca
Izložba Aleksandra Srneca u Varaždinu
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Čestitamo! Plesači dobili svoj plesni centar!
Otvoren Zagrebački plesni centar – Čestitamo!
Tjedan suvremenog plesa - komentar
Animafest 2008.
Hulahop ponovo predstavlja Animafest
Kratka priča na festivalu
'Moja predstava' projekt za djecu s posebnim potrebama
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Privatna «Moja predstava» kazališnog projekta Thearto
Otvorena retrospektiva Slave Raškaj
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Počinje Kliker!
Retrospektiva Slave Raškaj u Galeriji Klovićevi dvori
Kliker - festival koji potiče čitanje s razumijevanjem
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Filip David
Razgovor: Filip David
Nezavisna kulturna scena pobunila se protiv Milana Bandića
Ljuština tvrdi: Gradonačelnikov potpis vrijedi!
Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje - Steven Spielberg
25. Tjedan suvremenog plesa
Hrvatski barokni ansambl i Andreas Helm
Jubilarni 25. TSP počinje!
Salon revolucije
Ex profundo exitus
Revolucija na Salonu mladih
Dubravko Palanović: Ne pišem nebuloze
Hodočasnici - vizija mističnih putovanja Tomislava Buntaka
Večer Antona Brucknera u ciklusu Sfumato
Karl-Heinz Dellwo, reformirani terorist
Retrospektiva Mirka Ilića
Hiperproduktivna Irena Vrkljan predstavila svoje dvije knjige
Koriolan - Miran Kurspahić
Raj iz drugog ugla - Mario Vargas Llosa
Iron Man - Jon Fevrau
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
Subverzivni festival ugošćuje teroriste!
Oluja - Ivica Kunčević
Zenit u novom starom ruhu
Objavljen reprint časopisa Zenit
Ivana Orleanska na lomači
Bora Ćosić i "Put na Aljasku"
Bora Ćosić putuje po prodanim zemljama
Lovro Artuković - Najbolje slike
Nove mreže novih medija
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Nove mreže novih medija u Galeriji Galženica
Močvari je kraj!
Kornel Šeper: Grad lažnim izjavama i tužbama dotjerao Močvaru do kraja
Spomenik za grad pravde
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Izlet Michala Viewegha u ozbiljnu književnost
Gliptoteka ugostila retrospektivu Mirka Ilića
Novo ruho starog klavira
Retrospektiva Mirka Ilića u Gliptoteci HAZU
Urbanfestival u centru grada
Počinje još jedan UrbanFesival
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Restauriran povijesni glasovir iz Trakošćana
Sudjelujte na posljednjem Ffriku!
Peti i posljednji FFRIK
ZGRAF 10 - 33 godine postojanja
ZGRAF 10 donosi prijedloge, ali ne i promjene
Crossroads - Karolina Pernar
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Objavljena monografija oskarovca Dušana Vukotića
Objavljena monografija Dušana Vukotića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Klasteri kreativnosti
Njemačka državna filharmonija Porajnja-Falačke
Klasteri kreativnosti u Galeriji ULUPUH
Ima li krize među pjesnicima?
Lovro Artuković izlaže svoje najbolje slike
Najbolje slike Lovre Artukovića
Turandot - Vasilij Senjin
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Umro Milan Kangrga
Grički dijalog: Sve je u krizi, ali ne i poezija?
Duhovi opsjedaju 30. jubilarni Sferakon
Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu
Svjetska književnost u ženskom ključu Nadežde Čačinović
Ljudevit Gaj u Gajevoj
Ljudevit Gaj pao s Marsa u Gajevu
Mirjana - Petar Selem
'Sirena' Ray Leeja u Tvornici Jedinstvo
Naš dečko - Franka Perković
Boris Dežulović i Predrag Lucić u Močvari
Melodije Bljeska i Oluje u Močvari
Patrice Chéreau - razgovor
Patrice Chéreau – dobitnik Europske kazališne nagrade 2008.
Nema me - Todd Haynes
Festivalski program 12. Europske kazališne nagrade u Solunu
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Dalijeve grafike u Zagrebu
Grafike Salvadora Dalija u Galeriji Mona Lisa
MSU i dalje bez ravnatelja
Vedran Perkov izlaže nakon boravka u New Yorku
Vedran Perkov autoironijom opravdava nagradu Nagradu Putar
Idiot - Ivan Plaziblat
Ne-predvidljivo - Ivan Kožarić
Nasljeđe gubitka - roman koji se pisao osam godina
Duševna bol Emira Kusturice košta 12.000 eura
Ruski nacionalni orkestar
Brutal organizira festival poezije
Počinje Međunarodni festival suvremene poezije
Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
'Noćna mora' u Galeriji Josip Račić
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Excentar u Studiju Josip Račić izlaže Malnarovu 'Noćnu moru'
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Mein Kampf bez konteksta
Hrvatima za «Mein Kampf» nije potreban kontekst?
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Odmor od povijesti - Bacači sjenki
Novosadski filmski front
All Right - Nemanja Cvijanović
Novosadski filmski front – mali budžeti, velika kreativnost
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Simfonijski orkestar Grada Caracasa u Lisinskom
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Odmor od povijesti Bacača sjenki među knjigama
Kako se odmoriti od povijesti?
Musica Viva
Devastacija Zagreba se nastavlja: srušena Planićeva vila na Tuškancu!
Strušena ne/zaštićena vila Stjepana Planića
Otvorena izložba posvećena suvremenoj dubrovačkoj umjetnosti
Otvorena izložba 'Libertas - Suvrememena Dubrovačka umjetnost'
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Od RAF-a do zvijezda - retrospektiva filmova Luke Hrgovića
Retrospektiva Luke Hrgovića na RAF-u
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Retorička tijela - Elvis Krstulović
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Krešimir Rogina o arhitekturi osobno
Objavljen 'Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine'
Počinje sedmo izdanje Revije amaterskog filma
Psiho-seanse na sedmoj Reviji amaterskih filmova
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
Aapo Häkkinen i Hrvatski barokni ansambl
'Ne-predvidljivi' Kožarić u Prostoru Kranjčar
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Kožarić opet ne/predvidljiv!
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
Hrvatski barokni ansambl u 'Nordijskom deliriju'
Vesna Gorše snima live album u Lisinskom
Split ostao bez Borisa Dvornika i Anatolija Kudrjavceva
'Najkraće priče' - nova knjiga Dražena Ilinčića
Dražen Ilinčić objavio novu knjigu
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Pisci pišu o ljubavnim problemima
Što sa sobom preko dana?
Muški pisci o partnerstvu, ljubavi i seksu!
Jebote kolko nas ima - Franka Perković
Projekt Zagreb u MGZ-u
Zagreb u stanju tranzicije
Je li Histrionski dom privatno kazalište?
Histrionski dom – privatno ili 'paravojno' kazalište?
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Studentski 'Ljubavni napitak'
'Ljubavni napitak' Muzičke akademije
Danse macabre - Staša Zurovac
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Sukob interesa na Danima hrvatskog filma
Selektorica Dana hrvatskog filma u sukobu interesa
'Danse macabre' Staše Zurovca u HNK
Objavljen hrvatski prijevod Etgara Kereta
Sonja Gašperov - '365 majica'
Vedrana Rudan predstavila svoje ukoričene kolumne
Crveni Peristil Borisa Cvjetanovića
Vedrana Rudan: Dan žena u prostačkoj Hrvatskoj ništa ne znači!
Ruska obećanja - David Cronenberg
Triptih – Arnaud Bernard
Močvara se zatvara u svibnju!
Bandić zatvara Močvaru 11. svibnja!
Galerija Nova predstavlja Crveni Peristil, i ono što mu je prethodilo
Kauboji - Saša Anočić
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Tri opere o smrti
Retrospektiva Vlade Marteka
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Retrospektiva Vlade Marteka: svako uzimanje pisaljke u ruku je čin poštenja!
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea
Gumbekovi dani
Danski nacionalni simfonijski orkestar u Lisinskom
Na scenu stupaju mlade pjesnikinje
Marijan Jevšovar - Prisutni/odsutni
Žene koje pišu poeziju
Bit će krvi - Paul Thomas Anderson
Nikša Bareza u srazu s Lutosławskim i Mahlerom
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
Robert Perišić
Andrzej Stasiuk
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Lazar Stojanović na ZagrebDox
Lazar Stojanović: 'Malo ludosti je dobro za umjetnost, ali ne previše'
Arijadna na Naxosu - Marjana Krajač
'Renesansa' - knjiga lišena elitističkog pristupa
Objavljen prvi sveobuhvatni pregled hrvatske renesanse
Sweeny Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta - Tim Burton
Lutosławskijev 'Glasovirski koncert' prvi put u Hrvatskoj
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Orfej silazi – Janusz Kica
Kos - Zijah Sokolović
'Telephoning' Ivana Marušića Klifa
Hakiranje telefonskih linija u Galeriji Galženica
Martina Gojčeta-Silić silazi na vrh
ZagrebDox pomaže dokumentaristima iz regije
Zagreb dox organizira Pitching forum
Darjeeling d.o.o. - Wes Anderson
'Kos' u Gradskom kazalištu Sisak
Ne pedofilija, nego ljubav u Gradskom kazalištu Sisak
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Igor Kordej predstavio 'Srce bitaka'
Darko Fritz i Nove tendencije u Karlsruheu
Fragmenti ljubavnog diskursa - nedovršeni kodeks ljubavi
Sprovod u Theresienburgu
'Fragmenti ljubavnog diskursa' konačno i u hrvatskom prijevodu
Umijeće improviziranja na orguljama
Povijest Brijuna u 'Zoni kontakta'
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Nema zemlje za starce - Ethan & Joel Coen
Rovovsko ratovanje u 'Srcu bitaka' Igora Kordeja
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Živi i mrtvi - Kristijan Milić
'Nesanica' – identitet je tamo gdje nije
Bit International i Nove tendencije u Karlsruheu
Flauti a due u HGZ-u
Scenska prikazanja Stravinskog i Orffa
Marc Chagall - Priča nad pričama
Objavljen natječaj za nagradu Radoslav Putar
Sonja Gašperov: Vuk je vuku čovjek
'Živi i mrtvi' konačno u kinima!
Sanja Iveković i Slaven Tolj
Vuk je vuku čovjek, a Bambij je mrtav!!!
'Živi i mrtvi', najnagrađivaniji film pulskog festivala konačno u kinima!
Siniša Labrović prepjevao magazin 'Gloria'
Sve o Pojmovniku rodne terminologije
Marko Pogačar - pjesnik nove generacije
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
John Rambo - Sylvester Stallone
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Počinje festival filmova o ljudskim pravima
Proces - Ivan Plaziblat
Mobilni arhiv društvenopolitičkih tema
Violončelističko natjecanje iznenadilo raspodjelom nagrada
Postoji li u književnosti muško pismo? Ne! Zastor! Džada!
Hilary Hahn u Lisinskom
Objavljen 'Pojmovnik rodne terminologije'
ZagrebDox u zagrljaju zoofila i kanibala
Poezija Marka Pogačara otvoreno o 'koruptivnom utjecaju' Crkve
4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana - Cristian Mungiu
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Field Trip
Kuga - Oliver Frljić
Građani u akciji - bukom protiv politike!
Održan miran ali bučan prosvjed u Varšavskoj ulici!
Žrtve Milana Bandića prosvjeduju!
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Hoće li Bandić čuti buku iz Varšavske?
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Pripremaju se Dani hrvatskog filma 2008.
Dani hrvatskog filma - festival na kojem će novčanih nagrada možda biti, a možda i ne
Počinje tjedan australskog filma
Počinje osmi Test!
Ubožnica za utvare - deset pripovijesti o nemogućim ljubavima
Delimir Rešicki - Ubožnica za utvare
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
Močvara (ne)će biti deložirana?!
Gasi li se Močvara?
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Novi uspjeh kustoskog tima WHW
Kustoski tim WHW radi 11. Istanbulski bijenale
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom
Zelena akcija i Pravo na grad ne odustaju od Cvjetnog trga
Kritički dijalog o ženskom pismu
Uskoro miran, ali bučan prosvjed u Varšavskoj
Od ženskog pisma do pisma za žene
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Duhovi Sarajeva - Dejan Radović
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Novi početak Kina Europa
Kino Europa otvara se festivalskim i hrvatskim filmovima
Novi pejzaži Josipa Klarice u Galeriji Badrov
Tri nove suvremenoplesne predstave
Slobodni mediji - protuteža globalizacijskim procesima
'Anastasia' Dalibora Šimprage
Neočekivan roman o uskrsnuću
Međunarodni tjedan udaraljkaških ansambala
Zvrk - Vlasta Žanić
Monografija o Dimitriju Bašičeviću Mangelosu
Devet i pol Mangelosa
Glazba po izboru publike
Radionica pisanja fikcije
Beowulf - Robert Zemeckis
Kreativno pisanje - zanat kao potpora talentu
Magris na putu prema Nobelu
ABS u Karasu
Silazak bijelog pečata na bijeli kvadrat
Protiv političke korektnosti
Apsurdi političke korektnosti
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
Otimačina Stilskih vježbi
Umro Galiano Pahor
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Šišmiš - Damir Lončar
Udaraljkaška elita u Bjelovaru
Nives Opačić i pitanja jezične prakse
Hrvati lako prihvaćaju sve što je strano
Koko u Parizu - Ivica Boban
Književnost - godišnji pregled 2007.
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Film - godišnji pregled 2007.
Likovnost - godišnji pregled 2007.
San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski
Andrea Feldman
'Zvrk' Vlaste Žanić u Bačvi
Andrea Feldman - Povijesno gledamo
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Bosanske piramide postoje - ali samo u knjizi Emira Imamovića
Tajna doline piramida
Hrvatski pojmovnik glazbene informatike
Pojmovnik glazbene informatike - projekt za koji struka nema interesa!
Ivica Jakšić Puko - 'CruiNEseri'
Ekstravagantna tijela
Djela hrvatskih umjetnika iz Narodnog muzeja u Beogradu, doputovala u Zagreb
Tosca - koncertna izvedba
Veselin Gatalo
Veselin Gatalo: 'Geto' je roman koji traje i koji se ostvaruje
Marc Chagall u Galeriji Klovićevi dvori
U tuđoj koži
Bal u operi - fikcija koja je postala stvarnost
Ksernija Turčić - U tuđoj koži
Disability art: ekstravagantna tijela, seksualnost i nasilje
Pssst! - festival nijemog filma
Uzajamnosti - izloženo i nađeno
'Modulacija - oblik 2' - Marije Šćekić
Ples grbavih kitova u novoj predstavi Marije Šćekić
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Festival budućnosti u Studentskom centru
Dunja Blažević u Galeriji Nova
'TV Galerija' u Galeriji Nova
Carmen - Philippe Himmelmann
Bolesno - Sicko
Nova Carmen mogla bi izazvati i oduševljenje i zgražanje!
Svetislav Basara u Zagrebu
Svetislav Basara na Danima srpske kulture
Festival novog cirkusa - nezaobilazna manifestacija
Aziza Mustafa Zadeh u Lisinskom
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Novi gost dirigent u Zagrebačkoj filharmoniji
Delirijum tremens - Goran Marković
Dani srpske kulture u znaku opanka
Clubture slavi 5 godina postojanja
Clubture
Dani srpske kulture 2007.
Vesna Proljeće
Zasluženih petnaest minuta slave Vesne Proljeće
Još uvijek nema datuma za otvorenje MSU-a
Muzej suvremene umjetnosti još uvijek bez datuma dovršetka!
Pravo čudo - Lukas Nola
Zagrebački holding upravlja i lutkama
Društvo redatelja o budućem audio vizualnom centru
Nastavlja se holdingizacija zagrebačke kulture
Hrvatski audio vizualni centar za budućnost domaćeg filma
Bolja polovica kreativnog rada
Bolja polovica - izložba autorskih dvojaca
Siniša Labrović - Kažnjavanje
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina