Edo Popović

Njegovo najnovije djelo je roman "Oči" u izdanju kuće Oceanmore, u kojem Popović opisuje četrdesetak godina života svojeg glavnog lika, fotografa Ivana Kalde, još jednog u nizu Popoviću dragih marginalaca, uglavnom nesređenog i duha i tijela. "Oči" se čine najambicioznijim književnim djelom ovoga pisca, koji je debitirao 1987. godine s, danas kultnom, zbirkom priča "Ponoćni boogie". Nakon trinaestogodišnje pauze, koju je proveo kao novinar raznih hrvatskih medija, Popović se na književnu scenu vraća zbirkom priča "San žutih zmija", koju slijede "Kameni pas", te "Koncert za tequilu i apaurin", "Izlaz Zagreb jug" i "Plesačica iz Blue Bara", a "Dečko, dama, kreten, drot" izlazi mu 2005. godine. Osim kao pisac, Popović je poznat i kao jedan od pokretača i urednika književnog časopisa Quorum, koji je obilježio književnu scenu osamdesetih godina sada već prošlog stoljeća. Istodobno, radio je i kao novinar i reporter, dok je danas urednik u nakladničkoj kući, što znači da i sam ima priliku formirati hrvatsku književnu scenu.

Rođeni ste u Bosni i Hercegovini, preciznije Livnu, no Zagreb je glavna tema vašeg književnog stvaralaštva. Imate li nekakvih veza s rodnim krajem, te planirate li ga možda nekada u budućnosti književno tematizirati?

Jesam rođen u Livnu, ali, nažalost, već dugo nemam nikakve veze s tim krajem. Sva moja bliža rodbina je već davno odselila ili su dolje pomrli, tako da tamo nisam bio već godinama – što ne znači da neću jednog dana otići opet. Iz Livna sam otišao s jedanaest godina i došao direktno u zagrebačku Dubravu. O tome također govori nekoliko poglavlja ovog romana, jer se tih godina, a dio moje obitelji i ja došli smo 1968., sva jugoslavenska sirotinja slijevala u taj kvart. Što se tiče tematiziranja Livna, mislim da to nikako neće ići, jer ne vidim nijedan način kako bih tematizirao to mjesto. Eventualno ga mogu posjećivati i penjati se po onim zanimljivim planinama oko Livna, ali ništa drugo.

Odrasli ste u Dubravi. Jednom ste rekli da vam je tamošnje, u međuvremenu nestalo, kino Bratstvo "najčarobnije mjesto na svijetu". Koji su vam filmovi iz tog perioda ostali u sjećanju? Idete li danas u kino? Kakve i koje filmove preferirate?

Ne znam postoji li uopće još kino "Bratstvo", jer je nastao pomor tih kina, koje su ubili multipleksi. Iz tog kina pamtim, i to je jedini film kojeg u knjizi spominjem, "Sinove Katie Elder" s Johnom Wayneom. Tih godina su moji omiljeni filmovi bili vesterni – palilo me sve što je u sebi sadržavalo jahanje i pucnjavu. Ostalih se, nažalost, ne sjećam. Danas vrlo rijetko odlazim u kino – čekam da filmovi dođu na DVD-u, jer mi je to nekako jednostavnije i komfornije.

Surađujete u stvaranju stripova, utjecali ste na neke hrvatske rock bendove poput Pips, Chips & Videoclips. Kako funkcionirate kao dio tima kad radite nešto kreativno? I koliko je za vas pisanje samački posao?

Pisanje jest samački posao. Kad radim na svojim prozama, ne vidim da bih mogao funkcionirati u nekom timu. Međutim, ovo što smo strip crtač Igor Hofbauer i ja napravili doista je funkcioniralo kao timski posao. Igor tu nije bio puki ilustrator mojih proza, nego sam, pišući ih, imao na umu da će biti ilustrirane. Igor je donosio grube skice, dosta smo radili na tome i to je fantastično iskustvo – uživao sam u doista svakoj sekundi, a uživam i dalje družeći se s Igorom. Planiramo nešto opet zajedno raditi, ali to neće biti isto – ne valja ponavljati iste trikove. Bit će ili strip ili čak nešto ambicioznije – imamo na umu glazbeni CD, na kojem bi on svirao, s obzirom da je i fantastičan bubnjar, moj bi sin svirao bas, a ja bih nešto govorio.

Veza stripa i književnosti u slučaju vaše suradnje s Igorom Hofbauerom pokazala se prilično uspješnom. Zašto su takve suradnje rijetkost, jer, osim vašeg stripa, postoji samo još jedan sličan primjer, a to je "Gloria Scott" Ivane Armanini i Mime Simić?

Nemam pojma zašto je tako, jer Igor i ja nismo otkrivali toplu vodu – takvi primjeri vani postoje. Naime, imali smo točno određeni projekt na umu – napravili su ga Charles Bukowski i Robert Crumb. Imali smo taj predložak u vidu, ali smo htjeli zeznuti Crumba i Bukowskog, jer su oni napravili samo tri takva sveska, a mi smo ih htjeli napraviti dvanaest. Iako takvih suradnji ima u svijetu, kod nas je to zaista rijetkost. Moguće da je to zato što se to dosta teško može prodati, a danas živimo u nekim potpuno kretenskim vremenima, kad vam ljudi žele tiskati uglavnom ono što se može prodati i polučiti nekakav financijski uspjeh.

Između svoje prve i druge zbirke priča imali ste pauzu od trinaest godina. Jesu li to izgubljene godine za vas u spisateljskom smislu?

Ne - mogu reći da sam tih trinaest godina doista živio i uživao. Naravno, bilo je i godina kad se nisam osjećao dobro i bio sam totalno negdje dolje, na nekom gadnom i užasnom dnu. Ali, to nipošto nisu izgubljene godine. Mislim da nakon "Ponoćnog boogieja" nisam bio spreman i zreo za novu knjigu. Pokušavao sam pisati nakon toga, ali sve što sam napisao zvučalo mi je lažno i neiskreno. A, kad tako nešto pišete, pod silom i pritiskom, ne možete računati da će to ispasti dobro. Tada sam shvatio da se trebam latiti nečeg drugog.

Usporedi li se, u luku od dvadeset godina, vaš prvi uspjeh "Ponoćni boogie" i najnoviji roman "Oči", primjećuje se neka vrsta pripovjednog, a, upiše li se i autora u tekst, i osobnog smirenja. Uspoređujete li sami svoj stil i uviđate li razlike? Kako ih objašnjavate?

Naravno da se to primijeti, premda ne čitam svoje stare stvari. Bilo bi glupo da se ne vidi razlika, jer sam "Ponoćni boogie" pisao kad sam imao između 25 i 30 i nešto više godina – dakle, te priče su nastajale u rasponu od sedam godina. To je pisao jedan poprilično divlji tip, kojemu nije baš sve bilo čisto u glavi, i to je savršeno jasno. Međutim, ono što "Ponoćni boogie" povezuje s ovim novim stvarima jest to što nastojim ne glumiti i prodavati jeftine štoseve. Ne nastojim se praviti drukčijim nego što jesam, nego pisanju pristupam doista iskreno. Kad neću imati više što napisati i osjetim da se ponavljam, prestat ću pisati i bavit ću se nečim drugim – ima niz drugih stvari koje čovjek može raditi. Sada jesam mirniji - mnoge su mi se stvari u glavi složile i to se vidi u rukopisu, ali i u načinu života, razmišljanja i odnosa prema većini stvari. Drukčiji su mi i prioriteti – prije sam pisao u pauzama nakon mjeseci i mjeseci divljih tuluma, a sada je obrnuto. Sada povremeno izađem, a većinu vremena ili provodim s obitelji, ili pišem, ili čitam.

Istu vrstu smirenja nedavno ste opisali razvojem svog glazbenog ukusa. A kako se razvijao vaš književni ukus?

Uvijek sam čitao nasumično. Do većine sam autora dolazio upravo tako, a kasnije sam, kako sam upoznavao ljude s književne scene, dobivao niz preporuka i pravih informacija. Moj se književni ukus danas ne razlikuje mnogo od onog ranijeg – uvijek se vraćam starim autorima i starim majstorima. Danas s jednakom radošću čitam, po ne znam koji put, Majetićev roman "Čangi"; Antuna Šoljana čitam uopće ne primjećujući da sam ga već čitao. Postoji literatura koju možete uvijek čitati, a postoji i literatura za doslovno jednokratnu uporabu – pročitate, bacite i zaboravite. Autori kojima se vraćam, uz spomenutu dvojicu, su svakako i Ivan Slamnig, Vjekoslav Majer i niz drugih. Književni ukus se formira niz godina, i mislim da sad nema nekih bitnih odstupanja – ne bih nikoga više mogao iznenaditi.

Sudjelovali ste u pokretanju Quoruma. Kako gledate na to vrijeme, te što mislite o relevantnosti Quoruma danas?

Quorum je tada itekako imao smisla. Informacija iz kulture nije bilo puno, i ono što se ovdje moglo dobiti bilo je ono što su prenosili državni mediji, a to je uvijek bio nekakav mainstream. Quorum je bio časopis, ne za književnost, nego za kulturu. U njemu su jednako bile zastupljene literatura, likovnost, glazba, strip i film. Sve je to bilo pabirčeno iz raznih medija. Dosta smo krali, bez poštivanja autorskih prava – to je bio čisti piratski časopis. U vremenu u kojem nije bilo Interneta, pa informacije takve vrste nisu bile jako dostupne, mislim da je Quorum imao odlučujući utjecaj na cijelu jednu generaciju kojoj i sâm pripadam, a i na mlađe generacije. Taj je časopis tada bio sjajan. Ne znam kakav je danas, jer ga ne pratim.

Može li danas, u vrijeme Interneta, književni časopis uopće funkcionirati tako snažno i uspješno na način najboljih godina Quoruma? Pratite li domaću književnočasopisnu scenu?

Ne znam koliko danas ovdje uopće ima književnih časopisa. Internet je moćan medij, i mislim da bi u toj novoj situaciji časopise trebalo raditi na Internetu. Trebalo bi naprosto uvažiti sve dostupnosti i mogućnosti tog medija i raditi u tom pravcu. Od domaćih časopisa pratim jedino Poeziju – to je fantastičan časopis u ovoj kulturi koja je prognala poeziju iz svih medija i gotovo svih izdavačkih planova. To je kultura koja se odlučila na prekrasno samoubojstvo. Kako ćemo ubiti kulturu? Tako što ćemo ubiti poeziju. Ne mogu se prestati diviti nama – jer to je stvar svih nas – na jednom tako veličanstvenom potezu i genijalnoj politici svih ministara kulture.

Sudjelovali ste, romanom "Dečko, dama, kreten, drot", u akciji Jutarnjeg lista, kojom su se na kioscima prodavale knjige domaćih autora. Što mislite o knjigama na kioscima, pojavi koja je prije dvije godine izazvala dosta polemika?

Neposredno prije nego što sam potpisao ugovor za tu knjigu uredio sam u Temi jedan blok koji je bio žestoko protiv kiosk-izdavaštva, ali sam se vrlo brzo predao. Taj mi potez možda nije na čast, ali sam ga napravio, i moram priznati da sam potrošio novac koji sam dobio za taj kratki roman – to je bio jedini način da moja obitelj i ja odemo u Amsterdam i da se tamo fino zezamo dvanaest dana. Bih li to ponovno učinio? Vjerojatno bih, zato što ne moramo baš biti dosljedni uvijek i svuda. Hoće li kiosk-izdavaštvo biti ubojito ili neće, nisam više siguran. To je pitanje za koje ja nisam prava osoba, jer ne znam sve detalje, kako funkcionira izdavaštvo danas i zašto knjige ne idu onako kako bi trebale. Mislim da je više problem u trashu koji se reklamira, dakle u literaturi za jednokratnu upotrebu, koju se danas diže u nebesa. Dobar dio kritike sudjeluje u toj velikoj prevari, izjedančavajući dvije potpuno besmislene stvari – literarna kvaliteta se počinje mjeriti brojem prodanih primjeraka. Mislim da na izdavačke planove nekih kuća to više utječe nego kiosk-izdavaštvo. Od kiosk-izdavaštva se ne možemo obraniti. To je kao da se idete braniti od Bandića – kako se može netko obraniti od Bandića? Mislim da nema šanse.

Bili ste dio FAK-a, koji se onda vrlo javno raspao u općoj svađi. Je li takav kraj bio očekivan? To jest, je li to bio pravi kraj za FAK?

Ne pripadam među one koji plaču zbog raspada FAK-a. Mislim da je FAK napravio ono zbog čega je pokrenut. Bilo bi blesavo da se to prometnulo u nešto što bi trajalo godinama - FAK je vjerojatno trajao onoliko koliko je trebao trajati. Činjenica jest da je podigao interes za književnost; da su od njega profitirali i pisci koji nisu izravno sudjelovali u njemu; da su tiskani mediji, pogotovo Jutarnji list, digli tu priču i iskoristili nas, ali i da su i pisci i književnost imali koristi od toga. Postojala je neka sinergija, u kojoj smo svi i davali i uzimali. Nemojmo zaboraviti niti da je tu čitalo nekakvih devedeset pisaca – hrvatskih, srpskih, bosanskih, slovenskih, talijanskih i britanskih – i da je to imalo nekakvog smisla. FAK-u se u većini može dati veliki plus, osim načina na koji se raspao. Ljudske taštine ne možete uvijek kontrolirati, a dvije takve taštine su učinile da se FAK raspadne – ali to je njihov problem, i ne bih uopće o tome govorio, jer to nije stvar vrijedna govora. U svakom slučaju, FAK se nije raspao zbog nas koji smo na njemu nastupali, nego zbog dviju taština. Jedna od tih taština sigurno nije Borivoj Radaković, koji je vrlo često prozivan. Nisam njegova obožavateljica koja će gutati sve što on kaže, ali je činjenica da je taj čovjek napravio puno sjajnih stvari. Između ostalog, on u Englesku nije išao sebe prodavati – a mogao je – nego je otišao sa svima nama, što mu priznajem kao jedan od njegovih boljih poteza.

Vidite li danas potencijal za akciju sličnu FAK-u, ili se ta forma potrošila i više je nema smisla ponavljati?

FAK je jednostavno bio javno čitanje – čitala je gomila pisaca, ljudi su došli i platili upad – i to nije niti može biti potrošena forma. Pitanje je samo tko će ponovno potegnuti nešto slično. Uostalom, i sada mi manje-više svi čitamo javno.

Početkom devedesetih šest ste mjeseci radili u ozloglašenom Slobodnom tjedniku. Kako gledate na to danas? Je li taj angažman nešto čime se može ponositi?

Tih šest mjeseci u Slobodnom tjedniku mi je, iz ove perspektive, jedno od najljepših vremena moje karijere u novinarstvu – možda uz iznimku ranijeg kratkog rada u VUS-u, kojeg je tada uređivao Marijan Jurleka. Slobodni tjednik je, naravno, imao svojih stravičnih strana – imao je vrlo prljavih tekstova, koje su ljude mogli koštati glave. Međutim, Slobodni tjednik je imao epizodu od kraja rujna 1991. godine, kad je u njega došla gotovo cijela ekipa iz jednako zloglasnog Poleta. Tada je Marinko Božić popustio, i ta su jesen i zima bili, po meni, jedna od boljih strana ST-a. To se može vidjeti i po suradnicima – pokojni Krešimir Džeba je bio kolumnist, ja sam radio intervjue s pokojnim Gotovcem i Savkom. Dakle, imali smo šanse transformirati – ako je moguće profil takvog tjednika transformirati u nešto dobro. Međutim, to je sve otišlo dođavola, jer je Marinku Božiću bilo dosta rukavica i opet je nastavio tamo gdje je stao. Zašto mi se Božić osobno sviđa? On je jedan od onih ljudi koji se nikad nisu pravili boljima nego što su bili. Bio je svjestan kakav je, i nije vam prodavao maglu. Nikad se nije pravio finim gospodinom s kravatom, a jako se mnogo današnjih medijskih mogula pravi takvima. Većini njih danas ne bih dao svoje dijete na čuvanje, a Marinku Božiću bih ga uvijek i u svakom trenutku ostavio – bez obzira na one stvarno stravične stvari, pogotovo prvih mjeseci Slobodnog tjednika.

I kao književni autor ali i kao primijenjeni pisac, ili, jednostavnije, novinar i reporter, vaš je put obilježen čestim promjenama radnog mjesta i okruženja. Je li ta nestalnost odlika karaktera ili jednostavno traženje boljih ponuda i bolje pozicije? Ili se pak ne želite vezati?

Na jednom mjestu biti predugo postane dosadno. Nekakvu dosljednost treba njegovati tamo gdje joj je mjesto, a dosljednost i vjernost se ne iskazuju tako da se ostaje u jednoj sredini pošto-poto. Svi se takvi ugovori, pa i brakovi, sklapaju između dvoje ljudi – a i brakovi se razvrgavaju, pa zašto se ne bi i stvari poput ugovora s nekom redakcijom. Promijenio sam pet-šest redakcija, ali uvijek je bio jedan te isti razlog – nikad to nije bilo zato što mi je neka druga redakcija ponudila veći novac, nego je samo bilo pitanje koliko sam bio zadovoljan odnosima u toj redakciji i kako ljudi prihvaćaju moj posao, odnosno koji mi prostor daju. Problem je kod nas u tome da, ako nemate ambiciju postati urednik ili nešto više, nemate šanse da napredujete, zaradite i pristojno živite. Uvijek sam imao osjećaj da će mi, ako nisam dovoljno ambiciozan, prije ili poslije doći do smanjivanja plaće, i to se redovito i događalo. A ja zaista nemam velikih ambicija – zašto čovjek ne bi bio dobar reporter? Nisam neki novinski urednik – nikad se nisam vidio tom mjestu. Pogotovo ne bih bio glavni urednik – za to nema šanse, jer nisam materijal za tako nešto.

Sada radite kao urednik u Nakladi Ljevak. Kako funkcionira pisac u vama na tom poslu? Jeste li, s obzirom da ste i sami pisac, "slabi" na ljude čije knjige uređujete, u smislu prosuđivanja kvaliteta? Uživate li u uredničkom poslu ili time samo plaćate račune?

Financijski je to sasvim zadovoljavajuće, a većinu stvari koje mi trebaju ionako ne mogu kupiti novcem, tako da mi novac nikad nije nikakav motiv. U Biblioteci 21 Naklade Ljevak, koju uređujem, imam doista priliku objavljivati rukopise ljudi koje jako volim i cijenim kao pisce. Međutim, kad čitate rukopis čovjeka kojeg volite i cijenite, samo ćete mu učiniti medvjeđu uslugu ako zažmirite na mane tog rukopisa. Nijedno pravo prijateljstvo nije ono koje žmiri, nego se sastoji od toga da mu kažete da je nešto smeće ili da nešto treba popraviti. U tom smislu nemam apsolutno nikakvih problema, niti moji kolege i znanci koje objavljujem – a mi se svi znamo, jer smo u tom pogledu prilično incestuozna nacija – očekuju od mene da im kažem da im je nešto genijalno. Dapače, očekuju maliciozno čitanje, pa da im otkrijem sve u čemu su eventualno fulali - što ne znači da nema literature bez greške. Volim objavljivati dobru književnost, i pokazati i dokazati da se ne mora nužno ići na literaturu za jednokratnu upotrebu. Može se prodati i dobra literatura – Perićev "Vampir" je najbolji dokaz da se može prodati i vrlo inteligenta, ambiciozna i dobro pisana književnost. Isto je bilo i s "Kornatskim pričama" Damira Miloša, i vrlo sam sretan zbog te činjenice.

U svojoj prozi intenzivno se bavite takozvanim kvartovskim dečkima i zagrebačkim kvartovskim mikrokozmosom. Smatrate li da vas to ograničava, ili je pak jedan kvart zapravo cijeli svijet, kao pozornica kod Shakespearea?

Utrine su cijeli svijet – tamo imate sve, i nisam to ja izmislio. Umniji ljudi od mene kazali su da samo individualno može biti univerzalno, a da se kolektivitet ne može prepoznati kao univerzalan. Sudbine kojima se bavim jesu individualne, ali ih se bez problema prepoznaje vani. I Bukowski je cijelo vrijeme pisao o svom Los Angelesu, a i većina pisaca koji tematiziraju stvarnost se topografski drže terena kojeg poznaju. Mogu napisati i prozu koja bi se događala, recimo, u Berlinu ili nekom drugom gradu, ali za to nema potrebe. Mislim da su Utrine sasvim OK kvart i da mogu podnijeti tu količinu teksta koju proizvodim o njima – neće im se ništa loše dogoditi.

Koliko se identificirate sa svojim likovima? Vrijedi li za vas ona poznata Flaubertova izjava "Madame Bovary, to sam ja!"?

Činjenica je da svakom liku volim posuditi nekakva vlastita iskustva, ali nikad ne bih napravio totalnu identifikaciju. Ti likovi imaju svoj život, dovoljno su samostalni i, nadam se, dovoljno dobro napravljeni da im ja ne trebam. S druge strane, mislim da je svaka proza, barem onih autora koji tematiziraju suvremenost, na neki način autobiografska. Jer, ipak pišemo o vremenu i mjestima u kojima jesmo. Ne mogu govoriti u ime drugih autora, ali osobno ne mogu pobjeći od toga. A inače, volim svoje likove – kakvi god da jesu, oni su mi dragi, i imam osjećaj da bih se volio družiti s takvim ljudima kad bi oni doista postojali.

Novi roman "Oči", vaš drugi, pisan je u prvom licu. Zašto ste se odlučili za ich-formu? Također, prvi put se bavite sveukupnošću nečijeg života. Koliko u toj priči ima autobiografskih motiva?

Držim se itinerera kojim se kreće Ivan Kalda, što je itinerer kojim sam se i osobno kretao. Kalda je također došao iz Bosne, i onda slijede razni gradovi i razni kvartovi, a ima i moje godine. Sličnost je i u tome što je on fotograf, a ja imam nekog iskustva s medijima – to mi se činilo zgodnim, jer mi je trebao svjedok vremena. On je svjedok četrdeset godina Zagreba koje sam tematizirao. Ali u svemu ostalom on je Ivan Kalda. "Oči" su roman o vremenu, odrastanju, očinstvu i djetinjstvu – to su stvari o kojima ljudi kad dođu u moje godine počnu malo intenzivnije razmišljati, pa onda požele nešto i učiniti s njima.

Roman "Oči" opisali ste kao roman o vremenu. Međutim, u njemu se križa nekoliko tih vremenskih perspektiva, zajedno sa svime što su ta vremena, od sedamdesetih do devedesetih, nosila. Zašto je konstrukcija romana tako skokovita – zbog trajne komparacije onog i ovog vremena, ili pak zato što bi trebala  slijediti nesustavnost, recimo, osobnih sjećanja?

Mislim da je riječ o ovom drugom. Ne živimo u sadašnjosti – čovjek živi u prošlosti, i užasno puno vremena provede razgovarajući o prošlosti. Planirajući, živimo i u budućnosti. Dakle, ovi su sadašnji trenuci vrlo nesigurni i fluidni. Naša je svijest vrlo sfrkana, i to sam pokušao napraviti i u ovom romanu. Uopće nisam nostalgičan za svojom mladošću niti za starim vremenima. Postojalo je jako puno užasno loših starih vremena, i cijepljen sam na tu vrstu nostalgije. Također, nisam želio komparirati ta vremena. Ich-formu sam odabrao zato što je neposrednija, a u romanu sam htio postići neposrednost kojom brišem sve granice.

Zašto ste za zanimanje glavnog lika u "Očima" izabrali baš fotografiju? Može li se taj fotografski element dovesti u vezu s vašom poetikom, i takozvanom stvarnosnom prozom?

Fotograf je, kao što sam već rekao, svjedok vremena. Osim toga, oči fotografa su vrlo zeznute – oni drukčije gledaju stvarnost nego mi obični ljudi. Poznajem niz dobrih fotografa, poput Mije Vesovića i Ivana Posavca. Malo sam i razgovarao s njima, i uvijek me zanimalo što to i kako oni vide. Kad se gledaju njihove fotografije, oni gledaju drukčijim očima, i to je nevjerojatno. Fotografi su u stanju kadrirati i dovesti u vezu neke elemente koje ja ne bih povezao, nego to vidim tek na njihovim fotografijama. Upravo zbog toga mislim da je fotograf vrlo kvalificiran svjedok vremena, bez obzira na rusku poslovicu "laže kao očevidac". Osim toga, oči imaju vrlo lijepu simboliku, i sadašnjosti, i prošlosti, i budućnosti.

Kako uopće reagirate na pojam stvarnosna proza, zgodnu kovanicu koja međutim više skriva nego što definira? Smatrate li se uopće stvarnosnim prozaikom?

Ne znam što uopće znači stvarnosna proza. To je jedan od onih priručnih termina koji su dobri jer nema boljih. U literaturi je jedina stvarnost koja me zanima - stvarnost književnog djela. Bilo bi mi puno draže da su ovo nazvali realizmom, novim realizmom ili nekim takvim izrazom. Nisam osobno najsretniji pojmom stvarnosne proze, ali nisam teoretičar ili književni kritičar, tako da ne mogu ponuditi neki bolji izraz. Uopće mi nije simpatičan, jer mislim da je ograničavajući. Što ako pisac ode malo u fantastiku? U "Koncert za tequilu i apaurin" sam ubrizgao mnogo fantastike – je li to onda stvarnosna proza? To je priručni termin, i o njemu ne vrijedi pričati.

Gordan Duhaček & Igor Ružić

(Intervju je emitiran 23.05.2007. u emisiji "Kulturni intervju" Radija 101)

Pročitajte i ...
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Autorska kuća - Pazi, knjiga!
Pazi, knjiga!
Kruno Lokotar
Ubožnica za utvare - deset pripovijesti o nemogućim ljubavima
Delimir Rešicki - Ubožnica za utvare
'Povratak izgubljene generacije' u Salonu Izidor Kršnjavi
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Pssst! - festival nijemog filma
Le Zbor ima rođendan!
Zagreb Pride 2007.
Počinje novo izdanje Festivala europske kratke priče
Izgubljeno u prijenosu
Pop kultura u socijalizmu: dobra stara vremena?
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Animalno je elementarno!
'S više mlijeka, molim' ili vodič po kavanama
'S više mlijeka, molim' - još jedan ukoričeni blog
Nagrađen krimić Nade Gašić
Malograđane vrijeme nikada ne gazi, kaže Nada Gašić
Ima li krize među pjesnicima?
Grički dijalog: Sve je u krizi, ali ne i poezija?
Robert Perišić
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Pripremaju se Dani hrvatskog filma 2008.
Dani hrvatskog filma - festival na kojem će novčanih nagrada možda biti, a možda i ne
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Radionica pisanja fikcije
Kreativno pisanje - zanat kao potpora talentu
Književnost - godišnji pregled 2007.
Književnost uživo - opet angažirano
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
O Zagrebu usput i s razlogom
'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku
Prevođenje u medijima - spustiti slušalicu ili se odmah objesiti?
Nataša Rajković
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Damir Sokić
Zvonko Maković
Renato Baretić
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
'Incest' pod okriljem Vjesnikove književne nagrade?
Biljana Srbljanović
Retrospektiva Mirka Ilića
Gliptoteka ugostila retrospektivu Mirka Ilića
Retrospektiva Mirka Ilića u Gliptoteci HAZU
Don Juan (pripovijeda sam o sebi) – Peter Handke
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Norbert Gstrein: Dobro je imati odmak od rigidnih očekivanja
Istarske priče, legende i mitovi u Pićanu
Sarajevo Film Festival u završnici
Sarajevo Film Festival bliži se kraju
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
Promjene na vrhu gradske kulture
Jelena umjesto Pavla na formalno prvom mjestu zagrebačke kulture
Može li Bog spasiti Muzej suvremene umjetnosti?
Održana misa za neotvoreni Muzej suvremene umjetnosti
Nezavisna kulturna scena pobunila se protiv Milana Bandića
Ljuština tvrdi: Gradonačelnikov potpis vrijedi!
Močvari je kraj!
Kornel Šeper: Grad lažnim izjavama i tužbama dotjerao Močvaru do kraja
Ljudevit Gaj u Gajevoj
Ljudevit Gaj pao s Marsa u Gajevu
Vedrana Rudan predstavila svoje ukoričene kolumne
Vedrana Rudan: Dan žena u prostačkoj Hrvatskoj ništa ne znači!
Močvara se zatvara u svibnju!
Bandić zatvara Močvaru 11. svibnja!
Građani u akciji - bukom protiv politike!
Održan miran ali bučan prosvjed u Varšavskoj ulici!
Žrtve Milana Bandića prosvjeduju!
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Hoće li Bandić čuti buku iz Varšavske?
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Močvara (ne)će biti deložirana?!
Gasi li se Močvara?
Svetislav Basara u Zagrebu
Svetislav Basara na Danima srpske kulture
Zeleni i Pravo na grad protiv devastacije i uzurpacije prostornih resursa
Nacionalni forum za prostor protiv devastacije i uzurpacije prostornih resursa
Aleja filmske umjetnosti
Aleja filmske umjetnosti - predizborni teatar apsurda
Hrvatski arhitekti na kongresu
Trg žrtava Milana Bandića
Arhitekti o donjogradskom problemu
Kongres hrvatskih arhitekata – Odgovornost
Arhitekti o Cvjetnom trgu – bez zaključka
Detaljni plan za Cvjetni trg može se, ali i ne mora realizirati
Saga o Cvjetnom trgu se nastavlja
Urušavanje i rušenje Zagreba se nastavlja
Pravo na grad: hoće li se urušiti i Cvjetni trg?
Padaj silo i nepravdo
'Pravo na grad' pjesmom protiv Bandićevih manipulacija
Hoće li bageri ovog ljeta navaliti na Cvjetni trg?
Duško Ljuština
Igor Zidić
Mamma Mia! - Phyllida Lloyd
Objavljena monografija Ane Maletić
Razvoj hrvatskog suvremenog plesa kroz životopis Ane Maletić
Stećci u Klovićevim dvorima
'Bijeg od budućnosti' je bijeg od loše književnosti
'Bijeg od budućnosti' - novi roman Darka Lukića
Pogled u povijest Života umjetnosti
Stari PIF s novim programskim segmentima
‘Život umjetnosti’ o arhitekturi
41. PIF posvećen obljetnici ginjola
Slavoj Žižek: Intelektualni proizvodi su u svojoj biti komunistički
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!
EKSKLUZIVNO: Stanje nacije kako ga vidi Filip Šovagović
EKSKLUZIVNO: ulomak predstave 'Stanje nacije' Filipa Šovagovića
Stanje nacije - Filip Šovagović
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Ivan Ladislav Galeta na DVD-u
Kompilacija filmova Ivana Ladislava Galete na DVD-u
WALL-E – Andrew Stanton
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Amadeo u kolovozu i rujnu
Scena Amadeo – od novog Filipa Šovagovića do uskrslog Ayllua
Sarajevo - grad filma
Sarajevo Film Festival i dalje najznačajniji u regiji
Slavoj Žižek: Stvaraju se potrebni uvjeti za krah kapitalizma
Rade Jarak objavio novi roman
'Pustinje' - fikcionalna autobiografija Rade Jarka
U Austriji izložba Vojina Bakića, u Hrvatskoj apel za hitnu zaštitu njegovih djela
Birokracija devastira spomenike Vojina Bakića
Festival posvećen divovima
Divovski festival fantastične književnosti
Uspjesi filma '38 Baba Višnjina ulica'
Film o junacima Baba Višnjine ulice
Četiri okarine za kraj Zagrebačkih ljetnih večeri
Gordana Vnuk
Mladen Silitnović
Stefan Sagmeister
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Vitez tame (The Dark Knight) - Christopher Nolan
Tko se boji vuka još u digitalnoj eri
Penezić & Rogina na Bijenalu arhitekture u Veneciji
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?
Motovun slavi deseti rođendan
Motovun film festival slavi 10 godina postojanja
Izložba Pabla Picassa ipak otvorena u Dubrovniku
Unatoč nezainteresiranosti Ministarstva kulture, Picasso u Dubrovniku
Mia Engberg: svojim filmovima ne želim napaliti samo lezbijke
Feministica i redateljica Mia Engberg - za dildo spremna!
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Filmski festival u Puli ponovo jaše
55. Festival igranog filma u Puli
Fotografije planetarnih pejzaža Michaela Bensona
Don Carlos - Petar Selem
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Wireframe - Robert Šimrak
Savičenta pleše deveti put
Ples i cirkuserija u Savičenti
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Antropomorfi u hodniku
Antropomorfi Danijela Srdareva u Galeriji CEKAO
Počinje drugo izdanje Vukovar Film Festivala
Vukovar film festival predstavlja filmove podunavskih zemalja
Otočka karta - skupna izložba
Počinje tabor Film festival
Be a happy worker
U Desiniću počinje još jedan Tabor film festival
Eurokaz 2008.
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Motovun film festival predstavlja 'Tjedan ruskog filma'
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića
Indijski glazbeni mistici u završnici Eurokaza
Od klasike do jazza i etna na Zagrebačkim ljetnim večerima
Koncertna direkcija Zagreb priprema 'Ljeto lijepih žena'
'Nemam karticu za bodove' u Galeriji Nova
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Siromašno kazalište - The Wooster Group
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Prisutna odsutnost - Aleksandar Srnec
Dani satire 2008. - komentar
Legendarni The Wooster Group otvara 22. Eurokaz
Izložba: Tražeći mjesto za zaborav
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Mute - aktivizmom protiv devastacije istočnog Londona
Anđeli garavog lica u Galeriji SC
The Undiscovered Letter
Koncertna izvedba Brkanovićevog Ekvinocija
Kovačević, Bagić i Srdarev na izložbi u New Yorku
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Marko Tadić - novi dobitnik nagrade Putar
Marko Tadić – dobitnik nagrade Radoslav Putar za 2008.
U agoniji - Branko Brezovec
Damir Karakaš
Nije kraj - Vinko Brešan
Status žena u animaciji se mijenja na bolje
Marko Tadić dobitnik je nagrade Radoslav Putar
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Kratka povijest hrvatskog filma u knjizi
Ivo Škrabalo - Hrvatska filmska povijest ukratko
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Retrospektiva Slave Raškaj
Marko Vidojković: revolucija je moguća samo na individualnom nivou
Marko Vidojković - gost Festivala europske kratke priče
Turbofolk - Oliver Frljić
Priit Pärn - dobitnik Animafestove nagrade za životno djelo
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Prisutna odsutnost Aleksandra Srneca
Izložba Aleksandra Srneca u Varaždinu
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Čestitamo! Plesači dobili svoj plesni centar!
Otvoren Zagrebački plesni centar – Čestitamo!
Tjedan suvremenog plesa - komentar
Animafest 2008.
Hulahop ponovo predstavlja Animafest
Kratka priča na festivalu
'Moja predstava' projekt za djecu s posebnim potrebama
Privatna «Moja predstava» kazališnog projekta Thearto
Otvorena retrospektiva Slave Raškaj
Počinje Kliker!
Retrospektiva Slave Raškaj u Galeriji Klovićevi dvori
Kliker - festival koji potiče čitanje s razumijevanjem
Filip David
Razgovor: Filip David
Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje - Steven Spielberg
Salon revolucije
Ex profundo exitus
Revolucija na Salonu mladih
Dubravko Palanović: Ne pišem nebuloze
Karl-Heinz Dellwo, reformirani terorist
Hiperproduktivna Irena Vrkljan predstavila svoje dvije knjige
Koriolan - Miran Kurspahić
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
Subverzivni festival ugošćuje teroriste!
Oluja - Ivica Kunčević
Zenit u novom starom ruhu
Objavljen reprint časopisa Zenit
Ivana Orleanska na lomači
Nove mreže novih medija
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Nove mreže novih medija u Galeriji Galženica
Spomenik za grad pravde
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Urbanfestival u centru grada
Počinje još jedan UrbanFesival
Sudjelujte na posljednjem Ffriku!
Peti i posljednji FFRIK
ZGRAF 10 - 33 godine postojanja
ZGRAF 10 donosi prijedloge, ali ne i promjene
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Objavljena monografija oskarovca Dušana Vukotića
Objavljena monografija Dušana Vukotića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Klasteri kreativnosti
Klasteri kreativnosti u Galeriji ULUPUH
Turandot - Vasilij Senjin
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu
Svjetska književnost u ženskom ključu Nadežde Čačinović
Naš čovjek na terenu - Robert Perišić
Mirjana - Petar Selem
'Sirena' Ray Leeja u Tvornici Jedinstvo
Patrice Chéreau - razgovor
Patrice Chéreau – dobitnik Europske kazališne nagrade 2008.
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Dalijeve grafike u Zagrebu
Grafike Salvadora Dalija u Galeriji Mona Lisa
MSU i dalje bez ravnatelja
Vedran Perkov izlaže nakon boravka u New Yorku
Vedran Perkov autoironijom opravdava nagradu Nagradu Putar
Idiot - Ivan Plaziblat
Ne-predvidljivo - Ivan Kožarić
Duševna bol Emira Kusturice košta 12.000 eura
Ruski nacionalni orkestar
Brutal organizira festival poezije
Počinje Međunarodni festival suvremene poezije
'Noćna mora' u Galeriji Josip Račić
Excentar u Studiju Josip Račić izlaže Malnarovu 'Noćnu moru'
Mein Kampf bez konteksta
Nakon Shakespearea i skraćeni Dostojevski u &TD-u
Hrvatima za «Mein Kampf» nije potreban kontekst?
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Odmor od povijesti - Bacači sjenki
Novosadski filmski front
All Right - Nemanja Cvijanović
Novosadski filmski front – mali budžeti, velika kreativnost
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Simfonijski orkestar Grada Caracasa u Lisinskom
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Točka prednosti - Pete Travis
Odmor od povijesti Bacača sjenki među knjigama
Kako se odmoriti od povijesti?
Devastacija Zagreba se nastavlja: srušena Planićeva vila na Tuškancu!
Strušena ne/zaštićena vila Stjepana Planića
Otvorena izložba posvećena suvremenoj dubrovačkoj umjetnosti
Otvorena izložba 'Libertas - Suvrememena Dubrovačka umjetnost'
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Od RAF-a do zvijezda - retrospektiva filmova Luke Hrgovića
Retrospektiva Luke Hrgovića na RAF-u
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Retorička tijela - Elvis Krstulović
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Krešimir Rogina o arhitekturi osobno
Objavljen 'Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine'
Počinje sedmo izdanje Revije amaterskog filma
Psiho-seanse na sedmoj Reviji amaterskih filmova
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
'Ne-predvidljivi' Kožarić u Prostoru Kranjčar
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Kožarić opet ne/predvidljiv!
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
Vesna Gorše snima live album u Lisinskom
Split ostao bez Borisa Dvornika i Anatolija Kudrjavceva
Constant Traveller - Tina Gverović
'Najkraće priče' - nova knjiga Dražena Ilinčića
Dražen Ilinčić objavio novu knjigu
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Pisci pišu o ljubavnim problemima
Što sa sobom preko dana?
Muški pisci o partnerstvu, ljubavi i seksu!
Jebote kolko nas ima - Franka Perković
Je li Histrionski dom privatno kazalište?
Histrionski dom – privatno ili 'paravojno' kazalište?
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Studentski 'Ljubavni napitak'
'Ljubavni napitak' Muzičke akademije
Danse macabre - Staša Zurovac
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Sukob interesa na Danima hrvatskog filma
Selektorica Dana hrvatskog filma u sukobu interesa
'Danse macabre' Staše Zurovca u HNK
Objavljen hrvatski prijevod Etgara Kereta
Sonja Gašperov - '365 majica'
Crveni Peristil Borisa Cvjetanovića
Ruska obećanja - David Cronenberg
Triptih – Arnaud Bernard
Galerija Nova predstavlja Crveni Peristil, i ono što mu je prethodilo
Kauboji - Saša Anočić
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Tri opere o smrti
Retrospektiva Vlade Marteka
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Retrospektiva Vlade Marteka: svako uzimanje pisaljke u ruku je čin poštenja!
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea
Gumbekovi dani
Danski nacionalni simfonijski orkestar u Lisinskom
Bit će krvi - Paul Thomas Anderson
Nikša Bareza u srazu s Lutosławskim i Mahlerom
Andrzej Stasiuk
Lazar Stojanović na ZagrebDox
Lazar Stojanović: 'Malo ludosti je dobro za umjetnost, ali ne previše'
Arijadna na Naxosu - Marjana Krajač
Sweeny Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta - Tim Burton
Lutosławskijev 'Glasovirski koncert' prvi put u Hrvatskoj
Orfej silazi – Janusz Kica
Martina Gojčeta-Silić silazi na vrh
ZagrebDox pomaže dokumentaristima iz regije
Zagreb dox organizira Pitching forum
'Kos' u Gradskom kazalištu Sisak
Ne pedofilija, nego ljubav u Gradskom kazalištu Sisak
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Darko Fritz i Nove tendencije u Karlsruheu
Sprovod u Theresienburgu
Umijeće improviziranja na orguljama
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Nema zemlje za starce - Ethan & Joel Coen
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Živi i mrtvi - Kristijan Milić
Bit International i Nove tendencije u Karlsruheu
Flauti a due u HGZ-u
Scenska prikazanja Stravinskog i Orffa
Sonja Gašperov: Vuk je vuku čovjek
'Živi i mrtvi' konačno u kinima!
Vuk je vuku čovjek, a Bambij je mrtav!!!
'Živi i mrtvi', najnagrađivaniji film pulskog festivala konačno u kinima!
Siniša Labrović prepjevao magazin 'Gloria'
Sve o Pojmovniku rodne terminologije
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
John Rambo - Sylvester Stallone
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
Počinje festival filmova o ljudskim pravima
Violončelističko natjecanje iznenadilo raspodjelom nagrada
Postoji li u književnosti muško pismo? Ne! Zastor! Džada!
Hilary Hahn u Lisinskom
Objavljen 'Pojmovnik rodne terminologije'
4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana - Cristian Mungiu
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Počinje tjedan australskog filma
Novi uspjeh kustoskog tima WHW
Kustoski tim WHW radi 11. Istanbulski bijenale
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom
Zelena akcija i Pravo na grad ne odustaju od Cvjetnog trga
Uskoro miran, ali bučan prosvjed u Varšavskoj
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Duhovi Sarajeva - Dejan Radović
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Novi početak Kina Europa
Kino Europa otvara se festivalskim i hrvatskim filmovima
Tri nove suvremenoplesne predstave
Slobodni mediji - protuteža globalizacijskim procesima
'Anastasia' Dalibora Šimprage
Neočekivan roman o uskrsnuću
Međunarodni tjedan udaraljkaških ansambala
Zvrk - Vlasta Žanić
Monografija o Dimitriju Bašičeviću Mangelosu
Devet i pol Mangelosa
Glazba po izboru publike
Beowulf - Robert Zemeckis
Magris na putu prema Nobelu
ABS u Karasu
Silazak bijelog pečata na bijeli kvadrat
Protiv političke korektnosti
Apsurdi političke korektnosti
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
Otimačina Stilskih vježbi
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Šišmiš - Damir Lončar
Udaraljkaška elita u Bjelovaru
Nives Opačić i pitanja jezične prakse
Hrvati lako prihvaćaju sve što je strano
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Film - godišnji pregled 2007.
Likovnost - godišnji pregled 2007.
San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski
Andrea Feldman
'Zvrk' Vlaste Žanić u Bačvi
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Andrea Feldman - Povijesno gledamo
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Hrvatski pojmovnik glazbene informatike
Pojmovnik glazbene informatike - projekt za koji struka nema interesa!
Ekstravagantna tijela
Djela hrvatskih umjetnika iz Narodnog muzeja u Beogradu, doputovala u Zagreb
Disability art: ekstravagantna tijela, seksualnost i nasilje
Uzajamnosti - izloženo i nađeno
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Festival budućnosti u Studentskom centru
Festival novog cirkusa - nezaobilazna manifestacija
Aziza Mustafa Zadeh u Lisinskom
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Delirijum tremens - Goran Marković
Dani srpske kulture u znaku opanka
Clubture slavi 5 godina postojanja
Clubture
Dani srpske kulture 2007.
Još uvijek nema datuma za otvorenje MSU-a
Muzej suvremene umjetnosti još uvijek bez datuma dovršetka!
Pravo čudo - Lukas Nola
Zagrebački holding upravlja i lutkama
Nastavlja se holdingizacija zagrebačke kulture
Bolja polovica kreativnog rada
Bolja polovica - izložba autorskih dvojaca
Siniša Labrović - Kažnjavanje
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Kusturica protiv Nikolaidisa
Željko Serdarević: sve stranke se muče s hrvatskom na predizbornim plakatima!
Domaća preizborna kampanja: san o kombajnu ispred nizozemske zastave
Andrej Nikolaidis vs. Emir Nemanja Kusturica
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Revija malih književnosti
Ministarstvo kulture - nije bitno tko snima film
Božo Biškupić: Svejedno je hoće li film snimati Marko ili Janko
Hiroshi Harada u raljama poslušnih djevojčica
Ne kao ja - Via Negativa
Promjene - Bad Co.
Londonska filharmonija i Leonard Slatkin
Objavljen zbornik na Festivalu prvih
Paul McCreesh: ne vidim potrebu za sviranjem na metalnim e-žicama
Animafest 2007
Zbornik Društvena odgovornost kapitala
Animafest kreće s Hulahopom
Kristina Lenard u Galženici
Avanture u modernoj glazbi
Kakva je to gromada na uglu Jurišićeve i Petrinjske?
Kamo ide moderna glazba?
Fotosinteza Krisitine Lenard
Festival prvih - društvena odgovornost kapitala
Gavelline večeri - rezime
Sarajevski Cinelink - šansa mladim filmašima
Cinelink - šansa malih kinematografija iz regije
Orkestar Champs-Élysées
Prodane dušice Denisa Giljevića
Ministarstvo kulture - rezime protekle četiri godine
Biškupić: Vujić je prespavao protekle četiri godine!
Metastaze - Boris Svrtan
Festival prvih - peti put
SDP predstavlja svoju kulurnu politiku
SDP: 'ministar može biti genij ili budala'
Njemački redatelj oskarovac koji nije gledao Fassbindera
Khadak - Mongoli lete u nebo
Kultura.hr nerealizirani projekt Ministarstva kulture
Sve što je dobro i pametno - Dražen Šivak
Ministarstvo kulture u bespućima informatičke zbiljnosti
Metastaze u kazališnoj verziji
Metastaze hrvatske zbilje u Gavelli
Milko Kelemen
Tišina u kuli Lotrščak
Tišina - sinopsis za zvučni esej
'Tišina' ili Bajsićev radiofonijski duh u kuli Lotrščak
Hrvatski kustosi u Apexartu
Platforma maldih koreografa
«Stalking with stories» u njojorškoj galeriji Apexart
Praizvedba djela Milka Kelemena
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Zagreb Film Festival još duži i bogatiji
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
The Lastmaker - Goat Island
Gavelline večeri po 22 put
Novi festival ženskog stvaralaštva
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Kinetizam u Umjetničkom Paviljonu
Kinetizam od početka do danas
Moderna arhitektura u Hrvatskoj 30-ih godina
Moderna arhitektura u Hrvatskoj 30-ih godina
Park - Janosz Sikora
Karamazov u Lisinskom
Životopis Božice Matasić
Slijepi u kazalištu
Kazališne predstave u mraku!
Festival Nebo – vrhunski etno
Priča iz davnina
Nema spavanja na lovorikama!
Priča iz davnina - prvi domaći fantasy film
Edin Karamazov
Edin Karamazov: Sting je sretan izbor za izvođenje Dowlanda
Matačićeve želje i dalje neostvarene
U 'Mećavi' je veći metež iza scene nego na njoj
Matthias Mueller zvijezda eksperimentalnog filma
FSK 2007. - prigušeni odjek neuralgičnih točaka svakodnevice
25 FPS 2007.
Eksperimentalni 25 FPS po treći i veći put među Hrvatima
Skandinavski dizajn u Muzeju za umjetnost i obrt
To dijete - knjiga i predstava
Umro Nenad Turkalj
Jezični portal
Milivoj Bijelić - Et in Barbaria Ego
Sumrak bogova
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom
K2 Sur*viver
Hrvatski jezični portal još nije dostupan svima
Počinje drugi festival ZGetno
Prava svečanost 'Crne zemlje'
Pjevajte nešto ljubavno
Prljavi Harry i prljava Sally u rokerskom filmu
Trash Film Festival u Varaždinu
Trash u Varaždinu!
Smrt trgovačkog putnika
Nova smrt trgovačkog putnika
Anton Corbijn snimio film o Ianu Curtisu
40.PIF Post Festum
Et in Barbaria ego
5. Festival svjetskog kazališta: suvremenost i angažman
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Hrvatska arhitektura 20. stoljeća: neostvareni projekti
Porečki annale: Po/sve/mirenja
PIF i hrvatsko lutkarstvo
Jubilarnom PIF-u grad ne želi pomoći
Pifu se ne želi pomoći
Sarajevo film festival audio
Dijeljene glazbe i manjinski identiteti
Glamour na bosanski način - osoblje na crvenom tepihu!
Umjetnost na ulice!
Ivan Ladislav Galeta u Kasselu
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Britak, žestok i grub Držić na Ljetnim igrama
Rasputin u Puli
Sarajevo film festival po 13-ti put
Poglavnikova bakterija pogađa u želudac
Boris Greiner i Život na tavanu
Prijavite se za Velesajam kulture
Novi smjer Baroknih večeri
Zatvara se Galerija Križić Roban
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Od berlinskog Bacha do jazza
Bajke za plažu
Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi - Zlatko Sviben
Čekamo sljedeći korak Savičente
'Pjev Mediterana' na Smotri folklora
Pula: festival bez selekcije
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
Umro Ante Peterlić
Zlatni lav okuplja umjetnike na granici
Počelo natjecanje za Zlatnu Arenu
Internacionalni video-kolaž 'Femlink' u Puli
'Schickaneders Jugend' i pop glazba 18. stoljeća
Velika Montaža Tita
Otporan na smrt (Death Proof)
Rezultati natječaja 'Zagrebačke priče'
Počinje lov na Veronikinu lubanju
Bijele zastave Lievena de Boecka
Zabranjeni plakati Vlaste Delimar
Tito od Rusije do Brijuna
Kučkini sinovi između istine i mita
Kreće prvo izdanje Vukovar Film Festivala
Zagrebačke ljetne večeri i Scena 'Amadeo' - simbiozom do štednje!
Motovun se sprema za deveti festival
Razgovori o novom kazalištu
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Lijenosti kroz 'Promjene' BAD Co.
Kinamašina - roman o kineskoj zajednici na Kubi
Projekt 'Ćorsokak' usmjerava zagrepčane
Apsurdno, od pisaca se očekuje da sve sami nauče!
Božena Končić Badurina: 'Connected'
Daniel Tucker: Zagreb treba decentralizirati
MSU dobio novu staru ravnateljicu
Nastavak političkih muljaža oko MSU-a: tko je kome koga prodao?
M. Lučić za ravnatelja suprotno mišljenju Stručnog vijeća MSU-a
ZAMP-ov namet na prazne medije: svi plaćamo, samo odabrani slave?
Jewish Film Festival u Zagrebu
Nove suze za MSU: političkim igrama do novog vodstva?
Ekskluzivno: Političke spletke oko izbora Upravnog vijeća MSU
MSU preuzima Atelier Kožarić
Što Ivana Brlić Mažuranić i Thompson imaju zajedničko?
Gradonačelnik Križevaca: Plakati Vlaste Delimar su pornografija
Tjedan suvremenog plesa - velika kreativnost domaće produkcije
UrbanFestival - O drugim prostorima
O novootkrivenom Vivaldijevom psalmu
Hrvatska knjižnica za slijepe - jedina koja fond i proizvodi
Novi ravnatelj Animafesta: 'Nisam glasao u izboru za sebe samoga!'
DVD 'Best of the Best' produžio trajanje Revije amaterskog filma
Ivana Franke na Venecijanskom bijenalu predstavila svoj 'Latency'
David Albahari se grozi upotrebe pisaca u politici
Barokna trublja nije nesavršen instrument!
Staklenac - dokument skrivene povijesti
Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti
Kako su homoseksualci spasili civilizaciju?
'Ground Lost' u Galeriji Nova
Doživite Festival doživljaja
'Tijelo kao spektakl' u riječkom MMSU
Dani satire u potrazi za kvalitetnim humorom u kazalištu
Branko Franceschi
Projekt «Centrifugal» u Galeriji SC i MM Centru
Život drugih (Das Leben der Anderen)
Miško Šuvaković
Ana Lederer
Steven Stucky
Andreja Kulunčić
Net.kulturni klub Mama napunio sedam 'biblijskih' godina
Igor Zidić (2006.)
Mate Matišić
Boris Bakal
Dubravka Oraić - Tolić
Srđan Dragojević
Antun Maračić
Zlatko Vitez se 'Falštofijadom' oprašta od kazališta?
Željko Kipke
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
Vedrana Rudan
Dubravka Ugrešić
Predrag Miki Manojlović
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?