Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u

Jer, opere se pišu još od konca šesnaestog stoljeća, ali se u nas izvode tek one nastale barem dvjesto godina kasnije. Uz iznimku povremenih postavljanja Gluckovog "Orfeja", opera u Zagrebu počinje tek s Mozartom, čime je publika prikraćena za uvid u sve ono što je dovelo ne samo do tog skladatelja, nego i repertoarnih velikana devetnaestog stoljeća.

Toj, recimo to tako, povijesnoj nepravdi, odlučeno je stati na kraj, i to uprizorenjem jedne od prvih opera uopće. Riječ je "Orfeju" Claudija Monteverdija, djelu u kojem je odbačena hermetična recitativnost gotovo eksperimentalnih radova predstavnika firentinske "Camerate" te udaren temelj operi kao formi u kojoj će glazbeno biti jednako važno kao i scensko.

Bez obzira na manje-više nepostojeću tradiciju izvođenja baroknih opera u Hrvatskoj, HNK-ova se uprava za ovu produkciju odlučila osloniti gotovo isključivo na domaće izvođačke snage. Ekipu vokalnih solista tako u naslovnoj ulozi predvodi Krešimir Špicer, koji već godinama na europskim opernim pozornicama surađuje s vodećim specijalistima za ranu glazbu, dok je u prostoru za orkestar smješten Hrvatski barokni ansambl, tek djelomično popunjen gostujućim glazbenicima.

Glazbeno vodstvo čitavog projekta preuzeo je, pak, francuski dirigent Hervé Niquet, koji je već u nekoliko navrata uspješno surađivao s Hrvatskim baroknim ansamblom. Osim temeljitog rada na privikavanju glazbenika na repertoar s kojim se većina njih rijetko susreće, on je već u samom početku trebao riješiti još jedan ključan problem u pristupu ovom djelu. Naime, za razliku od svojih suvremenika, Monteverdi je ostavio partituru koja prilično precizno definira sastav orkestra. No, kad bi se te upute doslovno primijenile, nastao bi zvuk koji ne bi mogao funkcionirati u velikom prostoru HNK. Naime, "Orfej" je 1607. godine napisan za salon grofova Gonzaga u Mantovi, što je uvjetovalo komorni vokalni i instrumentalni sastav. Niquet se, pak, odlučio, u skladu s Monteverdijevim uputama sastav utrostručiti, čime se dobiva zvuk koji je istovremeno primjeren HNK-u, ali i dalje primjeren izvornoj partituri.

Usprkos vremenskoj distanci od puna četiri stoljeća, Monteverdijev je "Orfej" opera koja čak i danas može zazvučati gotovo avangardno. U njoj je tako moguće pronaći klastere, disonance, pa čak i atonalitetne situacije, čime, prema Niquetu, skladatelj donosi "genijalnu revoluciju unutar revolucije operne forme na njenom sâmom početku". Upravo zbog toga, "Orfej" i danas zvuči živo, moderno i suvremeno.

Režije ove predstave latio se Ozren Prohić, koji je "Orfeja" odlučio iščitati na nekoliko razina, izravno ili neizravno prisutnih u partituri i libretu. Prema njemu, glazbena je struktura ovdje nedjeljiva od dramske, a čitavo je djelo mišljeno kao scenski spektakl, u kojem konkuriranje i natjecanje različitih kazališnih znakova čini skladnu cjelinu, dok matematička preciznost barokne opere prelazi u ezoterijsku komponentu.

Prohić ističe kako je u svojoj režiji nastojao izbjeći ilustrativnost, jer je izbjegava i sâm Monteverdi. Umjesto toga, scenskim se rješenjima potcrtava raznolike glazbene i dramaturške sastavnice djela, od referenci na starogrčku dramu, preko arhaičnih kasnorenesansnih madrigala, sve do za vrijeme nastanka djela vrlo modernih instrumentalnih odsjeka i smiono oblikovanih vokalnih solističkih dijelova. Čitava se režija tako temelji na dekonstrukciji opere u njenoj glazbenoj i poetskoj komponenti.

Ono čime se Monteverdi izdvaja od većine opernih skladatelja sve do devetnaestog stoljeća, uz iznimku Händela i Mozarta, jest karakterizacija likova, koji, čak i kad su arhetipski, nikad nisu prikazani u crno-bijeloj tehnici. Prohić će tako istaknuti da, iako "Orfej" ne donosi mnogo dramskih situacija u klasičnom smislu, ipak obiluje psihologizacijom, stanjima i odnosima. Ta je psihologizacija izrazito suvremena, s obzirom da se provodi kroz glazbu, što je za to vrijeme izrazito avangardno.

S druge strane, stalno su prisutni i elementi barokne ideologije, koju se danas može interpretirati na različite načine. Naime, iako opera završava nečime što se može čitati kao čvrstu ideologiju, ona istovremeno na gotovo maniristički način otvara mogućnost otklona od nje, što je Prohić izrazito naglasio u svojoj režiji.

Premijera "Orfeja" zakazana je u HNK-u za 13. lipnja 2008. u 19:30, a do kraja sezone planirane su još samo tri izvedbe – 14., 16. i 17. lipnja. Ako, međutim, predstavu propustite vidjeti u ovoj rundi, nema razloga za zabrinutost, jer će ponovno biti izvođena na početku sljedeće sezone, a publika izvan Zagreba imat će je prilike vidjeti i u okviru programa Varaždinskih baroknih večeri.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Povratak oratorijskih koncerata na Varaždinske barokne večeri
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Orfej - Ozren Prohić
Orfej u HNK-u
Orfej silazi – Janusz Kica
Petar Selem
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Proces - Ivan Plaziblat
Šišmiš - Damir Lončar
Kazalište - godišnji pregled 2007.
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Philip Pickett: Händel u opernim kućama nema veze s komornom glazbom
Hrvatski barokni ansambl i Andreas Helm
Aapo Häkkinen i Hrvatski barokni ansambl
Hrvatski barokni ansambl u 'Nordijskom deliriju'
Barokna trublja nije nesavršen instrument!
City of London Sinfonia
Festival komorne glazbe
Treći Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe
Don Carlos - Petar Selem
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
Novo ruho starog klavira
Restauriran povijesni glasovir iz Trakošćana
Međunarodni tjedan udaraljkaških ansambala
Missa Solemnis
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
O novootkrivenom Vivaldijevom psalmu
Duško Ljuština
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
Dama s kamelijama - Derek Deane
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea
Cirkus između Viteza i Kralja
Out - Via Negativa
Turandot – Gianluca Marcianó
Puccinijeva Turandot bez tuđih dodataka
Puccinijeva Turandot u HNK-u se izvodi - koncertno
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Damir Zlatar Frey postavlja ambijentalnu Toscu
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Tosca u Rijeci na tri lokacije
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Dani satire 2008. - komentar
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
U agoniji - Branko Brezovec
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Oluja - Ivica Kunčević
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Idiot - Ivan Plaziblat
Danse macabre - Staša Zurovac
'Danse macabre' Staše Zurovca u HNK
Triptih – Arnaud Bernard
Tri opere o smrti
Kos - Zijah Sokolović
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Sprovod u Theresienburgu
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Umro Galiano Pahor
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Carmen - Philippe Himmelmann
Nova Carmen mogla bi izazvati i oduševljenje i zgražanje!
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Opera za tri groša - Krešimir Dolenčić
Prosjaci, lopovi i kurve...
Ne kao ja - Via Negativa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Gavelline večeri - rezime
Pepeljuga - Derek Dean
Pepeljuga nije (samo) bajka
Gavelline večeri po 22 put
Park - Janosz Sikora
Pir malograđana - Paolo Magelli
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
Nova smrt trgovačkog putnika
Youri Vámos: Shakespearea se ne može mijenjati
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Ana Lederer
Mate Matišić
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
Turbofolk - Oliver Frljić
Emma Kirkby i Richard Egarr
Varaždinske barokne večeri - završni komentar
Martin Gester i Tonči Bilić na Varaždinskim baroknim večerima
Nema spavanja na lovorikama!
Varaždinske barokne večeri i radikalne promjene
Novi smjer Baroknih večeri