Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu

Kako su opera i drama već odgrizli svoj komad festivalskog kolača, red je došao i na balet. U tom svom segmentu, ansambl splitskog HNK posljednjih godina, otkad ga vodi Almira Osmanović, pokazuje sve veće ambicije, koje se očituju i u povećanom broju velikih projekata. Premijerni naslov za ovogodišnje 'Splitsko ljeto' u tom smislu nije iznimka, iako ipak nije riječ o standardnom 'bijelom baletu'.

Naime, ovom se prilikom nastavilo suradnju s uglednim mađarskim koreografom Yourijem Vamosem, koji je lani u Splitu već postavio 'Romea i Juliju', a prije toga i 'Coppeliju na Montmartreu' u zagrebačkom HNK u. Jedna od prepoznatljivih karakteristika njegovog koreografskog rukopisa je, uz utemeljenost na klasičnom plesnom izrazu, i sklonost autorskim projektima u kojima izmješta vremenski, a nerijetko i dramaturški okvir zadanog predloška. To će biti i karakteristike njegovog novog splitskog projekta, 'Sna ljetne noći', temeljenog na istoimenom Shakespeareovom djelu.

Odabir glazbe pritom se nametnuo sâm po sebi – Felix Mendelssohn autor je daleko najpopularnije scenske glazbe za to djelo, koja je, zahvaljujući čuvenoj 'Svadbenoj koračnici' dobro poznata i izvan kruga ljudi koji su prošli klasičnu glazbenu naobrazbu. Ipak, Vamos se nije ograničio samo na ono što je Mendelssohn napisao kao, u osnovi, popratnu glazbu za samo neke prizore Shakespeareovog djela, s obzirom da je riječ o samo 25 minuta. Zbog toga je u predstavu uključeno i dodatnih sat vremena glazbe iz drugih Mendelssohnovih orkestralnih djela.

Usprkos prividnoj logičnosti odabira, on u sebi, zapravo, donosi i određeno proturječje. Naime, takvom se kombinacijom na pozornici sudaraju dva različita umjetnička mikrokozmosa – Shakespeareov elizabetinski teatar i Mendelssohnova ranoromantičarska glazba. Ipak, upravo u tom srazu Vamos vidi jednu od pokretačkih silnica svoje predstave. Prema njemu, 'Shakespeare nudi krv, znoj i suze, a Mendelssohn je vrlo romantičan, ali te se dvije krajnosti dobro nadopunjavaju'.

Da bi stvari bile još složenije, mogli bismo govoriti i o još većem kontrastu vremenskih okvira – starogrčkom svijetu Shakespeareovih antijunaka i suvremenom svijetu Vamosevih izvođača i publike. Ovaj koreograf, međutim, nije sklon ni historicizmu, ali niti suvremenosti pod svaku cijenu. Umjesto toga, kao svojevrstan kompromis, on svoj 'San ljetne noći' smješta u vizualni okvir kojeg se, uvjetno rečeno, može interpretirati kao 1930. godine u tirolskoj provinciji. Asocijacije na Ivicu i Maricu, u koje su prividno preobraženi Hermija i Lisander, odnosno Helena i Demetrije, pritom nisu slučajne, ali nisu ni presudne. Osnovna je Vamoseva ideja da bi se smještanjem radnje u daleku prošlost stvorio dojam bajke, što Shakespeareova (tragi)komedija nije, ali i da balet, kao najartificijelnija umjetnost, ne može glumiti suvremenost. Stoga Vamos tvrdi da se u njegovim predstavama pleše 'nešto što je već bilo – ne nužno tridesetih godina prošloga stoljeća, ali barem prije nekoliko godina'.

Usprkos dobro poznatoj tezi kako je komedija, zapravo, travestija tragedije, Youri Vamos u svom se balansiranju između smijeha i suza ipak odlučio publici priuštiti više prvoga nego drugoga, iako ističe i da je u pozadini te komedije 'vrlo oštra kritika ljubavi i muško-ženskih odnosa, koja govori da ti odnosi ni kod koga ne funkcioniraju dobro, bilo da je riječ o siromašnima ili bogatima, radnicima ili intelektualcima, jer sve klase imaju problem s ljubavlju'.

Poseban rizik ovog splitskog baletnog 'Sna ljetne noći' predstavlja činjenica da neće biti izvođen u kazalištu, nego na otvorenoj pozornici na Sustipanu. Koreograf, međutim, ne krije svoju suzdržanost prema takvom konceptu, smatrajući kako se u prirodnom okruženju gubi dio čarolije baletne artificijelnosti. Srećom, za razliku od Verdijevog 'Don Carlosa' i Euripidovih 'Bakhi', 'San ljetne noći' neće biti samo festivalski projekt, nego bi trebao postati repertoarnom predstavom, čija je kazališna premijera u zgradi splitskog HNK zakazana za listopad.

Buduće izvedbe u kazalištu, osim toga, nude, ako ne praktičnu, onda barem teoretsku mogućnost ispravljanja još jednog nedostatka izvedbe na otvorenom, a to je nužnost korištenja snimki odabrane glazbe. Vamos to naziva 'mrtvom glazbom iz kutije', pa je stoga skloniji opciji da u kazalištu predstava bude izvođena sa živim orkestrom, 'jer je na taj način ugođaj sto posto bolji, a Mendelssohnova glazba ima na to pravo'.

Sve su to, naravno, pitanja o kojima će se raspravljati na jesen, a ono što je sasvim sigurno već sada jest da će 'San ljetne noći' u koreografiji Yourija Vamosa svoju premijeru doživjeti u okviru programa Splitskog ljeta 3. kolovoza na Sustipanu. U predstavi sudjeluje manje-više čitav baletni ansambla splitskog HNK, kojeg predvode Azamat Nabiullin i Sanja Nevešćanin kao Oberon i Titanija, a prva i posljednja festivalska repriza na programu je dan kasnije. Poznavajući dosadašnji rad mađarskog koreografa, teško da možemo očekivati da će zbog ove predstave, kao zbog 'Bakhi', padati hinjene ostavke, ali, jednako tako, sumnjamo da će publika dosađivati kao na 'Don Carlosu'.

(T.M.)

Pročitajte i ...
Splitsko ljeto - 'Bakhe' se više ne mogu dogoditi!
Splitsko ljeto 2009.
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Youri Vámos: Shakespearea se ne može mijenjati