Australski Acrobat ponovno u Zagrebu - na Festivalu novog cirkusa

Tada su u Boćarskom domu nastupili u bitno većem broju, bili su na vrhuncu svoje karijere i Zagreb im je bio samo jedna od stanica svjetske turneje. Idila, međutim, nije dugo trajala, pa je Acrobat danas ponovno mala kompanija od samo tri člana. Čine je karizmatični Moses i bračni par Jo-Ann Lancaster i Simon Yates, a njihov nastup više nije spektakularan kao ranije nego se svodi na tri velike solo-točke u skučenoj produkciji i bez ikakvih kostima. Doduše, taj asketski pristup odlikovao je radove ove sasvim posebne kompanije od samih početaka djelovanja, i zato su često isticani kao jedina prava suprotnost razvikanim novocirkuskim industrijama zabave kao što je, recimo, Cirque du Soleil.

Suprotno nekadašnjoj megalomaniji u akrobacijama i broju izvođača, predstava naslova „Smaller, poorer, cheaper“ ili u prijevodu „Manje, siromašnije, jeftinije“, autoreferentna je i intimna oda jednostavnijem životu, lišenom suvišnih elemenata. Tri akrobatska sola od kojih se sastoji bave se razdobljem koje je skupina proživjela nakon svršetka ekstatično trijumfalne svjetske turneje 2003. godine, kad se kompanija našla u brojnim problemima. Ispovjedna nota koju publika može nazrijeti iza i dalje fascinantne tehnike članova Acrobata, jedna je od glavnim tema razgovora s osnivačicom skupine Jo-Ann Lancaster. Za nju je ova predstava logičan nastavak priče započete čuvenom turnejom iz 2003. «Bio je to sasvim prirodan korak. Sve ideje i slike koje smo imali o svojoj budućoj predstavi nastale su zapravo iz okolnosti u kojima živimo i iz svega što se nama osobno događalo, i zato kažem da je riječ o prirodnom procesu. Jednostavno, željeli smo nastaviti živjeti bez obzira na okolnosti, a to znači da smo morali napraviti novu predstavu. Naravno, pritom su naše sudbine bile primarna inspiracija.»

Na turbulentno vrijeme nakon svjetske turneje 2003. godine Jo-Ann Lancaster ne voli se previše vraćati, možda i zato što je sve što je imala reći o tome ubacila u predstavu znakovitog naslova „Smaller, poorer, cheaper“: «Tada se zaista svašta događalo u isto vrijeme. Vratili smo se s turneje, imali smo problema s prostorom i morali smo ponovno vježbati na otvorenom, a i ja sam zatrudnjela, pa se više nisam mogla tome posvetiti istim intenzitetom. Zapravo, uvijek smo imali dosta primitivne uvjete treniranja i rada, što se uglavnom svodilo na prostor našeg dvorišta, ali čini mi se da smo unatoč tome dosta postigli.»

Jedna od razlika između novog i tradicionalnog cirkusa upravo je u tome što ovaj prvi ima priču, točnije pokušava komunicirati i nešto više od same vještine. Nerijetko je ta priča zapravo osobna ispovijest, pa je tako i u slučaju australskih akrobata. Jo-Ann Lancaster o tome kaže tek: «Volim vjerovati da naše predstave pronalaze vibracije publike, nadam se da ljudi koji nas gledaju mogu razumjeti tko smo i što radimo, osjetiti nas i naše priče ili čak u sebi pronaći sličnosti s nama. Ako ih već ne uspijemo utješiti, nadam se da nas barem razumiju.» 

Nastup kompanije Acrobat jednom je najavljen s podnaslovom da je riječ o Australiji u njenom najčišćem obliku. Iako zgodno zvuči kao reklamni slogan, ni samoj Jo-Ann Lancaster nije baš jasno što bi on zapravo trebao značiti: «U Australiji nisam vidjela ništa slično onome što mi radimo, tako da nisam baš sigurna što bi to točno značilo. Naše predstave smo samo mi, dakle nas nekoliko Australaca, ali sumnjam da to ima ikakve veze s Australijom u cjelini. Vjerujem da imamo svoje mjesto u svijetu, koje možemo popuniti samo mi, i ono je nama izuzetno važno, ali što se ostaloga tiče, jedina veza koju tu vidim jest činjenica da smo iz Australije i da živimo u njoj. Ništa više.»

Novocirkuski umjetnici nerijetko imaju i specifičan odnos prema tijelu, a Acrobat su u tome posebni i zato što se ni ne trude sakriti koliko je njihov nastup zapravo iscrpljujuć i opasan. Što to govori o njihovom odnosu prema tijelu koje im je osnovno sredstvo za rad? «Volim svoje tijelo, dobro ga hranim i nadam se da ga ne zloupotrebljavam. Ne pretjerujem ni sa čime, čak ni s upotrebom posebnih supstanci – zapravo i ne koristim nikakve posebne supstance. Mislim da mojem tijelu odgovara način kako ga koristim, inače sve ovo ne bih ni radila. Uostalom, ne bih pristala na nešto za što bih smatrala da će naškoditi mojem tijelu.» 

Jedna od specifičnosti Acrobata je i asketski pristup, zbog kojeg nastupaju uglavnom u starim i razvučenim gaćama, a ponekad i bez njih. Za Jo–Ann Lancaster golotinja je sasvim logična posljedica njihovog svjetonazora, i životnog i umjetničkog: «Nadam se da naša golotinja ne vrijeđa publiku, jer nije tako ni zamišljena. Umjesto da se suprotstavlja, ona zapravo poziva gledatelja da prihvati činjenicu kako praćenjem predstave ulazi u naše živote, jer golo tijelo zaista ništa ne skriva. Ne želimo se ogrnuti skupom produkcijom i sjajnim kostimima, nego stvari ostaviti onako jednostavnima kakve zapravo i jesu.»    

Ipak, golo tijelo na pozornici, čak i novocirkuskoj, ima i konotacije koje je gotovo nemoguće zanemariti. Za članicu skupine Acrobat, međutim, nema govora o ekshibicionizmu, dok je voajerizam u gledalištu ne zanima: «U cirkusu je golotinja i previše često prikazana isključivo kroz prizmu seksipila, i tada izvođač postaje ništa više od ukrasa ili objekta požude. Naša je želja prevariti ta očekivanja, i golim tijelom pokazati da ono može biti jednostavno, luckasto, krhko ili ranjivo, dakle sve samo ne predmet požude, jer biti predmetom požude nije ugodno za same izvođače.

Posljednja prilika da se vidi predstava «Smaller, poorer, cheaper» je 22. listopada 2008. u 20 sati u balonu pored Boćarskog doma na Prisavlju.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Festival novog cirkusa 2008.
Cirkus između Viteza i Kralja
Počinje četvrti Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa posvećen mraku intime
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Festival novog cirkusa - nezaobilazna manifestacija
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Rozamunda - Ivica Buljan
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Sljedeći Eurokaz gledat ćemo na Mirogoju!
Gordana Vnuk
Indijski glazbeni mistici u završnici Eurokaza
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Siromašno kazalište - The Wooster Group
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Dani satire 2008. - komentar
Legendarni The Wooster Group otvara 22. Eurokaz
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Idiot - Ivan Plaziblat
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Kuga - Oliver Frljić
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Ne kao ja - Via Negativa
The Lastmaker - Goat Island
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Park - Janosz Sikora
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Kučkini sinovi između istine i mita
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Ana Lederer
Duško Ljuština