Umro je Harold Pinter
| 26.12.2008. | Print | Pošalji link |
Na sam Badnjak preminuo je jedan od najboljih suvremenih britanskih dramatičara, dobitnik između ostalih i Nobelove nagrade za književnost 2005. i jedan od najglasnijih političkih glasova u kazalištu ne samo Velike Britanije.
Harold Pinter, kojeg nažalost suvremena domaća publika baš i ne može upoznati preko repertoara ovdašnjih kazališnih kuća, umro je nakon duge i teške bolesti u 78. godini.
Pinter je svjetsku slavu stekao komadima koje je napisao još krajem pedesetih i u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, a naslovima među kojima su „Rođendanska proslava“, „Kućepazitelj“, „ Prijevara“, „Povratak“ i „Lift za kuhinju“ promijenio je način kako se govori na pozornici ali i kako se za nju piše. Između Becketta i suvremenosti, kao i banalnog i brutalnog, njegove drame, ne samo zbog izvanrednog osjećaja za jezik i dijalog, spajaju apsurdnu konstrukciju i govor rodnog Istočnog Londona, obiteljsku tematiku i svjetske probleme, takozvane male ljude i glasove koji predstavljaju cijelu generaciju. Upravo zbog toga cijeli ga niz dramatičara, od Sama Sheparda i Davida Mameta do Vaclava Havela i Edwarda Albeeja, smatraju izuzetno utjecajnim na njihov rad kao i na razvoj drame i kazališta uopće u dvadesetom stoljeću.
Pored tridesetak dramskih tekstova Harold Pinter napisao je i jedan roman, ali i dvadesetak filmskih scenarija i adaptacija, među kojima je možda najpoznatija obrada romana Johna Fowlesa „Ženska francuskog poručnika“, što mu je donijelo i nominaciju za Oscara. Sam je u kazalištu i režirao i glumio, pa je prije samo dvije godine, s već znanom dijagnozom, maestralno odigrao „Krappovu posljednju vrpcu“, monodramu Samuela Becketta koju se može smatrati i svojevrsnim testamentom.
Glasom koji je ponekad bio i nekonzistentan u dnevnoj politici, ali uvijek oštar u osudama i stavovima, Harold Pinter bio je jedan od umjetničkih velikana koji ne prave razliku između angažmana i umjetnosti. Zbog toga i ostaje jedna od ikona „najbržeg stoljeća“.
(I.R.)
Pročitajte i ...
Rozamunda - Ivica Buljan
Festivalski program 12. Europske kazališne nagrade u Solunu
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'
