Ilijada 2001. – hrvatska zbilja na način Filipa Šovagovića

Možda i jest pretjerano, jer kao filmski autor je s „Puščom Bistrom“ slavno propao, ali kao glumac, i kazališni i filmski, a još više kao dramatičar, Šovagović je ostavio trag koji svaki antologičar nove domaće drame ne može i ne smije zaobići. Sklonosti ovog multitalenta s posebnim pogledom na zbilju sklapaju se u cjelinu nazvanu „Ilijada 2001.“. Riječ je o novoj predstavi kazališta Gavella koja je u potpunosti autorski rad Filipa Šovagovića. Dramski predložak isti je onaj iz monodrame „Stanje nacije“, ali ovo je prvi put da Šovagović sam i režira, ukoliko se ne računa da je i tu monodramu nekako, ovako ili onako, ipak sam i postavio.

„Ilijada 2001.“ nastala je još prije desetak godina na nagovor i poticaj tadašnjeg ravnatelja Dramskog kazališta Kreše Dolenčića, ali put do pozornice očito nije bio lak, pa se, kako to s kvalitetnim tekstovima obično biva, dugo pacao u ladici. Koliko mu je to pomoglo, vidjet će se već u četvrtak, 29. siječnja 2009., na svečanoj premijeri. Iako s Clarkeom i Kubrickom nema previše veze „Ilijada“ Filipa Šovagovića nema slučajno i vremensku odrednicu – za njega je taj tekst kronologija koja prati zbivanja na prijelazu milenija. To je bila glavna dramaturška ideja, ali autor ne može pobliže izložiti radnju, jer se u ovoj predstavi, kako tvrdi „događa sve i ništa“. Dramski tekst i predstava u kojoj se događa „sve i ništa“ vrlo je domaćeg, točnije zagrebačkog karaktera jer, osim što piše o sada, Šovagović piše i o ovdje: „Sve se zbiva u trokutu Gajeva – Varšavska – Teslina, i među tih dvadesetak tisuća ljudi koju tamo žive“.

Kao i raniji tekstovi Filipa Šovagovića, poput „Cigle“ ili „Jazza“, i „Ilijada 2001.“ ima fragmentarnu strukturu. Na prvi pogled, sastoji se od dnevničkih zapisa jednog urbanog neurotika koji radi glumački posao, ima ženu i djecu s kojima teško izlazi na kraj, pokušava skinuti višak kilograma i izbjeći dužničko ropstvo. Pritom, da bi sve skupa bilo zanimljivije, ima i noćne more, uglavnom izazvane ratnim traumama. „Smatra se da su pojedinci, uglavnom branitelji, jedini sindromirani. Polazna točka ovog teksta je da je sindromirana cijela nacija“, tvrdi Šovagović.

Monodrama „Stanje nacije“ bila je svojevrsna proba kojom je Šovagović zapravo provjerio svoj tekst uživo, pred publikom. Zaključio je da funkcionira, i odbija komentare da je riječ o konfuznoj strukturi. Naprotiv, smatra da je i zbilja upravo takva, i da o njoj treba tako i pisati. Razlika je jedino u tome što ovoga puta ima više izražajnih sredstava, i pritom misli na resurse Dramskog kazališta Gavella. Na „Ilijadi 2001“ su radili i dramaturg Dubravko Mihanović, asistent redatelja Janko Rakoš, scenografkinja Veronika Radman, dok se za video i animaciju pobrinuo Josip Visković a za glazbu Andrej Jakuš, Saša Miočić i sam Filip Šovagović. To je tek dio autorskog tima, koji najavljuje spektakl s projekcijama, živom glazbom, pjevanjem, plesom i još koječime. Od glumaca iz Frankopanske 8, na putovanje tamnom stranom zbilje u režiji Filipa Šovagovića krenuli su Janko Rakoš, Mirjana Majurec, Đorđe Kukuljica, Franjo Dijak, Ranko Zidarić, Ivana Bolanča, Enes Vejzović, Nataša Janjić i mnogi drugi. Među njima su i Boris Leiner i Robert Prosinečki. Neki od njih igraju sami sebe, a ostali likove zanimljivih imena, kao što su Pizo Tetejac zvan Tesla, Leopoldije Sv. Munivrana, Kukananović, Multipolarna Ticaklapalica ili filmski producent Tarabamaločamunižabaderonjaogulinac. Žanrovsko određenje „Ilijade 2001.“ autora nije previše brinulo jer je za njega ovaj komad „nekakva čudna komedija“.

Iako promijenjena, neka od imena likova poprilično su prepoznatljiva, kao što se i sudbina glavnog lika „Ilijade 2001“ na prvi pogled čini autobiografijom Filipa Šovagovića. Međutim, novu produkciju Dramskog kazališta Gavella ne treba čitati kao „predstavu s ključem“, jer autor tvrdi da ga prepoznavanje – nije zanimalo. Šovagović „Ilijadom 2001.“ po prvi put radi i kao kazališni redatelj. Iskustvo da je sad on taj koji daje upute svojim kolegama nije mu baš najugodnije, ali mu je pomoglo u toliko što je shvatio da najprije mora uvjeriti samog sebe da je u pravu kako bi onda mogao u to uvjeriti i svoje kolege. „Ilijada 2001.“, autorski je rad Filipa Šovagovića koji će neke uvrijediti, većinu nasmijati, a sve, nadamo se, uvjeriti da je hrvatska zbilja pravi dramski materijal koji samo treba postaviti na scenu. Naša preporuka glasi – pogledati obavezno, jer po svemu sudeći, o njoj će se pričati.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Dario Harjaček režira dramski tekst Davora Špišića 'Alabama'
Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
Gavelline večeri sanjaju o promjenama
Gavelline večeri sanjaju postati regionalna smotra
EKSKLUZIVNO: ulomak iz predstave ranka Zidarića 'Inkontinent TV'
Ranko Zidarić sam protiv Hrvata, Srba, Slovenaca, životinja i - samog sebe
Bojan Čićić otvara drugu polovicu Amadea
'Inkontinent TV' - monodrama Ranka Zidarića
Monodrama Ranka Zidarića - adut Scene Amadeo
Filip Šovagović