Eurokaz pleše (i) na Tuđmanovom grobu

Nakon nekoliko godina natezanja s gradskim vlastima i dozvolama, preselio se na Mirogoj, gdje nastaje instalacija zvana „Tertulia“, a ona se onda preslikala i na cijeli program. Festival, koji traje od 20. do 28. lipnja, posvećen je Smrti, i  odnosu Teatra i Smrti, sa svime onime što stoji između kazališta kao imitacije života i smrti kao kraja, novog početka ili jednostavno sastavnog, i neodvojivog, dijela života.

Sve je počelo 2005. kad je Gordana Vnuk na kazališnom festivalu u Buenos Airesu, točnije na čuvenom groblju Recoleta doživjela multimedijalnu instalaciju nazvanu „Tertulia“. Skladatelj i dizajner zvuka Nicolas Varchausky i vizualni umjetnik Eduardo Molinari naziv svojeg projekta posudili su od argentinskog devetnaestostoljetnog građanskog rituala, salonskog razgovora boljeg svijeta o kulturi i politici na kojem nije nedostajalo hrane i pića. Takvu vrstu razgovora s pokojnicima i prošlošću isti će umjetnici, uz pomoć domaćih snaga, obaviti i na Mirogoju na samom kraju ovogodišnjeg festivala, a taj je programski vrhunac ujedno i najveći Eurokazov produkcijski pothvat uopće.

„Tertulia“ je tako posredno odredila i temu odnosa Teatra i Smrti, o kojoj se zaista može puno reći. Gordana Vnuk pokušala je to sažeti: «Tema smrti ne može se izbjeći kad se govori o kazalištu, jer kazalište je smrtni medij koji ne misli na vječnost. Mnogi kazalištarci istražuju upravo taj zajednički vremenski prostor smrtnosti i publike i izvođača i samog kazališnog čina.» Brojni su i primjeri iz kazališne povijesti i suvremenosti koji izvedbu vežu uz smrt, kao metafizičku ali i sasvim fizičku činjenicu jer porijeklo kazališta se veže uz rituale oko kulta mrtvih, tragedija je rođena iz oslobađanja od te ritualne posvećenosti, dok, s druge strane, japanski no-teatar nastanjuju duhovi umrlih, dok Jean Genet tvrdi da je kazalište dijalog s mrtvima i tako dalje.

Eurokaz će temu smrti obuhvatiti u velikom luku: od smrti teatralizacije do teatralizacije smrti, najavljuje umjetnička ravnateljica festivala. Konkretno, ovogodišnji program manji je obimom od nekih dosadašnjih maratonskih izdanja i neće iscrpljivati publiku količinom nego kakvoćom. Da ne bi baš cijeli festival bio mrtvački, pobrinut će se francuska akrobatska i novocirkuska Compagnie 111, koja će ga i otvoriti nastupom u Hrvatskom narodnom kazalištu 20. lipnja. Zagrebačka publika već ih je vidjela na djelu kad su predstavom “Plan B“ i igrom s gledateljevim pogledom nastupili u ZKM-u, dok ovoga puta dolaze s predstavom naslova „Sedam dasaka varke“. Redatelj Aurélien Bory inspiraciju je pronašao u staroj kineskoj igri tangram, pa je u predstavu uključio i kineske akrobate.

No, ostatak programa ipak se, na ovaj ili onaj način, bavi smrću. Za ljubitelje novog kazališta najveće ime 23. Eurokaza je po mnogima jedna od najznačajnijih britanskih grupa eksperimentalnog kazališta Forced Entertainment. Također stari znanci domaće publike, oni u svojoj četvrtstoljetnoj obljetnici u Zagrebu, i to na Sceni Travno Zagrebačkog kazališta lutaka, gostuju s naslovom „Spektakularno“, predstavom koja je umrla prije svoje izvedbe. Da Zagrebačko kazalište lutaka ne bi bilo spomenuto tek usput, pobrinut će se nizozemska grupa Hotel Modern, kojoj ovogodišnji Eurokaz duguje i vizualni identitet. Plakat je naime jedna od fotografija iz predstave naslova „Kamp“ koja minijaturnim lutkama rekreira koncentracijski logor Auschwitz. Riječ je o nekonvencionalnoj animaciji, koja ne daruje život lutkama, nego lutke, točnije njih oko tri tisuće, stvaraju sliku i to, s obzirom na temu – sliku smrti.

Domaće boje na 23. Eurokazu branit će koprodukcija Kulture promjene Studentskog centra i samog Eurokaza, predstava „Knjiga mrtvih“ kojom Zlatko Burić Kićo i ostatak nekadašnjeg Kugla glumišta ne priziva bolju prošlost nego daje kazališnu posvetu svim dragim ljudima kojih više nema. Umiranjem se bavi i video rad „Posljednja predstava Petera Halasza“, specifična vrsta dokumentarca o inscenaciji vlastite smrti kako ju je obavio vođa legendarne mađarsko-američke kazališne grupe po poetici slične hrvatskoj Kugli.

Kao i gotovo uvijek, Eurokaz ima i posebne programe sa strane, među kojima je ove godine i predstavljanje knjige „Dijalozi o Gavelli“, koja je zapravo transkript prošlogodišnjih radionica Branka Brezovca i studenata Akademije dramske umjetnosti na temu teorijskog nasljeđa Branka Gavelle i mogućnosti njegove praktičke primjene danas. Na predstavljanju će biti izvedena i dorađena verzija predstave eseja Anje Maksić Japundžić naslova „Suigraonica: Hamlet & Gavella“.

Nakon svega toga, kao šlag na torti, dolazi „Tertulia“ na Mirogoju, multimedijalna instalacija Nicolasa Varchauskog i Eduarda Molinarija, kojima je u premještanju i rekontekstualizaciji njihovog rada iz Buenos Airesa u Zagreb pomagao dramaturg Saša Božić. On je dodao i neke svoje ideje, pa će uz pomoć zagrebačke plesne scene zagrebačka inačica „Tertulije“ biti i izvedbeno atraktivnija. Eurokaz će tako na Mirogoju i zaplesati, na grobovima poznatih i oko njih, od platoa ispod kojeg leži prvi hrvatski predsjednik do udaljenog segmenta Mirogoja gdje su pokopani njemački vojnici. Najzahtjevniji produkcijski pothvat u Eurokazovoj povijesti protumačit će povijest na svoj način, i, uz dužno poštovanje, groblju kao mjestu isključivo scenografije boli dodati nova značenja. „Četiri izvedbe na rasporedu su od 25. do 28. lipnja s početkom u 22 sata. Ostaje nam samo čekati kako će domaća uvijek zabrinuta javnost reagirati na ovogodišnji pokušaj novokazališne provokacije.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!
Eurokaz 2009. - Summa summarum
Eurokaz: Smrt kazališta ili kazalište smrti?
Još malo o smrti na Eurokazu 2009.
Eurokaz 2009. - prvi izvještaj
Knjiga mrtvih - Zlatko Burić Kićo
Eurokaz zbog kojeg će se na Mirogoju tražiti mjesto više
Noć kulturnih instituta Europske unije