'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom

Izvođač se zove Anna Mele i jedan je od najboljih glumaca u Turkenistanu, koji već jedanaest godina izvodi svojeg «Leara» gdje god ga pozovu. U međuvremenu postao je europska atrakcija, i dobiva pozive za festivale najrazličitijih profila. Ni zagrebački Festival svjetskog kazališta nije ostao imun na posebnu vrijednost ove predstave, pa je Mele, zajedno s redateljem Ovliakulijem Kođakulijevim, postao dio respektabilnog programa. Jedan od selektora, Ivica Buljan, smatra da je dolazak ove predstave u Zagreb i pred domaću publiku važan zbog toga što Festival svjetskog kazališta treba pokazati i produkcije koje nastaju malo izvan takozvanih centara kazališne moći. Pored toga, minimalizam ove produkcije govori o mogućem putu izlaska iz samodopadnosti današnjeg kazališta. 

Turkmenski «Kralj Lear» predstava je nastala iz potrebe za igrom jednog glumca i jednog redatelja. Kazalište u Turkmenistanu funkcionira uglavnom još po modelima naslijeđenim iz vremena kad je ta zemlja bila dio Sovjetskog Saveza, i u njemu je Anna Mele prisutan djelomično kao član najboljeg tamošnjeg ansambla, onog Kazališta mladih u Aškabatu, ali je još poznatiji upravo po ovoj monodramskoj verziji «Leara». Suradnja Anne Melea i Ovliakulija Kođakulijeva počela je u tom kazalištu prije više od deset godina, no u međuvremenu je jedan od najboljih turkmenskih redatelja bio prisiljen emigrirati u Uzbekistan. Međutim, prije nego što je otišao, njih dvojica su osnovali kazalište Awara, prvo nezavisno turkmensko kazalište. Ime nije izabrano slučajno jer Awara znači hodočasnik, a Anna Mele upravo tako hodočasti sa svojim «Kraljem Learom».

Kao što je i sam Turkmenistan nažalost malo poznata činjenica, slično je i s turkmenskim kazalištem. Anna Mele objašnjava kako izvedbena umjetnost funkcionira u zemlji koja je svijet, osim naftom, uglavnom zabavljala ispadima svog donedavnog doživotnog predsjednika, slikovitog Saparmurata Nijazova, koji se sam nazvao Turkmenbaši, što znači vođa svih Turkmena. On je na primjer, malo prije svoje smrti na Dan neovisnosti otvorio čak pet kazališta u Turkmenistanu, ali samo je jedno od njih zaista i moglo početi s radom jer je jedino imalo ansambl. Ipak, zaključuje Mele, bio je to veliki događaj u Središnjoj Aziji.

Iako po stanju ljudskih prava i medijskih sloboda u vrijeme Turkmenbašija Turkmenistan i nije bio na vrhu ljestvice najpoželjnijih mjesta za život, Anna Mele tvrdi da u tamošnjem kazalištu nema cenzure: “Za mene nema cenzure jer igram ono što želim, i tako radim cijelo vrijeme. I inače mislim da za glumca ne može postojati cenzura.» S obzirom na zaista osebujne državničke poteze Saparmurata Nijazova, čini se da se iz Shakespeareovog «Leara», kronike pada kralja koji gubi razum, može čitati i neka aktualna poveznica s turkmenskom zbiljom, ali Anna Mele odbija takvo kontekstualiziranje ove predstave i ne želi je opterećivati aktualnopolitičkim balastom. 

Monodrama «Kralj Lear» istodobno je i glumačka i pripovjedna struktura: glumac dolazi na pozornicu noseći doslovno na leđima sve što mu treba za izvedbu. Ritualni početak predstave je kad prostre svoj tepih, koji je pak u cijeloj stvari sasvim posebna priča: «Moj tepih nije leteći, ali ipak zaista ima neku tajanstvenu energiju. Turkmenistan je poznat po tepisima, a ovaj moj napravljen je od ovčje, a obrub mu je od jarčeve vune. Taj crni obrub je, prema starom vjerovanju, obrana od zmija koje ga ne mogu prijeći i doći do čovjeka koji na tepihu spava. Kako su Turkmeni bili nomadski narod, trebala im je takva zaštita kad su spavali na otvorenom. Zato i igram predstavu na njemu, jer tako mogu igrati bilo gdje - gdje god ga raširim imam pozornicu.”

«Kralj Lear» monodrama koju izvodi prvak turkmenistanskog kazališta Anna Mele, na programu je Festivala svjetskog kazališta 19. i 20. 09.2007.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Ante Peterlić - 'Povijest filma'
'Povijest filma' posljednja knjiga Ante Peterlića
U Galeriji Miroslav Kraljević 'O stanju nacije'
Andreja Kulunčić - O stanju nacije
Marinko Koščec o svojoj novoj knjizi 'Centimetar od sreće'
Marinko Koščec: Pisanjem se daje smisao amorfnoj masi iskustva
Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
Andrea Zlatar objavila novu knjigu
Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Bugarska književnost u Booksi
Počinje Revija malih književnosti
Gordana Vnuk
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Nagrađen krimić Nade Gašić
Malograđane vrijeme nikada ne gazi, kaže Nada Gašić
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Retorička tijela - Elvis Krstulović
Robert Perišić
Arijadna na Naxosu - Marjana Krajač
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Radionica pisanja fikcije
Kreativno pisanje - zanat kao potpora talentu
Književnost - godišnji pregled 2007.
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
FSK 2007. - prigušeni odjek neuralgičnih točaka svakodnevice
Sumrak bogova
Prava svečanost 'Crne zemlje'
Smrt trgovačkog putnika
5. Festival svjetskog kazališta: suvremenost i angažman
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
O Zagrebu usput i s razlogom
Prevođenje u medijima - spustiti slušalicu ili se odmah objesiti?
Počinje novo izdanje Festivala europske kratke priče
Nataša Rajković
Damir Sokić
Zvonko Maković
Pijani proces - Ivica Buljan
Festival svjetskog kazališta 2008. - završni komentar
Hamlet - Thomas Ostermeier
Belgijska kazališna skupina tg STAN napokon u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta - komentar prvi
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Nova smrt trgovačkog putnika
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Kazalište - godišnji pregled 2007.
To dijete - knjiga i predstava
Razgovori o novom kazalištu
Duško Ljuština
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
PIF 2008.
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Što sa sobom preko dana?
Park - Janosz Sikora