Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
| 19.11.2008. | Print | Pošalji link |
U moru suvremenih francuskih književnika dobar dio je poznat i prevođen kod nas.
No, unatoč hrvatskom interesu za francusku kulturu, koji je utemeljio Antun Gustav Matoš krajem devetnaestog stoljeća, a s obzirom na živost tamošnje kulturne scene, nije uvijek lagano pratiti najbolje i najvažnije. Zato i ne čudi kako jedan populistički pozer poput Frederica Beigbedera u nas biva tretiran kao značajan pisac, dok Houellebecqovo gostovanje ostaje ponajviše zapamćeno zbog polemike između domorodaca Miljenka Jergovića i Dražena Katunarića. Novopečeni nobelovac Jean-Marie Le Clezio tek čeka prijevode svojih značajnijih djela na hrvatski, no zahvaljujući angažmanu dviju izdavačkih kuća, a to su Sysprint i Aora, domaća književna publika je posljednjih mjeseci u prilici upoznati spisateljicu Lydie Salvayre kroz tri reprezentativna romana.
Riječ je o naslovima «Običan život» i «U društvu sablasti», za čiji je prijevod zaslužan Sysprint, te «Moć muha», iza kojeg stoji Aora, no spiritus movens popularizacije Lydie Salvyre, inače dobitnice raznih književnih nagrada u svojoj domovini, je Marinko Koščec, pisac i predavač francuske književnosti na Filozofskom fakultetu. On Sysprintova izdanja potpisuje kao urednik, a tijekom nedavnog posjeta Lydie Salvayre Književnom klubu Booksa Koščec je figurirao kao uvodničar ovoj fascinantnoj autorici. Njeni roditelji su emigrirali u Francusku nakon Francove pobjede u Španjolskom građanskom ratu, te je od samog početka Salvayre kao književnica obilježena osjećajem dvojnosti. To se proteže i na činjenicu da je ona prije zakašnjelog ulaska u književne vode ostvarila i paralelnu karijeru liječnice koja se specijalizirala za psihijatriju.
Salvayre u svojim knjigama itekako koristi svoje dugogodišnje iskustvo psihijatrice, a druga važna značajka ove spisateljice jest osvježavanje učmalog francuskog jezika španjolskim temperamentom, što podrazumijeva i često korištenje psovki, što se kod Francuza u tekstovima većinom izbjegava. Salvayre se ne ustručava manjak autohtonih francuskih psovki, koje manje-više počinju i završavaju s «Merde!», obogatiti prijevodima onih sočnih španjolskih. Marinko Koščec ističe da Lydie Salvayre pristupa pisanju kao prostoru otpora.
![]() |
Primjerice, «U društvu sablasti» bavi se nerado pokretanom temom kolaboracionizma za vrijeme nacističke okupacije Francuske, u kojoj danas svi tvrde kako su bili dio Pokreta otpora. Pomoću naizgled intimne priče kroz glasove dviju protagonistica Salvayre izvodi svojevrsni obračun s prešućivanjem povijesti, što se reflektira i na trenutno stanje francuskog društva: «U Francuskoj se nedavno uvriježila dioba između književnosti koja je posvećena sebi, dakle takozvane autofikcije, i one koja govori o svijetu. Meni se čini da je ta razdioba umjetna, jer ako se govori o sebi, ujedno se govori i o svijetu, pa me ta podjela smeta i čini se glupom. Inače, sviđa mi se Elfriede Jelinek, koja je najbjesnija i najogorčenija na svijetu, a nema muškog autora koji bi bio toliko hrabar.»
Pozivati se na Elfriede Jelinek kao srodnu dušu ili neku vrstu uzora podrazumijeva i snažan osjećaj za stil. Jer, iako je Jelinek poznata kao kontroverzna figura zbog svojeg ljevičarskog i feminističkog angažmana, ono što je izdvaja od svih drugih jest njezin specifičan, gusti stil pisanja, u kojem se preklapaju različiti glasovi. I Lydie Salvayre gleda na stil kao na esenciju književnosti, jer je «to ono što se danas sve više gubi i zaboravlja. Promiču se drukčije vrijednosti, poput jednostavne priče, radnje i atraktivnog događanja. Celine je rekao kako se sve može kupiti i biti roba, ali stil ne, jer on čini književnost samu, a i za mene je stil bit književnosti.»
Salvayre od sredine osamdesetih radi kao psihijatrica specijalizirana za obiteljske i probleme djece, a ordinacija joj se nalazi u jednom od problematičnijih pariških predgrađa. Medicina je njezina druga ljubav kojoj se posvetila nakon što je diplomirala književnost, a i danas uspješno usklađuje ova dvije različite karijere. Uostalom, mnogo toga što čuje u svojoj ordinaciji, kasnije, naravno književno prerađeno, zna završiti u njezinoj prozi, tvrdi spisateljica: «Nimalo ne pretjerujem. Ono što čujem u svojoj ordinaciji o međugeneracijskim odnosima je mnogo gore od stvari koje napišem u svojim knjigama. Sjetim se ponekad izjave Jean-Luca Godarda koji je rekao kako su sva djeca politički zatvorenici. I to je dojam koji sam stekla iz svoje ordinacije, uz napomenu kako su ponekad i roditelji zatvorenici.»
Književnost Lydie Salvayre posvećena je najvećim dijelom davanju glasa marginalcima, potlačenima i poremećenima, od kojih se neki proglašavaju takvima zbog odbijanja pokoravanju malograđanskom životu. Njezini likovi najčešće su mali ljudi s velikim pričama, uvijek ocrtani uz autoričin nepresušni humanizam, ako već u svemu manjka optimizma. No, baš zato što se dugi niz godina u svojstvu psihijatrice susreće s onima koje je ostatak društva manje-više odbacio, Lydie Salvayre osim stručne pomoći nudi i književnu afirmaciju za sve one koji biraju živjeti po vlastitim pravilima. U svakom slučaju, ukoliko se ova spisateljica jednoga dana bude mogla pohvaliti Nobelom za književnost, njenih prijevoda na hrvatski neće manjkati.
(G.D.)
Pročitajte i ...
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Ante Peterlić - 'Povijest filma'
'Povijest filma' posljednja knjiga Ante Peterlića
U Galeriji Miroslav Kraljević 'O stanju nacije'
Andreja Kulunčić - O stanju nacije
Marinko Koščec o svojoj novoj knjizi 'Centimetar od sreće'
Marinko Koščec: Pisanjem se daje smisao amorfnoj masi iskustva
Andrea Zlatar objavila novu knjigu
Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Nagrađen krimić Nade Gašić
Malograđane vrijeme nikada ne gazi, kaže Nada Gašić
Robert Perišić
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Radionica pisanja fikcije
Kreativno pisanje - zanat kao potpora talentu
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
O Zagrebu usput i s razlogom
Prevođenje u medijima - spustiti slušalicu ili se odmah objesiti?
Počinje novo izdanje Festivala europske kratke priče
Nataša Rajković
Damir Sokić
Zvonko Maković
Vesna Proljeće
Zasluženih petnaest minuta slave Vesne Proljeće
Dubravka Oraić - Tolić
'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea
Gumbekovi dani
Književnost - godišnji pregled 2008.
Bugarska književnost u Booksi
Bugarska književnost u Booksi
Počinje Revija malih književnosti
Sve što ste htjeli znati o Booksinom kvizu, a niste se usudili pitati!
Alternativa petku na Hitnoj pomoći - Booksin kviz!
Kratka priča na festivalu
Brutal organizira festival poezije
Počinje Međunarodni festival suvremene poezije
Mladi crnogorski književnici na predstavljanju u Booksi
Nova crnogorska književnost
Kusturica protiv Nikolaidisa
Andrej Nikolaidis vs. Emir Nemanja Kusturica
Revija malih književnosti
Prodane dušice Denisa Giljevića
Staklenac - dokument skrivene povijesti
Pijanistica - Dario Harjaček
Gostovanja na Gavellinim večerima
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Park - Janosz Sikora
Dani satire - deja vu
Ana Lederer
Književnost - godišnji pregled 2007.
Dalibor Matanić
Freelander - Miljenko Jergović
Patrola na cesti – Jurica Pavičić
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
Oko cucka pa na mala vrata - Hrvoje Šalković
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Od lakoglazbenih hitova do Blata
Hrvoje Šalković ne voli zagrebačku malograđanštinu
Poglavnikova bakterija pogađa u želudac
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Mate Matišić
08.01.2009.
- U kino distribuciju kreće 'Ničiji sin' hrvatski kandidat za Oscara
- Kiparske instalacije Davida Smithsona u Galeriji Karas
- 'Insert' - katalog retrospektive hrvatske video umjetnosti
- Šesti Međunarodni udaraljkaški tjedan u Bjelovaru
- PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
- U Barceloni objavljena knjiga o Sanji Iveković
- Vladimir Arsenijević o kanibalima u 'Predatoru'
- Novi prijevod Jansonove povijesti umjetnosti
- Umro je Harold Pinter
- 'Nebeski biciklisti' - roman o nostaliji za 1968.
- 'Lotos, prah i mak' Dinka Telećana
- Jasna Šamić predstavila 'Carstvo sjenki'
- Festival 'Touch me' na temu užitka i sreće u Studentskom centru
- 'Brana' u Gavelli
- 80 godina Kinokluba Zagreb
- Retrospektiva Josipa Račića u Modernoj galeriji
- Obnovljene orgulje u Dvorani Lisinski
- 'Splav meduza' na crnogorski način
- Dobar sajam u sjeni 'Gole istine'
- Bachrach & Krištofić: Dvostruka igra

