Marinko Koščec: Pisanjem se daje smisao amorfnoj masi iskustva

Posljednja je to rečenica u novom romanu Marinka Koščeca, «Centimetar od sreće», i to naravno ne znači da se autor prethodnih tristotinjak stranica bavio stvarima koje nisu bitne, nego da u njegovoj apokaliptičnoj priči, kraj svega, ujedno predstavlja i novi početak. «Centimetar od sreće» peti je roman ovog pisca, ali prvi u kojem Koščec napušta pripovijedanje u prvom licu, kao i autobiografski diskurs koji se u prethodnim knjigama manje ili više primjećivao. Dakle, riječ je o svojevrsnom kraju jednog dijela njegove književne karijere, kao i novom početku, koji, doduše, ne predstavlja prekid sa svim do sada učinjenim, nego razvoj prema novim tematskim i stilskim područjima.

Do sada se Marinko Koščec bavio unutarnjim mijenama intelektualaca, satirizirao je atmosferu na Filozofskom fakultetu, te secirao intimu koja nastaje u ljubavnom odnosu, a u «Centimetru od sreće» se može naći sve to, ali i još mnogo drugog. Smještajući glavni dio priče u blisku budućnost, koja je kod Koščeca sve samo ne svjetla, on se u ovom romanu s jedne strane bavi kreiranjem distopije koja i dalje zastrašujuće podsjeća na vrijeme u kojem se trenutno nalazimo, a s druge, gomila događaje i ubrzava njihov tijek kako bi pokazao našu zatrpanost informacijama. Ona je, uostalom, i glavni razlog za letargiju koja danas vlada u svijetu, smatra Koščec, i to kao rezultat konstantne tranzicije u kojoj se svi nalazimo. Tipično za Marinka Koščeca, koji je uvijek držao elegantan odmak od domaće književne scene, trenutak iz kojeg je proizašlo zbivanje u romanu poprilično je neuobičajen, i datira iz njegovih studentskih dana. «Bio je to prizor jednoj bazenčića u studentskom domu, u kojem su bile zlatne ribice. Bila je to zapravo blatna lokva, a ribice su bile u različitim stadijima odzlaćivanja, a neke su čak bile prozirne. To mi se kasnije činilo kao dobra metafora tranzicije kako je ja vidim.»

Tranzicija je jedan od onih pojmova koji su postali aktualni nakon pada komunizma, a onda polako prerasli u stanje u kojem se svi nalazimo. U društveno-političkom smislu tranzicija se u međuvremenu čini kao beskrajan niz kapitalističkih ekscesa, korumpirane vlasti i pada standarda, no Marinka Koščeca, kao pisca kojem direktni društveni angažman nije primarna preokupacija, sve to ne zanima pretjerano. On pak na tranziciju gleda kao na psihološke promjene u pojedincu.

Ako je vjerovati ovom piscu koji se ne boji zvučati panično, svi mi, dakle čovječanstvo, hitamo u potpunu ekološku propast, ali se kolektivno pravimo da je sve u redu. «Centimetar od sreće» nije roman koji dokumentarnim štihom opisuje svaki korak ljudske propasti, nego se koncentrira na četiri lika i njihove živote, puno obrata, mijenjanja identiteta i brojnih seksualnih zastranjenja. Autorov odnos prema njima je skoro pa sentimentalan, te ih smatra vlastitom djecom. Iako bi se moglo reći kako Koščec nije milosrdan prema svojim likovima, s obzirom na sve što im priređuje u svijetu koji živi na rubu ponora, on tvrdi kako je sve napisano zapravo njegov obračun sa samim sobom: «Jedna od velikih dobiti pisanja je moći se narugati sam sebi, obračunati se sa svojim sitnim glupostima, osvetiti se sebi zbog nečega. Naravno, onda i drugima. Pisanjem se daje smisao amorfnoj masi iskustva i svega što smo doživjeli.»

Trenutna pozicija Marinka Koščeca na hrvatskoj književnoj sceni nije loša, dapače, nagrade je već dobivao, kritika ga shvaća ozbiljno i naklonjena mu je, no sa širom publikom baš i nije imao sreće. Čitatelji navikli na pravocrtnost stvarnosne proze nisu idealni konzumenti Koščecove kompleksnijeg štiva, no njega to nimalo ne smeta. Čak štoviše, kao da ga njegov komercijalni neuspjeh veseli, jer «kada je čovjek osuđen na nekoliko prebrojivih čitatelja, koje čak i poznaje, onda se nalazi u području potpune slobode i može raditi što hoće. Svejedno je hoće li se moja knjiga prodati u 300 ili 500 primjeraka, to me oslobađa dužnosti da se gledam kao uspješnog pisca.»

Ako ga se već ne može tako jednostavno svrstati u bilo koju skupinu, niti uspoređivati s nekim od svojih kolega, spomenuti Koščeca bez spominjanja Michela Houellbecqa postaje nemoguće. Ovaj francuski pisac koji je prije nekoliko godina postao svjetska zvijezda zbog svojih provokativnih romana, dugogodišnji je predmet izučavanja Marinka Koščeca kao profesora književnosti na Filozofskom fakultetu. «Baveći se njime, sasvim sigurno je u moj način promatranja svijeta ušlo puno toga što sam kod njega pročitao. Ili sam to već mislio, a kod njega sam našao da je i formulirano. No, koliko poznajem Houellebecqa, a usudio bih se reći da znam nešto o tome kako i zašto piše, za njega književnost nema veze sa stilom i teksturom. On sve to prezire, a ja ne» - kaže Koščec.

«Centimetar od sreće», inače u izdanju Profila, pokriva vremenski period od trideset godina, a piščeva ubrzana naracija sadržava u sebi sve karakteristike našeg vremena, od konzumerizma do genetskih manipulacija. Namjerni višak priče, koji Koščec isporučuje sa zavidnom dozom najcrnjeg humora, preslika je viška informacija koje nas okružuju. U smaku svijeta Marinka Koščeca sve je još gore nego se čini na prvi pogled, pa se male izopačenosti neizbježno pretvaraju u goleme. Hemingway je jednom napisao kako je svijet lijepo mjesto za koje se vrijedi boriti. Kod Marinka Koščeca u «Centimetru od sreće» svijet je grozno mjesto, a jedino što vrijedi činiti je smijati se samom sebi, a onda naravno i svima drugima.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Marinko Koščec o svojoj novoj knjizi 'Centimetar od sreće'
Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
Počinje novo izdanje Festivala europske kratke priče
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Ante Peterlić - 'Povijest filma'
'Povijest filma' posljednja knjiga Ante Peterlića
U Galeriji Miroslav Kraljević 'O stanju nacije'
Andreja Kulunčić - O stanju nacije
Andrea Zlatar objavila novu knjigu
Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Nagrađen krimić Nade Gašić
Malograđane vrijeme nikada ne gazi, kaže Nada Gašić
Robert Perišić
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Radionica pisanja fikcije
Kreativno pisanje - zanat kao potpora talentu
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
O Zagrebu usput i s razlogom
Prevođenje u medijima - spustiti slušalicu ili se odmah objesiti?
Nataša Rajković
Damir Sokić
Zvonko Maković
Sve u sajmu knjiga u Puli
Dobar sajam u sjeni 'Gole istine'
Odvažnost nade - Barack Obama
Ruski prozor - Dragan Velikić
Marko Vidojković: revolucija je moguća samo na individualnom nivou
Marko Vidojković - gost Festivala europske kratke priče
Tri - Drago Glamuzina
Bora Ćosić i "Put na Aljasku"
Bora Ćosić putuje po prodanim zemljama
Izlet Michala Viewegha u ozbiljnu književnost
Gliptoteka ugostila retrospektivu Mirka Ilića
Retrospektiva Mirka Ilića u Gliptoteci HAZU
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Apsurdno, od pisaca se očekuje da sve sami nauče!
The Undiscovered Letter
Kovačević, Bagić i Srdarev na izložbi u New Yorku
Norbert Gstrein: Dobro je imati odmak od rigidnih očekivanja