Neven Ušumović: Zanima me implozija psihe i njene posljedice

18.06.2009. Print | Pošalji link

U Zagrebu se često zna zaboraviti da glavni grad nije ujedno i cijela država.

Ovdje su sve nacionalne televizije i ostali moćni mediji, politička i financijska moć, najizdašnije u državi financirana kultura, multipleksi i brojna kazališta, književne večeri, festivali i najveće izložbe. No, život postoji i drugdje, što pokazuje pulski sajam knjiga, Motovun, Hartera i slična događanja, a u književnom svijetu jedno od njih je i Forum Tomizza, književno-znanstveni simpozij koji se održava u Umagu, a organizira ga, po službenoj dužnosti, književnik Neven Ušumović.

On je zapravo upravitelj umaške Gradske knjižnice po danu, a obećavajući prozni pisac regionalne proze po noći, koji je do sada objavio dvije zbirke priča i jedan «roman kratkog daha», kako je glasio podnaslov «Ekskurzije». Kao voditelj knjižnice Ušumović očito radi dobar posao jer je ovogodišnji, deseti, jubilarni Forum Tomizza, održan krajem petog mjeseca, bio uspješan nastavak manifestacije s dugom tradicijom društvene kritike, provokacije i akutnog estetskoga izazova. Posvećen je bio pojmu crossovera, suvremenom terminu višeslojnog značenja, koji ujedno najbolje sintetizira samu bit Foruma. O svemu tome raspravljala su poznata imena poput Ivana Čolovića, Rastka Močnika, Srećka Horvata i Daše Drndić, a svi su bili tamo zahvaljujući Ušumovićevom angažmanu.

Prva zbirka «7 mladih» s kraja devedesetih najavila je Ušumovića kao postmodernista koji se bavi stvarnošću, a «Ekskurzija» je to i potvrdila. Ušumović je tada živio na relaciji Subotica-Zagreb, a zadnjih godina je našao mir u Istri, povlačeći se sa onoga što se naziva hrvatska književna scena. Tek početkom ove godine Neven Ušumović objavio je u Profilu drugu zbirku «Makovo zrno», dugu tek stotinjak stranica, a pauzu od skoro deset godina objašnjava svojim dnevnim poslom: «Upravo sam izašao iz onoga čime sam se bavio zadnja tri mjeseca, a to je organiziranje Foruma Tomizza. Iako se možda čini da je Umag mirna sredina u kojoj ravnatelj knjižnice samo sjedi i čita – ništa od toga. Nas je pet i jedino što stignemo pročitati su korice knjiga. Mi imamo jako dobru nabavu knjiga, te imamo i naslove na talijanskom, engleskom, njemačkom, ali i najvažnija izdanja iz Slovenije i Srbije.»

Kada je Ušumović nedavno boravio u Zagrebu i promovirao «Makovo zrno», okupio je zanimljivu mješavinu ljudi, od pisca Romana Simića, do vojvođanskih anarhista koji su čuli da Ušumović ima predstavljanje knjige, pa su ga došli vidjeti. Književni život izvan metropole ponekad zna biti samotan, kaže Ušumović: "Nedostaje mi razmjena iskustava na kojima počivaju moja mnoga zagrebačka prijateljstva, poput onoga s Romanom Simićem. Zajedno smo počeli studirati, tada smo se prvi put upoznali, na Filozofskom fakultetu, a onda kasnije i zajedno pisati i objavljivati."

U prvoj priči «Prayer for Passive Resistance» Ušumović opisuje skupinu Japanaca koju je opsjednutost free jazzom dovela u Suboticu tijekom Miloševićeve vlasti. Glazba je za ovog pisca važan kreativni utjecaj: "Koncepcija zbirke odgovara modelu jednog rock albuma. Još važnija je veza s free jazzom i noise jazzom, dakle ne onim uz koje se može pucketati prstima, jer se kada pišem pokušavam dovesti u stanje jazz glazbenika koji improvizira na sceni." Drugi važan utjecaj na «Makovo zrno» nije bio opet glazbeni, nego književni. Ušumović često prevodi s mađarskog, a omiljeni pisac mu je kod nas nedovoljno poznati modernist Geza Czath. Ovom autoru Czatha je otkrio još u srednjoj školi profesor književnosti, a njegove priče je sada koristio kao stilsku podlogu onome što je pisao, tvrdi Ušumović: «On je sve popularniji u Mađarskoj. To je zanimljiv fenomen jer je umro 1919. godine, a iza sebe ostavio velik i raznovrstan opus. Njegova današnja popularnost nastala je jer se prema njegovim romanima snimilo nekoliko uspješnih filmova. Onda se otkrilo da je Czath kao liječnik napisao jednu od prvih psihoanalitičkih studija u Mađarskoj.»

Ključna lokacija većine priča je Subotica, Ušumovićev rodni grad kojega je morao prvi puta napustiti početkom devedesetih, prisjeća se: «Oko ponoći je upala vojna policija po mene, no ja sam već bio u vlaku na putu za Zagreb. Nakon toga nisam išao nazad najmanje dvije godine. Subotica se i dalje dobro drži, barem na prvi pogled, no duži boravak u njoj baca u depresiju i otkriva potpuno urušavanje međuljudskih odnosa.» Ušumović se u subotičkim pričama bavi baš urušavanjem ljudskosti, koja se događa u svim periodima i političkim sustavima. S potresnim opisima nacističkih vagona smrti preko komunističkog oduzimanja imovine pa sve do najsvježijeg klanja devedesetih, u «Makovom zrnu» ispod površine smirenih ravničarskih krajolika ključa strava i užas: «U osnovi ove knjiga zaista jest određena horror podloga. U nekim pričama sam išao namjerno na to, a negdje je jednostavno provalilo. Zanima me implozija psihe i njene posljedice, a u vojvođanskom mentalitetu ima takvog nasilja.»

Književna kritika i u Hrvatskoj i u Srbiji ocijenila je «Makovo zrno» vrlo pozitivno, no mnogi su se zapitali hoće li ovaj pisac ikada isporučiti djelo jednako veliko kao njegov talent. Ukratko, čeka se roman: »Još uvijek me opsjeda intenzitet jezika, pa se ne mogu prepustiti romanu. Također, moja svakodnevica mi onemogućava pisanje romana. Za to bi mi trebalo najmanje šest mjeseci mira, da probam mogu li ja to uopće. Za sada razmišljam o isprobavanju mogućnosti opisivanja krajolika, što bi moglo otići u dužu formu, dakle nekakav putopis.» Vidjet ćemo koliko će trebati Nevenu Ušumoviću da ostvari najavljeno, no treba spomenuti kako urednik «Makovog zrna» Roman Simić naglašava kako svojim najvećim uspjehom smatra činjenicu da je Ušumovića nagovorio da napiše još jednu priču. Dakle, vjerojatno ćemo opet čekati godinama na sljedeće Ušumovićevo djelo, ali kao i svaki put do sada – isplatit će se.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Neven Ušumović o svojem 'Makovom zrnu'
Makovo zrno - Neven Ušumović

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici