Norbert Gstrein: Dobro je imati odmak od rigidnih očekivanja

On se opet iskazao kada je na red došao Španjolski građanski rat, napisavši «Za kim zvono zvoni», dok je Drugi svjetski inspirirao sve od Guenthera Grassa do Normana Mailera. Nažalost, protekli ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, koji su započeli u Sloveniji 1991., a završili na Kosovu osam godina kasnije, za sada nisu proizveli književnost kojom bi se netko mogao pretjerano ponositi.

Zato nije nimalo iznenađujuće, kada su već narodi i narodnosti bivše SFRJ odlučili manje-više ignorirati ovu tematiku, ili, još gore, pristupati joj isključivo propagandistički i usko nacionalno, da se za to interesiraju neki drugi. Ovoga puta riječ je o austrijskom piscu s hamburškom adresom Norbertu Gstreinu, čiji je roman «Zanat ubijanja» nedavno objavila Fraktura. Gstrein je priznati pisac njemačkog govornog područja srednje generacije, koji se hrvatskoj publici predstavio već romanom «Engleske godine», no ovaj put je izazvao poprilično negativne, čak i neprijateljski nastrojene, reakcije pojedinih književnih kritičara.

Tako su u jednom dnevniku «Zanat ubijanja» proglasili romanom koji vrijeđa dignitet Domovinskog rata, što za prevoditelja Borisa Perića, inače i samog pisca, pokazuje našu istraumatiziranost proteklim ratom. Bez obzira na moguće zamjerke, koje su možda dijelom opravdane, ali ipak na pogrešan i agresivan način prezentirane, Perić smatra da je vrlo «važno znati kako drugi razmišljaju o našem ratu», što ne znači da nam se to automatski mora i svidjeti.

I u Njemačkoj je «Zanat ubijanja» izazvao polemike u kulturnim krugovima, no tamo se nije bavilo zaštitom nacionalnih svetinja, nego time tko ima pravo ispričati određenu priču. Rasprava se vodila oko toga kako je Gstreinov prijatelj iz studentskih dana u Innsbrucku bio ratni reporter za tjednik «Stern», te je poginuo na Kosovu 1999. godine. «Ljudi su se pitali je li u redu da uzmem jednu stvarnu smrt i od nje ispričam jednu fiktivnu priču. Pitanje je bilo, nije li to možda neodgovorno i nepristojno», objašnjava Gstrein.

Gstrein je zato roman i posvetio svojem pokojnom prijatelju, Gabrielu Grueneru, a o njemu su u međuvremenu objavljene i još dvije knjige. Gstrein objašnjava kako se «Zanat ubijanja», između ostaloga, bavi baš i pravom na pripovijedanje, a za Gruenera u posveti kaže kako o njegovom životu i smrti zna premalo da bi o tome mogao pričati. Zato «Zanat ubijanja» i jest strukturalno osmišljen kao roman o pisanju romana, u kojem dvojica prijatelja pokojnog reportera pokušavaju ispričati njegovu životnu priču.

U svemu tome, za Gstreina ključan je način pripovijedanja. Zato se on odlučio kompleksno konstruirati svoj roman, ubacujući u njega nekoliko ich-pripovjedača a razlog tome jest «da se jednom sveznajućem pripovjedaču, kada je u pitanju beletristika, vjeruje mnogo manje nego pripovjedaču u prvom licu, koji tematizira i svoje neznanje i skepsu. Literarno pisanje, barem kako ga ja razumijem, ima ne samo estetski, nego i etički aspekt. Zato je u pravilu dobro imati odmak od pretjerano rigidnih očekivanja.»
 
Ipak, prava tema ovoga romana, koja se ogleda u svakom njegovom aspektu, od već spomenute strukture, preko same priče, pa sve do dijaloga među likovima, koji ponekad imaju esejistički štih, jest kako uopće pisati o ratu. Gstrein na to nema nikakav konačni odgovor: »To ne znači da mislim kako o ratu ne treba pisati i izvještavati. Naprotiv, potrebni su ljudi koji odlaze u rat i svojim pisanjem pomažu ostalima da se stvori slika o njemu. To je prvi korak kako bi se nešto uopće učinilo. Ipak, treba biti svjestan da je opće mjesto prošlog stoljeća kako je svaki neuspjeh politike bio praćen i neuspjehom intelektualaca i medija.»

Je li Gstrein jedan od tih neuspješnih ili možda uspješnih intelektualaca možete saznati u «Zanatu ubijanja». On svakako ne spada u kategoriju Petera Handkea i njegove «Pravde za Srbiju», ali ostaje činjenica da se ovim našim balkanskim ratovima, kako ih naziva njegov prevoditelj Boris Perić, bavi iz uobičajene zapadne kolonijalne perspektive. I «Zanat ubijanja», kao i mnoga druga publicistička i literarna djela, ponekad odlazi u famoznom pravcu višestoljetnih mržnji, tamnih vilajeta i zle balkanske krvi. Takva objašnjenja, može se primjetiti, nisu baš često nuđena kada je u pitanju uspon nacizma u Njemačkoj i iz njega proizašli holokaust, jer nikome ozbiljnom ne pada na pamet da ponudi folklor i predrasude kao razloge za društveno-političke sramote i promašaje zapadne Europe.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Dokumentarna izložba o SKC-u 70-ih
Kritična i polemična izložba o SKC-u 70-ih
Slavoj Žižek: Stvaraju se potrebni uvjeti za krah kapitalizma
Filmski festival u Puli ponovo jaše
55. Festival igranog filma u Puli
Izgubljeno u prijenosu
Pop kultura u socijalizmu: dobra stara vremena?
Kratka povijest hrvatskog filma u knjizi
Ivo Škrabalo - Hrvatska filmska povijest ukratko
Naš čovjek na terenu - Robert Perišić
Marinko Koščec o svojoj novoj knjizi 'Centimetar od sreće'
Marinko Koščec: Pisanjem se daje smisao amorfnoj masi iskustva
The Undiscovered Letter
Kovačević, Bagić i Srdarev na izložbi u New Yorku
'Imprimatur' - roman o katoličkoj crkvi kojeg Vatikan nije odobrio
Don Juan (pripovijeda sam o sebi) – Peter Handke
Filip David
Razgovor: Filip David
Andrzej Stasiuk
Bal u operi - fikcija koja je postala stvarnost
Pritajeni sentiment Ministarstva obrazovanja prema nacizmu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
Književnost uživo
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Edo Popović
Nema zemlje za starce - Ethan & Joel Coen
Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi - Zlatko Sviben
'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku