Homoseksualnost od Tita do Tuđmana

07.01.2008. Print | Pošalji link

Slavni je savjet poznatog filozofa i lingvista Ludwiga Wittgensteina kako je o stvarima o kojima se ne može govoriti najbolje šutjeti.

Naravno, to ne podrazumijeva vječnu šutnju, jer vrijeme je već mnogo puta pokazalo kako razne teme gube svoj tabu-status. Jedna od njih je i homoseksualnost u Hrvata, koju se možda moglo ignorirati prije održavanja prvog Gay Pridea 2002. godine, ali nakon povorke koja je bila medijsko-aktivistički događaj te godine ništa više nije bilo isto. Ubrzo nakon toga pokrenut je i festival Queer Zagreb, koji se u pet godina postojanja etablirao kao umjetnički relevantan dio uobičajene zagrebačke festivalske ponude. Gordan Bosanac i Zvonimir Dobrović, organizatori Queer Zagreba, u međuvremenu su svoje interese proširili i na izdavaštvo, te su se nakon nekoliko manjih izdanja odlučili na jedan veći pothvat.

Riječ je o knjizi 'Usmena povijest homoseksualnosti', u kojoj su ukoričeni rezultati jednogodišnjeg istraživanja. U njoj je sakupljeno dvadeset i pet usmenih ispovijesti ljudi koji su svoj seksualni identitet formirali u vremenu komunističke represije ili Tuđmanove autoritarnosti, s ciljem da 'poljuljaju homogenu sliku hrvatskog društva kao jednog heteroseksualnog svemira'. Gordan Bosanac, urednik spomenute publikacije, objašnjava kako su ovu temu bili potaknuli upravo stariji ljudi, koji su sve opisano u knjizi osobno doživjeli: 'Na ljeto 2006. godine imali smo tzv. Queer Tour po Hrvatskoj, prikazujući filmove queer tematike u manjim sredinama, i nakon projekcija bi nam često prilazila starija gospoda, s kojima smo ćaskali o tome što su radili šezdesetih i sedamdesetih.' Kako bi posao bio obavljen zadovoljavajuće, Queer Zagreb je za rad na istraživanju okupio više od dvadeset različitih stručnjaka i stručnjakinja, dok su metodologiju usmenih intervjua osmislili Karmen Ratković, Nataša Bjelić, Amir Hodžić i Andrijana Parić.

Jedan od najvećih problema s kojima su se suočili u pripremanju knjige nisu, kako bi se moglo očekivati, bile financije, jer je 'Usmenu povijest homoseksualnosti' potpomoglo čak i Ministarstvo kulture. No, zato je bilo jako teško pronaći sugovornike starije generacije, koji su, pod garancijom potpune anonimnosti, bili spremni govoriti o tome kako je to bilo biti homoseksualac prije trideset ili četrdeset godina. Nakon što su prikupili dovoljan broj intervjua, od kojih su neki povučeni i nakon autorizacije, iz straha od prepoznavanja kojeg se pojedini sugovornici nikako nisu mogli osloboditi, odlučeno je 'Usmenu povijest homoseksualnosti' strukturirati tematski, pa zato intervjui nisu objavljeni u potpunosti, nego su podijeljeni u pet kategorija, a to su identitet, seks, politika, coming out i javni prostor, s dodatkom Historijske čitanke. S obzirom da je i danas Zagreb centar gej života u Hrvatskoj, dok se u mnogim malim sredinama seksualna različitost tretira kao nešto nezamislivo ili bolesno, uspjeh je bilo dobiti sugovornika iz Vinkovaca, dok je od većih hrvatskih gradova jedino Dubrovnik ostao neobrađen.

Ova knjiga, dakle, pokriva period od pola stoljeća, koji je najvećim dijelom obilježen ignoriranjem ili nasiljem nad homoseksualnim osobama. Ipak, jedno desetljeće se izdvaja u pozitivnom kontekstu, a to su osamdesete, koje su sa sobom donijele liberalizaciju općeprihvaćenih društvenih stavova. Najpoznatiji primjeri toga su, kada je u pitanju gej tematika, naslovnica tjednika Polet, na kojoj se po prvi put mogao vidjeti poljubac istospolnog para, te emisija 'Frigidna utičnica' Tonija Maroševića na Radiju 101, koji se tada zvao Omladinski. Također, u to je vrijeme procvjetala ljubljanska gej scena, što je imalo veliki utjecaj na promjenu atmosfere i u Zagrebu. Kada se usporedi vrijeme opisano u 'Usmenoj povijesti homoseksualnosti', to jest sve od života u Titovoj Jugoslaviji, koja je tek 1977. godine prestala tretirati mušku homoseksualnost kao kažnjivo djelo, pa do Tuđmanove Hrvatske, Gordan Bosanac ističe kako su danas neke stvari ipak značajno drukčije. Konkretan primjer toga je i coming out ili iskorak, na koji se danas mnogi odlučuju mnogo ranije.

'Usmena povijest homoseksualnosti' bila je poticaj Queer Zagrebu da se pozabavi ne samo poviješću istospolne ljubavi kod nas, nego i odjecima tih i takvih žudnji u stvaralaštvu domaćih kulturnih radnika, s posebnim naglaskom na činjenicu da je kultura značajan faktor u kreiranju gej identiteta. Kao dopuna knjizi nastala je i izložba 'Queer u hrvatskoj umjetnosti?', u čijem je naslovu upitnik osobito znakovit, ali i svjesno provokativan. Koncepciju i instalaciju izložbe potpisuje Ana Opalić, a publici će kroz niz video razgovora s povjesničarima umjetnosti, teoretičarima i umjetnicima biti prezentirano propitivanje samog pojma queera u kontekstu hrvatske kulturne produkcije od početka 20. stoljeća do danas. Cilj je rasvijetliti društvene preduvjete, razloge i načine autocenzure autora, važnost seksualnog identiteta za stvaralaštvo i artikulaciju bilo koje problematike, te recentnu produkciju koja bi se mogla označiti kao hrvatska queer umjetnost. Izložba ostaje otvorena u Galeriji Nova do 10.01.2007.

Što se knjige 'Usmena povijest homoseksualnosti' tiče, Gordan Bosanac smatra kako je ona samo prvi korak i poticaj za daljnja istraživanja. Knjiga je i bogato opremljena fotografijama, te dostupna u svim boljim knjižarama.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
Usmena povijest homoseksualnosti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici