Neočekivan roman o uskrsnuću

U moru književnih noviteta sve upitnije vrijednosti, kvaliteta se obično zaboravlja ili previdi, pogotovo kad se mora nositi s razvikanim imenima, koja gotovo po inerciji sjedaju na vrhove top-lista. Upravo zato, 'Anastasia' zaslužuje malo više prostora, iako Dalibor Šimpraga nije književni početnik niti nepoznat lik na domaćoj književnoj sceni. Popularnost, ili, ako već ne želimo pretjerivati, reputaciju među ljubiteljima književnosti zaslužio je najprije 'Kavicama Andreja Puplina', svojedobno objavljivanima u časopisu Godine, a kasnije i skupljenima u istoimenu zbirku, također u izdanju Durieuxa. Pored toga, Šimpraga je, s Igorom Štiksom, uredio i antologiju novih hrvatskih prozaika devedesetih pod naslovom '22 u hladu', a danas radi kao urednik kulture u Globusu.

Objavljivanje prvog velikog romana dočekao je spreman, jer ga je pisao punih jedanaest godina, a dva odlomka iz njega već su uvrštena u antologiju novih hrvatskih pisaca 'Kein Gott in Susedgrad' ili 'Nema boga u Susedgradu', koju je u prestižnoj njemačkoj izdavačkoj kući Schöffling & Co. priredio Nenad Popović. Riječ je o publikaciji koja je jedan od popratnih sadržaja sljedećeg Sajma knjiga u Leipzigu, na kojem je Hrvatska zemlja partner.

Prvu ideju za ovaj roman Dalibor Šimpraga imao je još 1996., u isto vrijeme kad su nastajale i prve 'Kavice'. No, za razliku od njih, roman je zahtjevniji projekt, koji traži više vremena, pa je njegov nastanak trajao jedanaest godina ne baš kontinuiranog rada. Iako su ga 'Kavice Andreja Puplina' učinile poznatim piscem, Šimpraga smatra da bi pisanje njihovog nastavka možda i bilo tržišno isplativ posao, ali književno nimalo poticajan. Upravo je zato morao razočarati sve one koji su očekivali da 'Anastasia' nastavi Puplinov lakohumorni slijed.

'Anastasiju' bi najlakše bilo opisati kao eruditni ljubavni roman, ali takva odrednica nikako ne bi pokrila sve ono što je Dalibor Šimpraga stavio u svoju prvu veću prozu, koja i temama i strukturom otkriva bitno ambiciozniji projekt, a roman kao forma nudi mogućnost različitih nadogradnji. Sam je roman strukturiran u koncentričnim krugovima, tvrdi Šimpraga, jer se sastoji od uvodnih sedam poglavlja, središnja tri koje čini psihijatrijska dijagnoza glavnog lika, i završnih sedam. Autor dalje objašnjava kako psihoanalitički vrhunac nije samo stilska igra, nego svojevrstan most između prvog dijela, koji je mogao nositi podnaslov 'Svijet bez nade', i završnog dijela, u kojem glavni junak počinje nazirati izlaz iz ljušture u kojoj živi.

I sam je naslov, čak i ako se ne otkrije na što primarno aludira, jedna od zagonetki ovog romana. Anastasis, naime, znači uskrsnuće, a u istočnoj ikonografiji, kao djelomično i zapadnoj, Kristovo uskrsnuće nije prikazivano kao uzlet na nebo, nego kao silazak u pakao, u kojem mora nadvladati Sotonu, a tek onda slijedi uzašašće. Silazak u podzemlje i uskrsnuće nisu slučajno motivski povezani, nastavlja Šimpraga, jer 'u psihoanalizi je poznato da je preduvjet psihičkog usrsnuća silazak u vlastito podzemlje, odnosno u područje nesvjesnoga, što protagonist i čini uz pomoć psihijatra'. Osim što odlazi u podzemlje vlastite psihe, glavni junak romana 'Anastasia', tipično neodrediv i rasplinut pripadnik domaće generacije tridesetogodišnjaka koji tek čekaju pravu emancipaciju i ulazak u takozvani pravi život, odlazi i u takozvano 'nesvjesno' Europe. Dubinu srca tame ovdje označava Makedonija, kao mitska zemlja uz koju ga vežu obiteljski korijeni, ali i mjesto na kojem će se suočiti s vlastitim zabludama, i to ne samo onima o sebi.

Dalibor Šimpraga u romanu 'Anastasia' miješa nekoliko stilskih postupaka, nekoliko načina pisanja i nekoliko razina konstruiranja književne zbilje. Bez prethodnog upoznavanja sa štivom, spoj psihijatrijskog izvještaja, golog pripovijedanja i diskursa povijesnog romana može se činiti i previše raznorodnim, kao da je autor i sam shvatio pisanje romana poput majstorskog ispita i posljednje stepenice na putu do časnog naziva Pisca. Međutim, različiti načini pisanja nisu plod autorove književničke pretenzije, nego čitateljskih preferencija: 'Mene, naravno, zanima stvarnosna proza devedesetih, ali ne samo ona, jer u suvremenoj hrvatskoj prozi tragično nedostaje cijela lepeza stilova i tema, pa sam odlučio napisati i nešto što je malo, možda, neobično.'

Pored stvarnosne proze, u kojoj se prepoznaju zagrebački urbani krajolici, 'Anastasia' ima i dijelova koji prizivaju strukturu i ton proze, na primjer, Ive Andrića. Ipak, za otkrivanje nekih drugih ključeva Šimpragine inspiracije potrebno je malo bolje poznavanje ne samo hrvatske književnosti, jer je jedan od uzora od kojih je preuzeo stil i klasik makedonske fantastike Vlada Urošević, poznat po uspostavljanju borhesovske atmosfere spojem povijesnog i fantastičnog.

Povijesni i geografski prijelazi, koje čini glavni junak romana 'Anastasia', korespondiraju sa stilskim skokovima kojima ih Dalibor Šimpraga opisuje. Utoliko je bio potreban odlazak u Makedoniju, koja, zahvaljujući glazbi i ponekom snovitom filmu, još uvijek uglavnom ostaje mitska zemlja, nešto kao srce Balkana, koje smo, tranzicijom i kojekakvim recentnim pokušajima priključenja, izgubili. Upravo zato, Šimpraga je Makedoniju iskoristio kao kontrast, ali ne u smislu opisivanja same Makedonije, koliko zato da bi efektnije završio uskrsnuće glavnog lika svog romana.

'Anstasia' je, čini se po pregledima i po preporukama upućenijih pratitelja hrvatske proze, već jedan od ključnih favorita za domaće književne nagrade u ovoj godini. Da ne bude previše iznenađenja kad neku od njih i dobije, preporučamo roman Dalibora Šimprage kao pokušaj izlaska iz sad već zatvorenog kruga domaće svarnosne proze. Nadamo se samo da za eventualni nastavak 'Anastasije' nećemo morati čekati sljedećih jedanaest godina.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
'Anastasia' Dalibora Šimprage
Književnost - godišnji pregled 2007.
Bajke za plažu
Sandorf - agencija koja pisce iz regije zastupa u bijelom svijetu
Sandorf - prva domaća književna agencija
Magris na putu prema Nobelu
Revija malih književnosti
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Željko Kipke
Robert Perišić
Zlatne godine kraljice Elizabete - Shekhar Kapur
Biljana Srbljanović
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
Naš čovjek na terenu - Robert Perišić
Bora Ćosić i "Put na Aljasku"
Bora Ćosić putuje po prodanim zemljama
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Edin Karamazov
Edin Karamazov: Sting je sretan izbor za izvođenje Dowlanda
Freelander - Miljenko Jergović
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
David Albahari se grozi upotrebe pisaca u politici
Patrola na cesti – Jurica Pavičić
Goran Matović i Tonko Maroević ogledaju se u Borgesu