Prisutna odsutnost Aleksandra Srneca

Za sam Varaždin važna je pak iz sličnog razloga kao i izložba «Rubne posebnosti - avangardna umjetnost u regiji», koja je prije dvije godine na isti način aktivirala sam prostor grada, povezavši nekoliko udaljenih lokacija, i svakako ponovno uzevši prednost pred Zagrebom u kojem će biti pokazana tek naknadno. Za sam Varaždin važna je pak iz sličnog razloga kao i izložba «Rubne posebnosti – avangardna umjetnost u regiji», koja je prije dvije godine na isti način aktivirala sam prostor grada povezavši nekoliko udaljenih lokacija i svakako ponovno uzevši prednost pred Zagrebom u kojem će biti pokazana tek naknadno.

Konačno, Srnecova «Prisutna odsutnost», nastavak je s «Rubnim posebnostima» već započetog znanstveno-kritičkog istraživanja takozvane 'umjetnosti na rubu i ruba umjetnosti' iniciranog premijernim predstavljanjem zbirke Marinka Sudca. Organizacijski je ovog puta uključen i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, a timu koji je radio na «Rubnim posebnostima», Jerku Denegriju i Feđu Vukiću, ovog se puta u obradi Srneca pridružio i filmski teoretičar Hrvoje Turković.

Srnecovo djelo, s bitnim referencama u sudjelovanju u grupi EXAT 51 i pokretu Novih tendencija, globalno je već historizirano, ali veći dio onog što je predstavljeno na izložbi će, prema riječima jednog od autora Jerka Denegrija, bit će otkriće čak i za stručnu publiku. Impresivna je sama količina radova, ukupno 500 eksponata od kojih su mnogi ovom prilikom restaurirani ili čak rekonstruirani, a ne manje važan je i naglasak na multidisciplinarnom karakteru Srnecovog rada. Naime, dok se o Srnecu uglavnom govori u kontekstu njegove luminoplastike i luminokinetičkih istraživanja, izložba po prvi put prezentira ne samo cjelinu njegovog likovnog opusa, nego i dosad zanemarivana djela iz područja grafičkog dizajna i eksperimentalnog filma.   

«Sintetičko sagledavanje možda će tek trebati uslijediti», kaže Jerko Denegri. «On je sada obrađen u disciplinama likovne umjetnosti, dizajna i filma, ali trebamo imati na umu da je novo vrijeme išlo na ruku EXAT-ovcima upravo zbog interesa za interdisciplinarno i medijsko. Oni su vizionari medijske umjetnosti, koja je u šezdesetima bila u začecima». Reaktualizacija Srneca događa se, ne slučajno, u kontekstu recentno probuđenog interesa za umjetnost šezdesetih, posebno sa serijom izložbi o Novim tendencijama održanih u posljednje vrijeme u nekoliko europskih gradova. Veza umjetnosti i tehnologije je jedna od permanentnih problematika umjetnosti dvadesetog stoljeća, a pažnja koja se danas poklanja šezdesetima i Novim tendencijama, i ne samo njihovoj kasnijoj fazi s kompjuterskom i konceptualnom umjetnošću, zanimljivo, dolazi upravo iz krugova mlađe generacije novomedijskih umjetnika.

«Riječ je o potrazi za korijenima. Mlađi povjesničari umjetnosti i umjetnici u tom će materijalu svakako naći novi smisao, donijet će nove interpretativne metode, i možda se u nekom odjeljku i Srneca tu treba locirati. U ciklusu izložbi o Novim tendencijama velika se pažnja logično pridaje Vladimiru Bonačiću, dok je Srnecov rad ipak jedna arhaičnija varijanta ovog odnosa, pošto su sredstva s kojima je radio bila daleko manje sofisticirana. Srnec na Novim tendencijama izlaže od druge izložbe 1963., međutim, već pedesetih u skicama, crtežima i maketama, postoje elaborirane ideje kinetike. Bit će također važno korigirati stereotipe da su EXAT i Nove tendencije neka racionalistička struja u umjetnosti. Toga svakako ima, ali oni u svom djelovanju imaju mnogo imaginacije, igre, elemenata koji se ne mogu podvesti samo pod ideologije, programe i ideje o progresu».

Denegri posebno ističe veliki entuzijazam kolekcionara Marinka Sudca, kao najzaslužniji za realizaciju ovog projekta, uključujući i povodom izložbe tiskanu monografiju Aleksandra Srneca. Ona, kao i katalog izložbe, uključuje tekstove Feđe Vukića o Srnecovom grafičkom dizajnu, Hrvoja Turkovića o dosad potpuno neistraženom filmskom i animiranom opusu, te samog Denegrija. Naziv cijelog projekta, retrospektive i monografije «Prisutna odsutnost», izveden je iz Vukićevog teksta. Ta složenica, između ostalog, kaže Feđa Vukić, opisuje javnu percepciju Srnecovog djelovanja, koje postoji u memoriji, ali ga ni javnost ni struka nisu bili svjesni u cjelini. Posebno je tako s filmom, te dizajnom, čiju je važnost i sam Srnec zanemarivao unatoč tome što izjednačavanje primijenjene i čiste umjetnosti stoji i u ideološkom programu EXAT-a 51.

«Srnec je kroz cijelo svoje djelovanje imao ambivalentan odnos prema onom što radi, istovremeno  istraživački i eksperimentalan, kao i jasan i čvrst. Vodio je radionički dnevnik u kojem se vidi da permanentno istražuje i razrađuje određenu vrstu vizualnog jezika, a taj je vizualni jezik i formalni repertoar očit, i vidi se kako je proveden kroz razne discipline, pa tako i grafički dizajn.
Srnecova su djela, smatra Vukić, nastajala iz esencijalne potrebe za istraživanjem, te su kroz spomenuti 'dnevnik rada' navigirana kroz određene strukture koje se mogu podjednako naći i u slikama, grafikama, luminokinetici, filmu, pa i grafičkom dizajnu. «Posebno su zanimljivi plakati rađeni za Filmoteku 16, u suprotstavljanju različitih grafičkih struktura i fotografije. Na masovnoj razini kod nas je vjerojatno najbolje poznato njegovo višegodišnje djelovanje u drugoj polovici pedesetih kao umjetničkog direktora magazina «Svijet». Tu se događaju vrlo zanimljiva pretapanja elitnog i masovnog, vizualni kodovi elitnog tipa istraživanja, koji se aktiviraju u sferi nečeg što je čista modna kulturalna industrija».

Radikalno otkriće je i činjenica da Srnec nije samo likovni i dizajnerski umjetnik, nego je ujedno i filmaš. Razdoblje rada na filmu nije samo integralni dio njegovih vizualnih istraživanja, nego je i inspiracijski pokretač svega drugog što je u tom razdoblju radio. U području eksperimentalnog i animiranog filma Srnec je, prema ocjeni Hrvoja Turkovića, kapitalna ličnost.
«Polazno je radio u sklopu Zagrebačke škole crtanog filma, kao i Kristl, ali i radikalnije od njega, o čemu se gotovo uopće ne zna. Kristlov «Don Kihot» i Srnecov film «Čovjek i sjena», imaju jednako shematsku priču, oba se kreću u smjeru naglašene apstrakcije u pozadinama i u animaciji likova, s tim da je kod Srneca mjera apstrakcije još veća».

Turković također ističe i podatak da je Srnec u isto to vrijeme Zagreb filmu predlagao ideju o potpuno apstraktnom filmu, koja ipak nije prihvaćena. Rad na filmu bio je vezan uz njegov intimni interes za taj medij, a filmski je bilježio i efekte svojih svjetlosnih i pokretnih skulptura. «To su ostvarenja koja se ne daju razlučiti od vizualnih istraživanja, jer su nastala kao snimka istih tih istraživanja u svrhu osvještavanja onog što radi na likovnom vizualnom polju. U tom su smislu nerazdvojiv dio razvoja intenzivne razrade svih mogućnosti koje je istraživao. Filmska sredina o Srnecu baš ništa nije znala, njegov animirani rad potpuno je zaboravljen. Iako su neki povjesničari umjetnosti znali generalno povezati njegov luminoplastički rad s filmskom inspiracijom, ipak nije došlo do svijesti do koje je mjere to zaista urašteno u cijeli njegov opus».

Retrospektiva Aleksandra Srneca pod naslovom «Prisutna odsutnost» ostaje otvorena u Varaždinu do 20. srpnja, a održava se na ukupno četiri lokacije. U Gradskom muzeju - Galeriji starih i novih majstora predstavljeni su radovi od ranih pedesetih sa slikama i prvim objektima, nepoznati ciklus objekata u aluminiju iz šezdesetih, te djela s treće izložbe Novih tendencija. U obližnjoj Galeriji Stančić prikazuje se filmski segment izložbe, sa skicama, knjigama snimanja i pozadinama za animirane filmove. Palača Hercer ugostila je statične i kinetičke objekte, grafike i dizajn, dok je finalni dio, s luminokinetičkim objektima, postavljen u ambijentu bivšeg proizvodnog pogona tvornice Varteks. Zagrebačka publika, ako se ne odluči na izlet u Varaždin, izložbu će moći naknadno vidjeti u novoj zgradi Muzeja suvremene umjetnosti, jednom kad ista bude konačno dovršena i otvorena.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Prisutna odsutnost - Aleksandar Srnec
Izložba Aleksandra Srneca u Varaždinu
Kinetizam u Umjetničkom Paviljonu
Kinetizam od početka do danas
Zvonko Maković
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
Izložba Vojina Bakića u Galeriji Nova
Darko Fritz i Nove tendencije u Karlsruheu
Bit International i Nove tendencije u Karlsruheu
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
Umro Zoran Tadić
Umro Ante Peterlić
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa