Antropomorfi Danijela Srdareva u Galeriji CEKAO

Tema i oblik izložbe proizlazila je iz profila triju institucija koje su je organizirale. Lina Kovačević i Maja Bagić prijavile su se na natječaj kao dobitnice ADC-ove nagrade Young Guns za mlade dizajnere, Moleskine je u priču ušao s namjerom da proširi mit o svojim malim crnim bilježnicama, a fundacija Lettera27 nosila je humanitarni aspekt projekta, ponudivši pritom kao polazište i moguću inspiraciju autorima ideju potrage za 'neotkrivenim' 27. slovom latinskog alfabeta.

U zajedničkom projektu Danijel Srdarev bio je ravnopravni sudionik, a takvom je tipu suradnji i inače otvoren. Sa Majom Bagić iz studija KO:KE Kreativna farma radio je često i ranije u ulozi ilustratora, a nedavno su dobili i nagradu za plakat Festivala europske kratke priče. U svojim vlastitim projektima, više knjigama umjetnika, a manje katalozima iako su najčešće vezani uz izložbe, surađivao je i s dizajnericama Dorom Bilić i Tinom Müller. Te knjige i same funkcioniraju kao umjetnički artefakti, na čemu Srdarev inzistira još od svojih prvih izložbi, a iako je prvenstveno crtač, po potrebi prelazi ili koristi mogućnosti drugih medija.

Izložba slika «Hodnik nastanjen antropomorfima» u Galeriji CEKAO možda je najskromnija do sada, a sastoji se od ciklusa koji su se, kako već i naslov sugerira, vukli po hodniku radnog prostora više od godinu dana. Element koji se ponavlja kao svojevrsna podloga na tim, kako ih Srdarev naziva, anti-portretima, pojavljivao se i na nedavnoj nešto većoj samostalnoj izložbi «Invarijanta» u Šibeniku. Obrisi lica na toj su izložbi bili neka vrsta elemenata slagalice koju su posjetitelji u galeriji mogli sami razmještati unutar okvira slike. Na aktualnoj zagrebačkoj, oni su pak svojevrsni prazni okvir za 'sliku', odnosno 'priču unutar slike'.   

«Ti su radovi nastajali paralelno s onima koje sam izlagao u Šibeniku, pa se neke situacije ili ponavljaju, ili se nastavljaju jedne na druge. U oba slučaja radi se o anti-portretima. Svaki od tih likova ima svoju unutarnju priču. Same slike imaju  donekle klasičnu portretnu formu, dok je ‘unutrašnjost’ portreta svedena na minimalizam, ili, u zadnjim radovima, potpuno apstrahirana.”

Kao i u slučaju ranijih dnevničkih crteža, Srdarevljevi 'hodnički antropomorfi' nastaju kombinacijom spontanog pristupa i koncepta koji se razvija tijekom rada na slici. Priču, ondje gdje je uopće ima, najčešće iniciraju dugački naslovi, ili asocijacije na literaturu, a ona se dalje razvija u crtežima unutar portreta. Šibenska izložba bila je kompleksnija utoliko što su vrlo slični grafički uzorci zapravo bili elementi četiriju, u punom smislu, interaktivnih instalacija. U suradnji sa dizajn studiom Bilić-Müller za izložbu u Šibeniku napravljen je četverodijelni katalog čiji se dijelovi unutar magnetskih korica, slično radovima s izložbe, mogu preslagivati. Ovaj pristup tiskanom materijalu Srdarev je počeo razvijati nakon jedne od svojih prvih samostalnih izložbi. Prva je knjiga, kao samostalni umjetnički objekt, nastala kada se ispostavilo da instalaciju «Lanterna magica» ne može fizički prenijeti u zagrebačku Galeriju VN. Drugu, pod naslovom «Theater of drawing», izradio je povodom izložbe u Galeriji Križić Roban. «Crteži za tu izložbu su se gomilali, pa sam umjesto klasične izložbe zamislio napraviti knjigu, kao dnevnik crteža. U samoj je galeriji na kraju bio izložen tek mali broj radova, a katalog je funkcionirao više samostalno, kao knjiga umjetnika, budući da su i korice i neki drugi elementi bili ručno otisnuti.”

Najkompleksnije zamišljeni rad Danijela Srdareva do sada bila je već spomenuta instalacija «Lanterna Magica». Posjetitelji izložbe kroz nju su se kretali uz pomoć posebnih odijela i mehanizama koji su ih držali u zraku dok su prolazili kroz ambijent različitih vizualnih i taktilnih senzacija. «Ideja je uvući posjetitelja u interakciju sa slikama i crtežima, staviti ga u prostor iz kojeg ne može pobjeći, i mora ga u potpunosti proći i doživjeti. Paralelno je ono što se događalo unutar instalacije bilo projicirano i vani, preklopljeno sa prethodno pripremljenim kadrovima iz povijesti umjetnosti i arhitekture.»

Rad u timu, smatra Srdarev, donosi u kreativni proces mnogo više od samostalnog rada. S druge strane, kada se nalazi u ulozi ilustratora nastoji izbjeći situaciju u kojoj će samo servisirati tuđe ideje. Isto očekuje, te nastoji omogućiti i autorima koje uključuje u vlastite projekte. Suradnje s Majom Bagić s jedne strane, i studiom Bilić-Müller s druge, smatra uspješnima upravo zbog takvog polazišta. Kao ilustrator namjerava se poput koautorica ranije spomenutog rada za «The Undiscovered Letter» natjecati za ADC-ovu nagradu Young Guns. Kako pak izgledaju njegove slike, izložene na konvencionalan način u manje kompleksnom postavu, možete vidjeti na izložbi «Hodnik nastanjen antropomorfima» u Galeriji CEKAO do 20 srpnja.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Slučaj: Akademija
Antropomorfi u hodniku
The Undiscovered Letter
Kovačević, Bagić i Srdarev na izložbi u New Yorku