U tuđoj koži

Spomenuti se bavio ovisnošću, jednim od fragmenata psiholoških prostora i procesa koji Kseniju Turčić zaokupljaju u većini njenih radova, poput nerazriješenih emocija, strahova, ili odnosa prema sebi i drugom. Novi rad, ambijentalna videoinstalacija osmišljena za kružno prizemlje Doma HDLU-a poznat kao Galerija Bačva, već u naslovu sugerira još jedan izlet u iste te kompleksne prostore koje umjetnica, uglavnom reduciranim sredstvima, bez vizualnih eskapada, nastoji rastvoriti pred gledateljem.

Riječ je o nekoliko istovremenih projekcija preko radijalnog zida galerije. Na svakoj se, u statičnom kadru s neutralnom pozadinom, pojavljuje po jedan lik, no već se pri prvom pogledu mogu vidjeti određene devijacije. Naime, u procesu montaže snimljenim portretima zamijenjena su lica, te se muškarci pojavljuju sa ženskim tijelima, i obratno. Nezgrapnost i nepodudaranje u novonastalim tijelima, koje izaziva nelagodu, u ovom je slučaju bila i namjera umjetnice.

«Mislim da vrlo često u situaciji kad pričamo s nekim ostajemo svjesni svoga tijela, ali zaboravljamo svoje lice. U tom trenutku kao da smo više svjesni njegovog lica nego svog. To se odvija obostrano. Iz toga proizlazi ideja kolažiranja tuđeg lica, koje se gura u nekom drugom kroju, drugom tijelu. Za mene je to trenutak kad se izgubimo, kad više ne znamo 'tko je tko' i 'tko smo mi', kada se želimo saživjeti s drugom osobom jer ulazimo u tuđu kožu, a pritom gubimo sebe.»

Rad «U tuđoj koži» rađen je specifično za Galeriju Bačva. Njen kružni tlocrt s jedne strane, kako kaže Ksenija Turčić, odogovara zatvorenoj emotivnoj situaciji koja ju je zanimala, dok je mogućnost radijalnog rasporeda projekcija stavlja gledatelja u samu sredinu tog istog stiješnjenog prostora.

Većinu vremena projekcije samo titraju u prostoru, a između dugih intervala pauze, slika se povremeno na trenutak odmrzne na jednoj od projekcija, i zatim se vraća u prvobitno stanje. Geste i glasovi koje izvode protagonisti videa prekidajući svoje zamrznute grimase, isključivo su kratki trzaji, a gledatelj ne može predvidjeti odakle će se i u kojem trenutku neki od njih odviti. “To je kao trzaj ribe na suhom, trenutak svijesti, pokušaj izvlačenja iz situacije u kojoj smo se izgubili” – pojašnjava Ksenija Turčić.

Pozadina prizora je, slično kao i u nekim dosadašnjim umjetničinim radovima, krajnje neutralna, a takva je i impostacija likova koji poziraju kao u klasičnim portretima. S druge strane, sami izrazi lica, izrezanih i zamijenjenih među tijelima protagonista, prilično su ekspresivne grimase.Govoreći o načinu na koji bira formu za komuniciranje vrlo apstraktnog psihološkog sadržaja kojim se bavi, umjetnica kaže kako za to nema gotovih formula. «Iskreno rečeno, radim to na duboko intuitivnoj bazi. Kada osjetim što bih željela reći, intuitivno počinjem rješavati formu, ne alterirati materijal s kojim već raspolažem i ništa ne odrediti unaprijed.»

Autorica predgovora izložbe Iva Radmila Janković rad Ksenije Turčić uspoređuje s onima američkog videoumjetnika  Billa Viole. U radovima kao što su «Faza», «Krug», «True Stories», naglasak je također na figurama protagonista i odnosima među njima, no za razliku od Violinih predstava koje postaju simbolima svake moguće ljudske emocionalne drame, Ksenija Turčić analitički razlaže samo jedan djelić, jednu od mogućih situacija u međuljudskim odnosima. «U 'Fazi' se radilo o nemogućnosti konverzacije između muškaraca i žena, koja se očitovala u šutnji i čistim izrazima lica. Ovdje se događa slično. U miješanju različitih identiteta stvara se neki treći entitet. Svi mi, ako smo u odnosu ili zajednici s nekim, ili smo opsjednuti određenom mišlju - bilo da je riječ o ljubavi mržnji, suosjećanju – ta misao može biti toliko jaka da prerasta u opsesiju, te sami prestajemo funkcionirati na neki individualan način i postajemo taj treći entitet». Taj «treći entitet», zaključuje kustosica, je 'nakaradno tijelo' na videima Ksenije Turčić, degenerirana pojava koja se odnosi na svijest, dakako shvaćenu kao tjelesnu funkciju koja se ne osamostaljuje mimo predodžbe subjekta o vlastitom tijelu, kao ni mimo odnosa prema drugome. Izložba «U tuđoj koži – ili o potrazi za zajedničkom točkom izvjesnosti» ostaje otvorena do 18. prosinca.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Zvrk - Vlasta Žanić
Ksernija Turčić - U tuđoj koži
Dan Oki spašava 'super osmicu'
'Posljednji Super 8mm film' Dana Okija
Marko Tadić - novi dobitnik nagrade Putar
Marko Tadić – dobitnik nagrade Radoslav Putar za 2008.
Marko Tadić dobitnik je nagrade Radoslav Putar
Nove mreže novih medija
Nove mreže novih medija u Galeriji Galženica
Vedran Perkov izlaže nakon boravka u New Yorku
Vedran Perkov autoironijom opravdava nagradu Nagradu Putar
'Telephoning' Ivana Marušića Klifa
Hakiranje telefonskih linija u Galeriji Galženica
Objavljen natječaj za nagradu Radoslav Putar
Kristina Lenard u Galženici
Fotosinteza Krisitine Lenard
Vedran Perkov – dobitnik nagrade 'Radoslav Putar'
'Zvrk' Vlaste Žanić u Bačvi
Et in Barbaria ego
'Piiiiiiiiii' - Nova zvučna instalacija Ivana Marušića Klifa
Pritajeni sentiment Ministarstva obrazovanja prema nacizmu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
T-HTnagrada@msu.hr
29. Salon mladih - Salon revolucije
'Pojebite se za Malog Medu' na Salonu revolucije
Salonska revolucija revolucionarnog Salona
Salon mladih iznimno tolerira umjetnike s lažnim osobnim iskaznicama!
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića
Salon revolucije
Revolucija na Salonu mladih
ZGRAF 10 - 33 godine postojanja
ZGRAF 10 donosi prijedloge, ali ne i promjene
All Right - Nemanja Cvijanović
Otvorena izložba posvećena suvremenoj dubrovačkoj umjetnosti
Otvorena izložba 'Libertas - Suvrememena Dubrovačka umjetnost'
'Ne-predvidljivi' Kožarić u Prostoru Kranjčar
Kožarić opet ne/predvidljiv!
Sonja Gašperov - '365 majica'
Field Trip
Ivica Jakšić Puko - 'CruiNEseri'
Gerhard Richter – ravnodušan, ciničan i mehanički slikar?
Milivoj Bijelić - Et in Barbaria Ego
Porečki annale: Po/sve/mirenja
Zvonko Maković
Antun Maračić