Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti

Kada je riječ o ozbiljnoj glazbi, odnosno, još konkretnije, o kompozitorima, sve do danas samo su dvojica naših autora uistinu prepoznatljiva imena u svijetu – Ivo Malec i Milko Kelemen. Tome je zacijelo pridonijela i činjenica da ne djeluju u Hrvatskoj, nego u Francuskoj, odnosno Njemačkoj. K tome, Kelemena se još dan-danas pamti kao osnivača i prvog direktora Muzičkog biennala Zagreb, manifestacije koja je, bez obzira na svoj sadašnji oblik, još uvijek upisana zlatnim slovima u povijest avangardnih glazbenih pokreta druge polovine dvadesetog stoljeća.

Još jedna karakteristika koju Kelemenu valja upisati kao plus u odnosu na Maleca jest i činjenica da je, bez obzira na svoju međunarodnu karijeru, redovito prisutan i u glazbenom životu Hrvatske. Neka od njegovih ključnih djela praizvedena su tako upravo u Zagrebu, a u njegovoj rodnoj Podravskoj Slatini postoji čak i manifestacija "Dani Milka Kelemena". Ne iznenađuje stoga da će i njegova najnovija kompozicija, "Mon image", za glasovir, zbor i orkestar, svoju praizvedbu doživjeti 20.10.2007. u dvorani Lisinski.

Ta je praizvedba bila i izravan povod za razgovor s nestorom hrvatske skladateljske scene, koji, kako sâm tvrdi, odbija bilo kakva sentimentalna objašnjenja činjenice da se uvijek iznova vraća u rodnu Slatinu, te u Zagreb, u kojem je studirao. On, naime, u Hrvatsku ne dolazi "iz velike tuge i žalosti prema zemlji u kojoj je rođen, što je romantično mišljenje iz doba Ljudevita Gaja", nego jednostavno zato što ga zovu – a da ga ne zovu, ne bi ni dolazio.

Novo Kelemenovo djelo, "Mon image", neobičan je spoj glasovirskog koncerta i zborske kantate. Iako nije riječ o kombinaciji bez presedana, ipak su u povijesti glazbe dosad zapamćena samo dva primjera takve sinteze – Beethovenova "Fantazija za glasovir, zbor i orkestar", te "Koncert za glasovir, muški zbor i orkestar" Ferruccia Busonija. Kelemen se, međutim, u svojoj skladbi ne poziva niti na jednog od te dvojice skladatelja, nego je osnovna zamisao bila svojevrstan povratak njegovim osobnim korijenima. Tako je sada "ponovno otkrio doživljaje iz djetinjstva", te ih pretočio u skladbu koja je njegova "slika iz doba kad je imao četrnaest godina, ali transponirana u sadašnje vrijeme, u kojem ima veliko životno iskustvo".

To iskustvo odražava se, naravno, u sâmoj glazbenoj građi i skladateljskom izrazu. S druge strane, posvetu djetinjstvu u Slatini moguće je iščitati iz tekstova koji su u novom djelu uglazbljeni. Riječ je, naime, o stihovima, između ostalih, Miroslava Krleže, Johanna Wolfganga Goethea, Paula Verlainea i Walta Whitmana, koje je Kelemen otkrio još u gimnazijskim danima, i koji su kasnije bitno utjecali ne neke njegove kompozicije.

Izbor tekstovnih predložaka, koji su u "Mon image" odreda doneseni u svojim izvornicima, prilika je Kelemenu da još jednom, kao i već više puta ranije, u jedno djelo pretoči svoju opsesiju različitim jezicima. Takva višejezičnost pritom nije odraz samo poštovanja prema pjesnicima koje uglazbljuje, nego i svijesti o imanentno glazbenim potencijalima svakog pojedinog jezika. Naime, "postoji mnogo jezika, koji u sebi skrivaju razne glazbe, jer je svaki jezik glazba za sebe".

Otkrivanje tih "skrivenih glazbi" također je jedna od stalnih Kelemenovih preokupacija, zbog koje i ustraje na svom specifičnom glazbenom izričaju, čak i pod cijenu da mu djela ne budu uvijek dočekana s jednoglasnim oduševljenjem. Jer, "svi mi obožavamo Čajkovskog i Brahmsa, ali ne možemo na tome ostati, koliko god bi publika radije slušala njihova djela". Kelemen stoga svojim djelima nastoji slušateljima približiti "glazbu cijelog svijeta".

Toj zamisli svakako je pogodovala i činjenica da je Kelemen proputovao svih pet kontinenata, susrevši se pritom i s civilizacijama koje imaju posve drukčije glazbene tradicije od naše. One su, pak, potom izvršile određeni izravni ili neizravni utjecaj na njegovo skladateljstvo. Izvaneuropske tradicije Kelemen nikad ne gleda s visoka, nego im, naprotiv, u nekim aspektima priznaje i superiornost u odnosu na zapadnu glazbu. Kao samo jedan od brojnih primjera, on će tako izdvojiti jedan pučki običaj s Balija, u kojem "četrdeset golih muškaraca sjedi u krugu i proizvode zvukove koji su rafiniraniji od bilo čega što se danas upotrebljava u avangardnoj glazbi".

Takva iskustva Kelemena dodatno učvršćuju u njegovom stavu da je u glazbi još uvijek moguće stvoriti nešto novo, usprkos tome što je danas sve više skladatelja koji u takvu mogućnost više ne vjeruju. No, prema Kelemenu, problem nije u glazbi, nego u skladateljima koji jednostavno nisu dovoljno znatiželjni. Primjerice, "elektronska muzika ima još mnogo mogućnosti, a istrošena je samo zato što neki skladatelji upotrebaljavaju uvijek iste gotove obrasce, od kojih se umore, pa im glazba postane dosadna".

Usprkos takvom stavu, naš će skladatelj ipak priznati da je jedna od grešaka mnogih avangardnih skladatelja bilo inzistiranje na "novome" pod svaku cijenu, što je neminovno dovelo i do toga da njihova glazba nije bila pristupačna širim slojevima publike. Kelemenov je stoga stav da "svaka glazba mora u sebi imati nešto novo, ali ne aspolutno novo – to mora biti nova sinteza onoga što je već poznato i novih elemenata koji to obogaćuju".

Najnoviji primjer Kelemenove "nove sinteze" moći ćete čuti 20.10.2007. u 19:30 u velikom Lisinskom, prilikom praizvedbe njegove kompozicije "Mon image". Djelo će izvesti pijanistica Katarina Krpan, Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i dirigent Nikša Bareza, a na programu će biti još i "Raspodija za alt, muški zbor i orkestar" Johannesa Brahmsa i "Druga simfonija" Roberta Schumanna.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Milko Kelemen
Lutosławskijev 'Glasovirski koncert' prvi put u Hrvatskoj
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Praizvedba djela Milka Kelemena
Iz domaće kuhinje
Umro Nenad Turkalj
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Susret Bacha i iranske glazbe
Drukčija klasika na Bundeku
Koncertna izvedba Brkanovićevog Ekvinocija
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Promjene na vrhu gradske kulture
Jelena umjesto Pavla na formalno prvom mjestu zagrebačke kulture
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Ivana Orleanska na lomači
Njemačka državna filharmonija Porajnja-Falačke
Ruski nacionalni orkestar
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Simfonijski orkestar Grada Caracasa u Lisinskom
Vesna Gorše snima live album u Lisinskom
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Danski nacionalni simfonijski orkestar u Lisinskom
Sprovod u Theresienburgu
Umijeće improviziranja na orguljama
Hilary Hahn u Lisinskom
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom
Udaraljkaška elita u Bjelovaru
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Tosca - koncertna izvedba
Aziza Mustafa Zadeh u Lisinskom
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Ivo Pogorelić u Lisinskom
Londonska filharmonija i Leonard Slatkin
Paul McCreesh: ne vidim potrebu za sviranjem na metalnim e-žicama
Orkestar Champs-Élysées
Karamazov u Lisinskom
Edin Karamazov
Edin Karamazov: Sting je sretan izbor za izvođenje Dowlanda
Matačićeve želje i dalje neostvarene
Mayumana - idejno ispražnjena zabava
Duško Ljuština
Ljudevit Gaj u Gajevoj
Ljudevit Gaj pao s Marsa u Gajevu
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Stanje nacije - Filip Šovagović
Amadeo u kolovozu i rujnu
Scena Amadeo – od novog Filipa Šovagovića do uskrslog Ayllua
Dani satire 2008. - komentar
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
U agoniji - Branko Brezovec
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Knjigomat prešao iz virtualnog u stvarni časopis
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Pijana noć na Brijunima
Hrvoje Šalković ne voli zagrebačku malograđanštinu
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Umro Dragutin Tadijanović
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Igor Zidić (2006.)
Zvonko Maković
Slobodan Šnajder
Igor Zidić
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
Dama s kamelijama - Derek Deane
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea
Pepeljuga nije (samo) bajka
Večer Johanesa Brahmsa
Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan sviraju Brahmsa
Missa Solemnis
Martin Gester i Tonči Bilić na Varaždinskim baroknim večerima
'Opera pod zvijezdama' u nogometnom duhu
Večer Antona Brucknera u ciklusu Sfumato
Martina Gojčeta-Silić silazi na vrh
Scenska prikazanja Stravinskog i Orffa
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Mirjana - Petar Selem
Nikša Bareza u srazu s Lutosławskim i Mahlerom