Lutosławskijev 'Glasovirski koncert' prvi put u Hrvatskoj

Istovremeno se izvode i, uvjetno rečeno, repertoarna djela, kojima se, međutim, nerijetko prilazi iz nekog novog, ili barem neuobičajenog ugla. Posebno to vrijedi za koncerte kojima ravna šef-dirigent ovog orkestra Nikša Bareza, koji je tako ove sezone već praizveo osebujan glasovirski koncert "Mon image" Milka Kelemena, ali i predočio vlastiti, neortodoksan, ali uvjerljiv pogled na Beethovenovu "Missu solemnis" i Šostakovičevu "Lenjingradsku simfoniju".

Obje navedene programske linije bit će, pak, prisutne na sljedećem koncertu kojeg Bareza priprema sa svojim orkestrom. Naime, 28. veljače 2008. će u Lisinskom prvi put u Hrvatskoj biti izveden "Koncert za glasovir i orkestar" velikana poljske glazbe dvadesetog stoljeća Witolda Lutosławskog, ali i našoj publici vrlo dobro poznata "Peta simfonija" Gustava Mahlera. Sâm Bareza pritom će spremno priznati da i ovaj program, kao i mnogi kojima je ranije ravnao, ima svojevrsnu edukativnu funkciju. Konkretno, on se nadovezuje na tendenciju koja je već neko vrijeme prisutna na europskim koncertnim pozornicama, a kojoj je namjera pokušati rekapitulirati dvadeseto stoljeće. Upravo zbog toga odabrani su djela s više-manje krajnjih punktova tog stoljeća – Mahlerovo je djelo skladano 1902., a Lutoskawskijevo 1988.

U tom smislu, potonja skladba sumira, ali i sublimira većinu ključnih, međusobno vrlo različitih smjerova u kojima se glazba kretala u prošlom stoljeću. Bareza ističe kako se u četiri, tek naizgled tradicionalna stavka, kombiniraju elementi tehnika Nove glazbe i tradicije romantičarske, pa čak i barokne epohe. Primjerice, u prvom stavku veliku solističku kadencu prate aleatorički oblikovane orkestralne dionice, dok je finale suvremeno reinterpretirana barokna passacaglia.

Činjenica da će u Zagrebu konačno zazvučati ovo kapitalno djelo značajna je već i sâma po sebi. No, Nikša Bareza pobrinuo se i da kao solista angažira poljskog pijanista Pavela Kowalskog, koji je na interpretaciji Lutosławskijevog "Koncerta za glasovir i orkestar" surađivao sa sâmim skladateljem, koji ga je smatrao najboljim interpretom tog djela.

Iako je riječ o iznimno značajnom skladatelju, Witold Lutoskawski u nas je rijetko izvođen. Pritom mu više odmaže nego pomaže to što ga se obično spominje u kontekstu takozvane "Poljske škole", čiji je ključni predstavnik njegov suvremenik Krzysztof Penderecki. Međutim, usprkos određenim zanemarivim dodirnim točkama u glazbenom izrazu, riječ je o autoru koji je bitno različit od Pendereckog. Bareza ključnom razlikom između njih dvojice smatra konzekventnost Lutosławskijevog glazbenog jezika, nasuprot Pendereckom, koji se, nakon avangardnih početaka, okrenuo neoromantizmu s elementima patetike i mistike.

Kao što Lutosławski, na određeni način, sumira dvadeseto stoljeće, Gustav Mahler u svom se simfonizmu osvrće na romantičarsku eru, iako istovremeno i upućuje na proboj klasičnog tonaliteta u djelima kasnijih skladatelja. "Peta simfonija" predstavlja prekretnicu u njegovom stvaralaštvu. Ovdje, naime, Mahler po prvi put ne posiže izravno za izvanglazbenim asocijacijama koje mu nude citati njegovih uglazbljenja pjesama iz zbirke "Dječakov čudesni rog", nego stvara autonomnu simfonijsku strukturu. U njenom dramaturškom razvoju od uvodne posmrtne koračnice do optimističnog zaključnog ronda osobito bitno mjesto ima pretposljednji stavak, "Adagietto", kasnije poznat kao zvučna kulisa Viscontijevoj "Smrti u Veneciji", nastao u trenutku kad je Mahler upoznao svoju buduću suprugu Almu.

Niša Bareza je dirigent koji interpretacijske konvencije nikad ne uzima zdravo za gotovo, pa će tako i njegovo čitanje Mahlerove "Pete simfonije" zacijelo biti bitno drukčije od onih koje smo dosad slušali u Zagrebu. Osnovnu razliku pritom predstavlja njegov odnos prema tempima ovog djela. Većina dirigenata preferira uglavnom polagan tijek izvedbe, posebice u prvom stavku i "Adagiettu", pa prosječne izvedbe traju između 75 i 90 minuta. Bareza se, međutim, poziva na Brunu Waltera, najautoritativnijeg tumača Mahlerovog opusa, čija snimka ovog djela traje samo sat vremena. Opravdanje za takva, bitno brža tempa, Bareza, kao i Walter, pronalazi u sâmoj strukturi "Pete simfonije". Jer, tvrdi Bareza, "ako se posmrtnu koračnicu uzme prepolagano, njeno drugo pojavljivanje u prvom stavku narušit će koordinaciju i relacije tempa unutar stavka". K tome, on za ovo djelo iznimno bitnim smatra i "muzikantski tok, tipičan za Mahlera, izvan svih akademizama".

Bit će to, dakle, jedan drukčiji, ali vjerojatno i autentičniji Mahler od onog na kojeg smo navikli. Pridodamo li tome i prvu hrvatsku izvedbu Lutoskawskijevog "Koncerta za glasovir i orkestar", jasno je da glazbeni sladokusci ne bi trebali propustiti novi koncert Nikše Bareze i Simfonijskog orkestra HRT-a, koji će se održati 28. veljače 2008. u Lisinskom, s početkom u 19:30.

(T.M.)

Pročitajte i ...
Petar Selem
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Koncertna izvedba Brkanovićevog Ekvinocija
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Mirjana - Petar Selem
Nikša Bareza u srazu s Lutosławskim i Mahlerom
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Missa Solemnis
Milko Kelemen
Praizvedba djela Milka Kelemena
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Iz domaće kuhinje
Martha Argerich i Mischa Maisky
City of London Sinfonia
Festival komorne glazbe
Treći Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe
Novo ruho starog klavira
Restauriran povijesni glasovir iz Trakošćana
Ruski nacionalni orkestar
Musica Viva
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom
Martina Gojčeta-Silić silazi na vrh
Paul McCreesh: ne vidim potrebu za sviranjem na metalnim e-žicama
Orkestar Champs-Élysées
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Susret Bacha i iranske glazbe
Drukčija klasika na Bundeku
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Ivana Orleanska na lomači
Njemačka državna filharmonija Porajnja-Falačke
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Simfonijski orkestar Grada Caracasa u Lisinskom
Vesna Gorše snima live album u Lisinskom
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Sprovod u Theresienburgu
Umijeće improviziranja na orguljama
Hilary Hahn u Lisinskom
Udaraljkaška elita u Bjelovaru
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Tosca - koncertna izvedba
Aziza Mustafa Zadeh u Lisinskom
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Ivo Pogorelić u Lisinskom
Londonska filharmonija i Leonard Slatkin
Karamazov u Lisinskom
Umro Nenad Turkalj
Mayumana - idejno ispražnjena zabava
Duško Ljuština