Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima

Nakon šezdeset godina od Hitlerovog konačnog pada rijetki su događaji ostali nepoznati iz tog mračnog doba ljudske povijesti, a svi oni koji nisu bili raspoloženi čitati debele povijesne knjige i studije imali su priliku upoznati se s događanjima preko drugih medija, od TV-a do filma. Iako oni ne moraju biti do kraja vjerni povijesnim činjenicama, ipak generalno informiraju javnost o onome što je nacizam želio postići.

Zato nekoga može i pomalo začuditi ako jedna partikularna priča iz razdoblja nacističke vlasti još uvijek nije do kraja rasvijetljena ili je, još gore, sustavno ignorirana. No, ako je riječ o priči koja uključuje homoseksualce, onda zapravo razloga za čuđenje baš i nema, koliko god to cinično zvučalo. Naime, trebalo je čekati do kraja šezdesetih godina da se ova društvena skupina uopće afirmira u široj javnosti, te zatim polako i destigmatizira, barem kada je riječ o liberalnom Zapadu.

Na ovim našim prostorima proces prihvaćanja homoseksualaca je u tijeku, što znači da smo otprilike tamo gdje su Englezi ili Nijemci bili prije trideset godina. A tada su započela i prva povijesna istraživanja o istrebljivanju gay osoba od strane nacističkog režima u Njemačkoj, koje je provođeno jer su topla braća bila smatrana nastranim nametnicima, opasnim za čistoću arijevske rase. Ona su u međuvremenu dovela do zapanjujućih otkrića o masovnom progonu homoseksualaca, te je i ta tema odgovarajuće rasvijetljena.

Kod nas se tako daleko nije stiglo, no prvi impuls bi svakako trebala biti izložba «Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945.», koju organizira Queer Zagreb. Otvaranje je 16. rujna u 19 sati u HDLU, odnosno Džamiji, a izložba je prvenstveno dokumentarnog karaktera. Zvonimir Dobrović, programski voditelj Queer Zagreba, objašnjava kako je ideja za ovu izložbu nastala nakon rada na knjizi «Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj», koja se bavila periodom od Drugog svjetskog rata pa do danas, pa su se u Queeru zapitali što je bilo prije toga: «Gordan Bosanac i ja smo posjetili Schwules Museum u Berlinu, gdje smo vidjeli čitavu priču o povijesti gay osoba u Njemačkoj, čiji je manji dio vrijeme nacizma. Kada smo ih kontaktirali, oni su bili vrlo otvoreni za suradnju, a onda smo se obratili i Holocaust Memorial Museumu iz Washingtona, koji je napravio najveće istraživanje ove teme.»

U roku od sedam mjeseci, kombinirajući postav muzeja iz Berlina i Washingtona, Gordan Bosanac i Zvonimir Dobrović sastavili su svojevrsnu kompilaciju, koja sadrži više od 100 dokumenata i fotografija koje prikazuju stradanje homoseksualaca u Trećem Reichu.

Kao motiv za postavljanje ove izložbe, te uopće pokretanje teme tadašnjeg progona homoseksualaca Dobrović navodi želju da se osvijetli važan dio povijesti gay osoba, ali i neke aktualne razloge, a to je da se, kako kaže Dobrović, «o pogubnosti nacizma kod nas nedovoljno govori, dok se o homoseksualnim žrtvama nacizma uopće ne govori. Također, homoseksualci su jedine žrtve koncentracijskih logora koje su po istim zakonima zatvarane i nakon kraja Drugog svjetskog rata!»

Zloglasni zakonski okvir koji Dobrović spominje jest Paragraf 175 njemačkog Kaznenog zakona iz 1871. godine, koji je konačno izbrisan tek 1994. godine, a kriminalizirao je mušku homoseksualnost, predviđajući za nju čak zatvorske kazne. Nakon Drugog svjetskog rata on je i dalje ostao na snazi, iako je krajem šezdesetih značajno ograničen. No, bez obzira na sve nedaće prije i poslije Hitlerove vladavine, on je svoj monstruozni vrhunac doživio baš u periodu od 1933. do 1945., kada su gay osobe bile prinuđene nositi ružičaste trokute, a 15 000 njih umrlo je u konc-logorima.

S obzirom da su mnogi preživjeli homoseksualci nakon oslobođenja iz logora odmah vraćeni u zatvore, te su morali odslužiti svoje kazne do kraja, postavlja se pitanje jesu li u ovom slučaju zaista sve žrtve jednake, kao što se danas često spominje kada se priča o Bleiburgu, navodi Zvonimir Dobrović: «Povijest se drukčije odnosila prema homoseksualnim žrtvama nacizma i o njima se počelo govoriti tek sedamdesetih godina. U Njemačkoj su tek 2002. godine rehabilitirani i mogli su dobiti odštetu od države za svoje patnje.»

Zanimljiva je paralela između Njemačke i Hrvatske u tome što je, dakle, bila potrebna socijaldemokratska vlada da se rehabilitiraju gay žrtve, dok su demokršćani bez problema vladali desetljećima provodeći skoro pa istu vrstu diskriminacije kao nacisti. I kod nas je tek nakon 2000. vlada SDP-a usvojila prvi zakonski akt koji se tiče prava gay osoba, dok HDZ, po riječima njegova predsjednika, o cijeloj toj tematici «nema stav», a kako ga nema, najbolje se vidi iz saborskih rasprava desnih zastupnika, koji se često natječu u homofobnim ispadima. Dobrović ističe kako je ova izložba, bez obzira što se bavi prošlošću, itekako aktualna i sada, te na neki način i šokantna, s obzirom na dubinu zla koje prikazuje.

Razdoblje Drugog svjetskog rata rezultiralo je i najmračnijom tvorevinom naše nacionalne povijesti, NDH, koja je, kada je riječ o genocidu i teroru, uzore nalazila baš velikom vođi Hitleru. Tako je onda nastao i Jasenovac, logor smrti koji je uzeo oko 80 000 života, a Dobrović objašnjava kako je Queer Zagreb također zanimalo je li u njemu bilo ubijanja homoseksualaca. Za sada odgovora na to pitanje nema, jer se njime nitko i nije bavio, a u Jasenovcu je arhivska građa dvaput gorila.

U svakom slučaju, bez obzira na nedostatnu arhivsku građu, Queer Zagreb se nada kako će ovom izložbom, koja se prvenstveno bavi stradanjem homoseksualaca u Njemačkoj, potaknuti domaće povjesničare da istraže isto u nas. Naravno, kada je riječ o Hrvatskoj, diskriminacija homoseksualaca nije samo povijesna, nego je i vrlo aktualna tema, pa je moguće da ova izložba izazove i negativne reakcije državotvorne desnice. Kako god bilo, prvo ju treba pogledati, a to se može učiniti do 28. rujna u HDLU-u ili popularnije - Džamiji.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Lezbijske snaše na izložbi u Galeriji SC
Pritajeni sentiment Ministarstva obrazovanja prema nacizmu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
Queer Zagreb komentar
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Uspjesi filma '38 Baba Višnjina ulica'
Film o junacima Baba Višnjine ulice
Sprema se Gay Pride 2008.
Zagreb Pride u znaku hrabrosti i zajedništva
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Novi početak Kina Europa
Kino Europa otvara se festivalskim i hrvatskim filmovima
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Film - godišnji pregled 2007.
Le Zbor ima rođendan!
Tito od Rusije do Brijuna
Staklenac - dokument skrivene povijesti
Nogomet + tango = «Argentina» - Hrvatska
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
'Bijeg od budućnosti' je bijeg od loše književnosti
'Bijeg od budućnosti' - novi roman Darka Lukića
Mia Engberg: svojim filmovima ne želim napaliti samo lezbijke
Feministica i redateljica Mia Engberg - za dildo spremna!
Počinje tabor Film festival
U Desiniću počinje još jedan Tabor film festival
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
Anđeli garavog lica u Galeriji SC
Naš dečko - Franka Perković
Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Pier Paolo Pasolini jedan je od najvažnijih filmskih autora dvadesetog stoljeća.
Prosjaci, lopovi i kurve...
Chuck, sad možete poljubiti Larryja - I Now Pronounce You Chuck and Larry
Zagreb Pride 2007.
Kako su homoseksualci spasili civilizaciju?
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Naš čovjek na terenu - Robert Perišić
Književnost - godišnji pregled 2007.
Planet terora (Planet Terror)
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
Otporan na smrt (Death Proof)
'Zvrk' Vlaste Žanić u Bačvi
Austrijska avangarda u Zagrebu
Kaligula - Tomaž Pandur
Mein Kampf bez konteksta
Hrvatima za «Mein Kampf» nije potreban kontekst?
All Right - Nemanja Cvijanović
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Gospođa Helga - lutka za napuhavanje u Galeriji Nova
Ivo Sanader - pjesnik!
Muško nabijanje u poeziji Ive Sanadera
40.PIF Post Festum
Život drugih (Das Leben der Anderen)
Ministarstvo suučesnik u devastaciji Cvjetnog trga?
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - mjesto zločina!
Promjene na vrhu gradske kulture
Jelena umjesto Pavla na formalno prvom mjestu zagrebačke kulture
Željko Serdarević: sve stranke se muče s hrvatskom na predizbornim plakatima!
Domaća preizborna kampanja: san o kombajnu ispred nizozemske zastave
Ministarstvo kulture - rezime protekle četiri godine
Biškupić: Vujić je prespavao protekle četiri godine!
SDP predstavlja svoju kulurnu politiku
SDP: 'ministar može biti genij ili budala'
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Duško Ljuština
Slobodan Šnajder
Petar Selem
Bakhe - Oliver Frljić
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Protiv političke korektnosti
Apsurdi političke korektnosti
Kobne potankosti bez kobnih posljedica
Renato Baretić