Domaća preizborna kampanja: san o kombajnu ispred nizozemske zastave

Naravno, s kulturne strane, ili barem one koja se uvjetno može povezati s kulturom, i to vizualnom. Čak i oni koji misle da izbori nisu najvažnija, ali ne i sporedna stvar na svijetu, izloženi su predizbornom divljanju, slagali se s njim ili ne. Jumbo plakati gledaju nas kamo god okrenemo glavu, gomila radijskih i televizijskih reklama vrišti iz elektroničkih medija, gotovo i ne postoji vjetrobransko staklo ili poštanski sandučić koji nje zasut lecima ovih ili onih koji žele da im damo svoj glas.

Upravo zato, o vizualnom aspektu kampanje, ali i o porukama koje se tim slikama, grafičkim rješenjima, tipografijama i bojama šalju, razgovarali smo s dizajnerom Željkom Serdarevićem. Zajedno s Draganom Mileusnićem, Željko Serdarević ima mali kućni obrt nazvan Postscriptum, koji funkcionira i kao dizajnerska manufaktura i kao mala izdavačka kuća, čiji je zasad najpoznatiji, ali nikako ne i jedini proizvod «Leksikon Yu mitologije». Ovaj dvojac ostavio je iza sebe neke od najbolje riješenih naslovnica knjiga, kako teorijskih, tako i onih koje su pratile kazališne projekte na primjer, Tomaža Pandura, čiji su gotovo ekskluzivni dizajneri bili u jedenom dijelu njegove karijere. S obzirom da su projekcijama sudjelovali i u njegovim predstavama, a predizborna kampanja i nije ništa drugo nego više ili manje kvalitetno odrađena predstava, poveznice za temu koja danas dostiže svoj vrhunac i nije tako teško pronaći.

U generalnoj ocjeni ove predizborne kampanje u Hrvatskoj Željko Serdarević ne razlikuje se od ostalih koji o toj temi imaju što za reći, jer se  slaže se s ocjenom da je izuzetno mlaka. Kako je imao priliku pratiti i nedavne izbore u Bugarskoj i Srbiji, on smatra da smo po razini kampanje desetak godina ispred susjeda, ali i jedanako toliko iza nove zvijezde na europskoj zastavi.

Iako je u Hrvatskoj prošlo vrijeme gotovo monstruoznih upotreba Photoshopa na plakatima koji izgledaju kao omotnice albuma narodnjačkih zvijezda s početka osamdesetih, danas je situacija s osviještenošću političkih stranaka za dizajn nešto bolja. No, javljaju se neki novi problemi u odnosu na devedesete: «Sve stranke se ovoga puta muče što s Hrvatskom na svojim plakatima, pa čak i one kod kojih je to bio važan identifikacijski trenutak. Ekstrem je HNS čija čelnica, uklanjanjem grba, zapravo na plakatima stoji ispred nizozemske zastave, pa se postavlja pitanje gdje smo sad zapravo, ako više nismo u Hrvatskoj.» Izostanak ne samo simbola hrvatske državnosti i slogana koji je stavljaju u prvi plan, nego i čuvene zemljopisne kifle, bez kojih se u prethodnim političkim kampanjama u Hrvatskoj nije moglo, tek je naizgled napredak. Ako se već uspješno zatomilo državotvorne ambleme, sad su se istodobno izbjegla i neka bitna pitanja kao što je ono priključenja Europi. «Realna je politička situacija da Hrvatska, o čijoj smo samostalnosti, kako su nas uvjeravali, sanjali stotinama godina, ponovno postaje dio neke veće zajednice. To pitanje, međutim, u vizualnom smislu nitko nije uspio artikulirati u ovoj kampanji» - tvrdi Serdarević.

Iako fotografije kandidata i dalje, nažalost, jesu najvažniji dio predizbornih plakata, one više nisu retuširane kao prije - koliko brutalno toliko i lažno. Vjerojatno je netko shvatio da se od političara ne očekuje da jednostavno budu što ljepši ili ljepše. No, političarima je fotografiranje za plakate ionako uglavnom neugodan posao koji se mora odraditi, a jednako je tako, i s plakatima, barem u metropoli. Prava se borba u Zagrebu vodi televizijskim spotovima, dok se pravi plakatni rat zbiva tek tamo gdje postoje konkretne političke teme: «U Vukovaru, na primjer, srpska  stranka ima transperente 'Volimo Vukovar', za njima slijedi HDZ koji pita 'Zašto ste ga rušili?', na što odgovara lokalni neovisni kandidat s 'Vi ste ga rušili, ali vi ga niste branili, i zato glasajte za mene'. Slično je i u Istri, gdje se na HNZ-ov slogan 'Ostvareno!' odgovara parodijom 'Rasprodano!', i to preko zemljopisne karte Istre.»

Iako se duhoviti komentari gluposti pri izradi predizbornih plakata mogu nabrajati gotovo kao niz viceva, Željko Serdarević ipak ima i poneku pozitivnu ocjenu. Primjerice, pomak u odnosu na prijašnje kampanje vidi se na primjerima HDZ-ovih i SDP-ovih plakata, posebno s njihove kolorističke strane. Doduše, SDP-u se zamjera da propagira tim, a na plakatima ima najprije dvojicu, a onda samo jednog čovjeka, dok je HDZ-ova kampanja, iako nudi i neke dezinformacije, kao što je zamjena dekriminalizacije i legalizacije narkotika, ipak bila najprofesionalnije odrađena. Serdarević tvrdi da je upravo njihova kampanja najdosljednije prihvatila činjenicu da se politika, pa i stranka, danas prodaje kao i svaki drugi proizvod.

Ovogodišnja kampanja u tipologiji boja dostigla je donekle prihvatljivu razinu, onu na koju smo tijekom posljednjih nekoliko godina navikli preko vizualnog identiteta ozbiljnih banaka. «U slučaju HDZ-a govorimo ne više o plavoj boji sa zastave, nego o dubokoj modroj koja šalje drukčiju poruku,  ali ni SDP-ova crvena nije više ona koju bismo povezivali s petokrakom, nego prije s ambalažom na policama supermarketa.»

No, i u prodavanju proizvoda, koliko god taj posao bio profesionalno i kvalitetno odrađen, moguće su pogreške, pogotovo ako gleda iskusno dizajnersko oko. Iako se Serdareviću sviđa ideja da, kao kod HDZ-a, slike s plakata oživljavaju u televizijskom spotu, upravo s tim spotom ima problem: «U ženi koja pridržava HDZ-ovu poruku čini mi se da prepoznajem ženu iz reklame za Pronto Pulito, u kojoj se pak predstavlja kao netko tko laže, pa je i korištenje njezinog lik u pozitivnoj političkoj reklami krajnje upitno. Pored toga, zato što mislim da je riječ o jednoj statistici iz Njemačke, automatski sam se zapitao jesu li svi ljudi s HDZ-ovog spota zapravo Nijemci i koja se poruka time želi poslati.»

Je li bolje da su Hrvati Nijemci, ili možda Finci, teško je reći, ali generalno gledano, u ovoj se izbornoj kampanji ipak malo potcjenjuje čak i prosječnog hrvatskog konzumenta. Đurđi Adlešić dizajnerskim je neoprezom, ili možda neobjašnjivom željom, na jednome plakatu virio kombajn iz glave. HDZ je na plakatima uz plavu boju koristio i crvenu, od koje zazire jer je zaštitna za SDP. Dojam je opće konfuzije u plakatima: liberalna političarka pravi se poljoprivrednicom koja sanja skupi kombajn, a HDZ, koji ne želi čuti za koaliciju s SDP-om, kombinacijom je boja zapravo promovira. Ukratko, ne zna se tko je tu lud, i tko je pravi autor grafičkih rješenja u kampanji, jer su političari tašti i misle da sve znaju najbolje, a ugledne agencije blamažu opravdavaju kratkim rokovima i željom naručitelja.

S druge je strane i rodna osviještenost – Tatjana Holjevac, na primjer, poručuje kako «Zagreb treba zastupnika», a ne, kako bi se elementarnom logikom moglo pretpostaviti – zastupnicu. Željko Serdarević smatra da je tu učinjena kardinalna pogreška, jer zastupnica plakatom poziva da je ne izaberu. Osim  toga, takav izbor slogana dokazuje da naša politička i društvena situacija još nije spremna za, na primjer, Hillary Clinton.

O blamažama u kampanji i suvislosti predizbornih poruka iz dizajnerskog, ali i svakog drugog kuta, može se razgovarati u nedogled. Ipak, ova kratka analiza Željka Serdarevića preizborni je poklon svima čiji će se glas u nedjelju čuti i zbrajati. Je li boja važnija od programa, jesu li prepucavanja važnija od planova, a frizure od namjera, odlučite sami. Ili jednostavno - uživajte u demokraciji, za koju su pametni davno priznali da nije najbolji sustav vladanja, ali bolji, nažalost, još nije izmišljen.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Bijenalni pregled dizajnerske produkcije
Izložba hrvatskog dizajna 0708 na Velesajmu
Indeks profesionalnih dizajnera na webu
Domaći dizajneri na webu
Bolja polovica kreativnog rada
Bolja polovica - izložba autorskih dvojaca
Željko Serdarević: sve stranke se muče s hrvatskom na predizbornim plakatima!
The Undiscovered Letter
Kovačević, Bagić i Srdarev na izložbi u New Yorku
Skandinavski dizajn u Muzeju za umjetnost i obrt
Mute - aktivizmom protiv devastacije istočnog Londona
Film - godišnji pregled 2007.
Ministarstvo kulture - rezime protekle četiri godine
Biškupić: Vujić je prespavao protekle četiri godine!
Aleja filmske umjetnosti
Aleja filmske umjetnosti - predizborni teatar apsurda
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
Promjene na vrhu gradske kulture
Jelena umjesto Pavla na formalno prvom mjestu zagrebačke kulture
SDP predstavlja svoju kulurnu politiku
SDP: 'ministar može biti genij ili budala'
Duško Ljuština
Slobodan Šnajder
Mein Kampf bez konteksta
Hrvatima za «Mein Kampf» nije potreban kontekst?
Ivo Sanader - pjesnik!
Muško nabijanje u poeziji Ive Sanadera