Kino Lika - Dalibor Matanić

Jedna od takvih jest i divljenje Hrvata vlastitoj kinematografiji, tepanje filmašima kako su konačno postali regionalna sila koja stvara važne filmove. Ti isti naslovi međutim nikada ne provociraju, nedostaje im bazične hrabrosti pa tako u povijesti tog medija unutar države i imamo specifični hrvatski specijalitet – kontroverzan film, ali bez kontroverze. Od ruskih kurvi koje su se odbijale skinuti, pa do splitskih narkomana čija igla ne dovodi do halucinacije i životnog rasula, hrvatski film gaji uštogljenu finoću kojoj je Europa jako bliska, no Europejci to nikako da shvate. Crta između surovog Balkana i zaostalosti povučena je debelom kredom: oni tamo prijeko psuju, ševe se i divljaju, dok ovdje ugošćujemo kojekakve Armine u bezprašinskim hotelima i finim restoranima kakav je, tragično, McDonalds. Prava smo Europa, što mislimo samo mi, ali ne i ta Europa.

Fast forward dalje i dolazimo do slogana ‘Oš me jebat?’, a zatim i činjenice da se u novom filmu Dalibora Matanića neka žena valjala sa svinjom. “Kino Lika”, taj prvi hrvatski film novijeg datuma koji iza kontroverze zaista ima kontroverzu, još je dalje nategnuo kolektivnu sliku koju Hrvati imaju o sebi: i oni psuju, piju i divljaju, baš kao i ostali Balkanci od kojih se toliko pokušavaju odvojiti. Naravno, stvar pogađa u sridu i cijeli niz društvenih redikula osjeća se prozvan. Katolički klaun Kaćunko, koji vrijeme provodi sa sisatim starletama, zbog čega i je po kazni izmješten sa zagrebačkih zabava u mrklu i sušnu Liku, odjednom se zgraža nad nečim što nije ni gledao. Bizarno društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava, utihnuto kad su se prava u stvarnosti zaista kršila, sada je prvo na braniku lepršavog pojma ravnopravnosti žena. Fina zagrebačka gospoda misle pak da je ‘Oš me jebat?’ prost i nizak slogan koji računa na najgore u ljudima, što on doista i jest, ali namjerno. Zbog toga je “Kino Lika” već napola uspješan film – talasa tamo gdje treba i provocira, ne na jeftin način, nego na način kako to ova okolina zaslužuje. To što je taj način nizak, govori više o okolini, nego o filmu.

A film sam Matanićev je dosad najintimniji i najmračniji rad, nešto što si je ovaj autor mogao dopustiti i nešto što u vlastitoj izvedbi upućuje na vidljivo i vrijedno sazrijevanje. Često karakteriziran kao gradski šminker kojega pomodno zanimaju rubne teme, s “Kinom Lika” riskirao je puno više nego ikad prije, ali zato i dobio više nego ikad prije. Sporog tempa i razvučene priče, s ponekad krivo izmještenim kulminacijama, Matanić je izgradio pravi lički gothic koji se ne boji zakoračiti u svinjac kako bi svoju junakinju pokazao na rubu očaja, dostojanstvenog ali i ljudskog. Sporna scena brižljivo je pripremljena kadrovima prije, kada sjajna Areta Ćurković posjećuje životinje koje uzgaja. Njeno krajnje potonuće, odlično intonirano trenutkom u kojem pada kiša, tužna je, mračna i krajnje humana gesta, za koju će Areta ostati zauvijek upisana kao vrsna i hrabra glumica, jer glumca ne čini samo lijep kostimić i Shakespeareov tekst, nego i sposobnost da se nastupa tijelom. Ovaj izvedbeni čin, primjerice, u kazalištu i na kakvom izdanju Eurokaza ne bi nikoga sablaznio, no film je ovdje, nažalost, puno konzervativnija djelatnost od teatra, a trebalo i moralo bi biti suprotno.

Ostatak likova u ekranizaciji zbirke priča Damira Karakaša, pri čemu ne bi trebalo upasti u zamku usporedbe knjige i filma jer to su različiti mediji, uklapa se u gusto crno tkanje koje pokriva siromašan lički kraj. Otac koji kleči nad svojom žednom obitelji i jedini doživljava donekle pozitivan završetak, tipičan je Matanićev sentimentalni dodatak i kao takav prisutan u različitim formama u svakom njegovom filmu. Njegovo umetanje daje natruhu mogućnosti izlaza, s blagom naznakom kako do iste može doći vlastitom promjenom. Tragičniji dio družbe “Kina Lika” nema tako lakog razrješenja, poput debele djevojke koja ni u svinjcu ne nalazi ljubav, ili talentiranog nogometaša koji se na koncu ubije. Njihovo unutarnje beznađe u dijalogu je sa okolinom, surovom i zaostalom, ali opet posve životnom i autentično prisutnom ne samo u Lici, nego u brojnim ruralnim dijelovima države. To što je Matanić iznio taj mrak na vidjelo, ne znači da se s njime sprda, jer nitko od likova nije ni ismijan ni omalovažen. Baš suprotno. Kad se stišaju oni pravi i stvarni redikuli, “Kino Lika” s vremenom će postati novi klasik, nadajmo se, nekog novog i manje samoobmanjujućeg hrvatskog filma.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Zift - Javor Gardev
U pohod u kina kreće 'Kino Lika' Dalibora Matanića
'Kino Lika' - film o ljubavi i smrti na lički način
Sarajevo Film Festival u završnici
Sarajevo Film Festival bliži se kraju
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?
Damir Karakaš
Čestitamo! Plesači dobili svoj plesni centar!
Otvoren Zagrebački plesni centar – Čestitamo!
Robert Perišić
Iza stakla - Zrinko Ogresta
'Iza stakla' - novi film iza Zrinka Ogreste
'Iza stakla' - film o ljubavnom trokutu
Filmski festival u Puli ponovo jaše
55. Festival igranog filma u Puli
Otvorena retrospektiva Slave Raškaj
Retrospektiva Slave Raškaj u Galeriji Klovićevi dvori
Živi i mrtvi - Kristijan Milić
Sarajevski Cinelink - šansa mladim filmašima
Cinelink - šansa malih kinematografija iz regije
Pula: festival bez selekcije
Počelo natjecanje za Zlatnu Arenu
Pijani proces - Ivica Buljan
Gostovanja na Gavellinim večerima
Hamlet - Thomas Ostermeier
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
PIF 2008.
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Koriolan - Miran Kurspahić
Oluja - Ivica Kunčević
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Što sa sobom preko dana?
Kauboji - Saša Anočić
Sprovod u Theresienburgu
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
Kazalište - godišnji pregled 2007.
San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Sve što je dobro i pametno - Dražen Šivak
Park - Janosz Sikora
Sumrak bogova
'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom
Edo Popović