Milk - Gus Van Sant

Digavši svoj glas protiv zabrane njihova nastupa u tamošnjem Sava centru, gdje im je uskraćeno pravo da održe tiskovnu konferenciju na temu godišnjeg izvještaja o stanju ljudskih prava u Srbiji, aktivisti su istrčali ispred samog platna i doslovno se stopili s kadrovima Gus Van Santovog filma. Ali njihov protest nije bio nimalo nalik urednoj, aseptično srednjestrujaškoj glazuri “Milka” i baš je iz tog kontrasta taj čin crpio svoju snagu: dok je publika negodovala jer ih se smeta pri gledanju filma, dok je Sean Penn u maniri prave holivudske prostitutke za slavu odrađivao sočni poljubac sa svojim ljubavnikom, hrabra beogradska mladež u pravom je revolucionarnom metežu i ‘bežaniji’ uzvikivala “Smrt fašizmu, smrt homofobiji!”. Policija i osiguranje Sava centra grubo i uz značajnu primjenu sile izbacili su ih iz dvorane i publika, koja je došla vidjeti film o povijesti gay aktivizma, mogla je mirno i u tišini nastaviti gledati. Bez smetnje onih koji nešto protestiraju.

Ovaj sraz, tajming i kontra-pozicija stvarnosti i prikazanog, možda je više od ijednog kritičkog argumenta podcrtala kakav je film o životu Harveyja Milka, prvog otvoreno homoseksualnog političara koji je izabran u državnu službu, odnosno ured gradonačelnika San Francisca sedamdesetih. Život čovjeka koji je do svojih 40-tih godina živio kao ostarjeli bezbrižni hipi, da bi se potom politički aktivirao, odjenuo u konzervativno odijelo i izborima ušao u državni aparat, aktivno ubrzavajući borbu za gay prava i to na račun vlastitog života, Gus Van Sant je doslovno cijepio protiv odvažnijeg autorskog rukopisa. Iako postoje mišljenja kako je to učinjeno vrlo proračunato, da bi se zakoračilo u obiteljski prostor Oscara, što je i uspjelo, ostaje u zraku visjeti sasvim logično pitanje: ako je formatom uobičajenog biografskog filma, linearnom strukturom i arhivskim snimcima kupovao naklonost masovne publike, zašto je onda i od glavnog lika morao činiti odveć dopadljivu političku skicu, a ne živog lika s manjkavostima i svime što ljudi u svojim nesavršenostima jesu. Taj živi lik, prepušten Seanu Pennu u ruke, već bi samim castingom zvijezde takvoga profila profitirao, pa se moglo naći kompromise u nekoliko varijacija, od kojih bi u barem jednoj “Milk” mogao biti hrabriji, snimljen iz insajderskog i manje heteronormativnog kuta.

Ovako je “Milk” korektna biografska priča, poučna, edukativna i politički komplementarna proboju Baracka Obame s “Yes, we can!”, odnosno Harvey Milka s “Give them hope!”. Nada i spremnost, duh pokreta za ljudska prava sedamdesetih i aktivistička srčanost, tako su postali kolateralne žrtve National Geographic senzibiliteta kakvog Van Santov film ponosno i namjerno nosi. Sean Penn, koji je poput Tom Hanksa u “Philadelphiji” ili srodnije biografski ispranog Liama Neesona u “Kinseyju”, na vlastitom imenu odradio publicitet za “Milka”, našao se poput svojih kolega više u poučavanju činjenica, a manje u samome liku, o kojemu se, osim da je bio nesretan u ljubavi, sposoban političar i komunikator, ne saznaje ništa drugo i bitno. Udžbenička papirnatost, ne samo njega, nego i okružujućih mu likova, posebice partnera i tima prvoboraca, veliki je nedostatak, ali kao u svakoj komercijalnoj vreći sastavljenoj za masovnu konzumaciju, ima tu i vrijednih sastojaka. Van Santu u tome smislu ipak treba skinuti kapu što nije dopustio Pennu da od svega napravi preglumljeni afekt i klišejizirani manirizam kakvim obiluju holivudski portreti gay osoba. Također, a to je zapravo i najbitnije, “Milk” iako jest suhi, povijesni i poučavalački film, nikada ne odlazi u agitprop kojime se lobira i forsira isključivo jedna stvar jedne zainteresirane skupine. Jer generalno gledano, mučni posao koji su gay aktivisti odradili, boreći se protiv zadrtog religioznog mentaliteta, gotovo nacističkih zakona, te općenito nenaklonjenog društva, jer i San Francisco je nekoć bio licemjerna palanka, može se preslikati na sva područja zaštite manjina i ljudskih prava. Gleda li ga se na taj način, opće i univerzalno, “Milk” je dokumentarno zanimljiv, a nekima, primjerice u Beogradu, i poticajan film.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Brüno - Larry Charles
Razloga 4 - Edward Clug
'Razloga 4' - nova plesna predstava
Razloga 4 – koreografija jedna
Hrvač - Darren Aronofsky
Epistola – Ivo Malec
'Epistola' prvi put u hrvatskoj
Prva hrvatska izvedba Malecove 'Epistole'
Dama s kamelijama - Derek Deane
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea