Pula: festival bez selekcije

Osam Zlatnih arena je nešto čime se ne mogu pohvaliti ni mnogi klasici hrvatske, ali ni jugoslavenske kinematografije, koji su svoje premijere imali u pulskoj areni. No, taj doista impresivan broj ipak automatski ne znači kako je u pitanju bezvremensko remek-djelo, iako su "Živi i mrtvi" dobro ocijenjeni od strane kritike, nego je, nažalost, prije pokazatelj činjenice da se ove godine između šest filmova u konkurenciji nije imalo što previše birati.

Dovoljno je obratiti pozornost na nekoliko brojki, a to su ocjene koje su filmovi dobili u glasovanju publike, te od hrvatskih filmskih kritičara. Kod publike, koja oduvijek ima tendenciju prihvaćati one takozvane “manje zahtjevne” filmove, najbolje su prošle glazbena komedija Gorana Kulenovića "Pjevajte nešto ljubavno" i "Moram spavat', anđele", nostalgična obiteljska drama Dejana Aćimovića. Kritičarima su pak najbolji bili "Armin" Ognjena Sviličića i "Živi i mrtvi", koji je i publika primila relativno blagonaklono. No, ako je u mišljenju o najboljima između široke i stručne javnosti donekle vladalo nesuglasje, čini se da nikakvih dvojbi nije bilo kada su u pitanju najlošije ocijenjeni filmovi. "Pravo čudo" Lukasa Nole od publike je dobilo prosječnu ocjenu 3,31, ujedno i najnižu u ukupnom poretku, a kritičari su bili još nemilosrdniji te mu dodijelili čistu - dvojku. Još su lošije prošli Vicko Ruić i njegov "Kradljivac uspomena", kojima je publika u Areni dala tek nešto više nego Noli, a kritičari poražavajućih 1,62.

Naravno da će se na ovakvim festivalima uvijek naći poneki film koji neće ostati u dobrom sjećanju, ali kada je u konkurenciji tek šest naslova, a trećina od njih nailazi na ovako unisono odbacivanje, onda je to itekako problematično. S druge strane, selekcije u Puli zapravo i nema, barem ne u glavnom, domaćem natjecateljskom dijelu programa, jer selekcija je ujedno i pregled godišnje produkcije, što ne ostavlja prostor za ono što bi trebao biti - izbor. Tako i sam koncept Pule kao, prvenstveno, festivala hrvatskog igranog filma, uvelike diktira što će se uopće moći nagraditi, što stvar opet vraća na početak i onih osam Zlatnih arena za "Žive i mrtve". Pored te ekranizacije proze Josipa Mlakića, nagrade u značajnijim kategorijama osvojili su Sviličićev "Armin", za scenarij i glavnu mušku ulogu, te "Moram spavat', anđele" za glavnu i sporednu žensku ulogu. Potonji slučaj je pak jasan pokazatelj onoga što je bilo najbolje u drugom Aćimovićevom filmu, te je, shodno tome, i odgovarajuće istaknuto od strane žirija.

Sveukupni dojam 54. festivala igranog filma u Puli je da žiri predvođen Arsenom Antonom Ostojićem nije imao što drugo nagraditi, te zbog toga nije ni bilo uobičajenog "prženja" članova istog u takozvanoj "festivalskoj kuhinji". Publika je, barem privremeno, vraćena u Arenu, ali velikim dijelom zahvaljujući činjenici da je nakon svakog domaćeg filma slijedio neki holivudski ljetni hit.

Sljedeće godine će Pula slaviti 55 godina postojanja, i to uz moto "deset dana kreativnosti". Najavljeno je dvanaest novih filmova, dvostruko više nego ove godine, i to od redatelja kao što su Vinko Brešan ili Dalibor Matanić. Iznimno je važno da žiri te 55. Pule izabere pobjednike jedino kriterijem uspjele kreativnosti, na koju se već i sada poziva. U suprotnom, ponovno će se, kao i nakon ovogodišnje navodne “svečanosti filma”, razmišljati o smislu postojanja Festivala igranog filma u Puli koji se polako gubi, ili se pojavljuje iz godine u godinu u raskoraku između slavne prošlosti i svijetle budućnosti, koja, kada i dođe, ipak ne ostaje zauvijek.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Počelo natjecanje za Zlatnu Arenu
Internacionalni video-kolaž 'Femlink' u Puli