Chuck, sad možete poljubiti Larryja - I Now Pronounce You Chuck and Larry

Ovaj puta radi se o Chucku i Larryju, dvojici vatrogasaca koji zbog državnih povlastica odluče simulirati gay brak. Birokrati namirišu prijevaru i izvedu ih na sud, odlučni kazniti ih jer takva sve češća praksa, kaže predana odvjetnica, “ismijava 40 godina borbe za prava homoseksualaca”. Budući da je ovo film Adama Sandlera, ne bi trebalo čuditi kako finalni proizvod postiže upravo ono što ne želi – doista postaje reciklirani otpad televizijske serije “Will & Grace”, te doista vrijeđa svakoga tko se borio za bilo kakva prava. Tip humora kakvog je u svojoj karijeri promovirao Sandler načelno bi se dao opisati kao zabava koja ponekad uvrijedi, što je posve kredibilna filmska praksa, no “Chuck, sad možete poljubiti Larryja”, kako je u nas preveden, izrijekom autora nije takav film. Zbunjeni? Nema veze, obrat tek slijedi.

Ne iskoristivši svoje pravo da nekoga dobro izvrijeđa Sandler iz plemenitih poriva, ili točnije, želje za zaradom, odabire snimiti propovjednički korektan film. Njegova dva vatrogasca klasični su hetero momci koji se nađu u izmjenjenoj situaciji, moraju glumiti nešto što nisu i plodno tlo za komediju je načelno pripremljeno. Međutim, dubina do koje ta komedija dopire tek su pučkoškolski vicevi sa sapunom koji, strave li, baš za tuširanja ispadne i dovede neustrašive mužjake u nezavislivu poziciju izlaganja zadnjice. Uz iritantno naglašavanje kako je to ipak hetero travestija, što stoji kao odstupnica iliti sigurna zona, iako primjerice, u filmovima o ubojicama nikad ne postoji dio u kojem se objašnjava da oni zbilja nisu ubojice, ostatak je tek u ofucane gegove sakriveno dociranje s pokroviteljske visine. Sandler u priličan broj minuta dođe do revolucionarne spoznaje kako je riječ “peder” loša, te je više neće izgovarati, a svi njegovi prijatelji pak shvate da je grozno diskriminirati i obvežu se na trajno prihvaćanje gay svijeta, dapače, pristanu čak i pozirati goli u kalendarima kako bi pomogli nalaženje lijeka protiv AIDS-a. Nebulozni scenarij, odrađen kao skribomanska vježba za povezivanje već unaprijed pripremljenih situacija, donese i još jedno iznenađenje na kraju – kompletan zaokret identiteta i ideja, podužu pauzu za nešto što bi bio najsladunjaviji govor o ljudskim pravima ikad, te kolektivnu amneziju likova koji zaborave što su glumili do tada. Najveći je problem i da se gutanje ovakvog spleta očekuje od gledatelja, kao da Richard Chemberlain s čekićem u ruci sam po sebi nije dovoljno zastrašujuć prizor.

Sandlerov film, a zbilja jest njegov, jer se režira prema njegovim uputama te se isto čini i sa svim izmjenama scenarija koje mu padnu na pamet, samo površinski je ljubavna oda zajednici koju ničim izazvani Adam kiti mnoštvom cvijeća i licitarskih srdašca. Uspoređujući ga s prijašnjim komedijama, poput “Big Daddy” i “Waterboy”, razvidna je neopuštenost i neugoda kojom se ta ljubav izjavljuje. Sandler zna da je politička korektnost moderna, ali naprosto se tu ne osjeća ugodno, pa u zaplet ne stavlja gotovo ni jednog važnog lika koji je zaista gay. Jedini koji to jest opasni je crni gorostas, koji onog časa kad učini coming out postaje milo i raznježeno stvorenje, i to ne kao vatrogasac, nego prije kao kabaretski dubler Lize Minelli na alkoholnom dopustu. Hetero likovi u ovoj farsi prvo cijeli film glume da su gay, a zatim u zadnjem obratu ponosno objave da nisu, ali da to nije važno jer se oni bore za pravu stvar, kao da su gay ljudi glupi i nesposobni da to sami učine. No, u vrijeme dok kao jesu bili gay, nisu se odmakli ništa dalje od televizijskih “Will & Grace” stereotipa, koji kažu kako je takav lik prihvatljiv sve dok je u šlapama veselog, feminiziranog i bezopasnog klišeja. Sve izvan toga je velik problem, čak i za licemjernog Sandlera, koji bi bio daleko iskreniji da podrži nečije pravo da mrzi, umjesto da opreznim zagrljajem odobrava pravo manjine da bude prihvaćena. Kad krene o "važnim pitanjima" snimati duhovite komedije, a ne dosadne propovjedi, možda se nešto i promijeni.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Večernja zvijezda - Alan Hollinghurst
Hari Kunzru
'Argentina' - priča o Hrvatskoj
Snaše kako ih vidi Helena Janečić
Lezbijske snaše na izložbi u Galeriji SC
Nogomet + tango = 'Argentina' - Hrvatska
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
Queer Zagreb komentar
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
'Bijeg od budućnosti' je bijeg od loše književnosti
'Bijeg od budućnosti' - novi roman Darka Lukića
Mia Engberg: svojim filmovima ne želim napaliti samo lezbijke
Feministica i redateljica Mia Engberg - za dildo spremna!
Počinje tabor Film festival
U Desiniću počinje još jedan Tabor film festival
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
Sprema se Gay Pride 2008.
Zagreb Pride u znaku hrabrosti i zajedništva
Anđeli garavog lica u Galeriji SC
Naš dečko - Franka Perković
Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Pier Paolo Pasolini jedan je od najvažnijih filmskih autora dvadesetog stoljeća.
Prosjaci, lopovi i kurve...
Zagreb Pride 2007.
Staklenac - dokument skrivene povijesti
Kako su homoseksualci spasili civilizaciju?
Dražen Ilinčić i Damir Radić