Pravo čudo - Lukas Nola

Uzmimo period od 50 godina životnog vijeka u kojemu je prosječan profesionalac aktivan, pomnožimo s prvospomenutom brojkom i dobije se okvir od barem 300-tinjak raspoloživih histriona. U stvarnosti ih je i više, no gledajući recentnu domaću produkciju, stječe se dojam da je Hrvatska zemlja u kojoj među 4 milijuna stanovnika živi tek kojih 15-ak glumaca. Jer upravo tih nekoliko istih imena konstantno se vrti i među sobom dijeli filmske uloge, moguće zato jer su najbolji, iako je u to teško povjerovati. U samo dva tjedna na repertoaru su se našla dva hrvatska filma, dva različita autora, dvaju žanrova. Ali istih nekoliko ljudi promijenilo je frizuru, nakovrčalo kosu i odjenulo malo drukčije kostime, pa sada više ne sudjeluju u tobože kontroverznom trileru o tajnim službama, nego nude ljubavnu priču u pozadini ezoterije i alternativne medicine. Pritom "Pravo čudo", posljednji rad Lukasa Nole, ima još jedan specifikum - ne samo da koristi uzak odabir od 15-ak istih glumaca, nego za one glavne preferira članove uže familije.

Obitelj Nola, veselit će to pratitelje art filma u Hrvatskoj, opet je na okupu. Lukas režira i piše, supruga i brat glume, kolege mu čestitaju na "najkomunikativnijem radu do sada", što bi bilo pohvalno da je Nola autističan kreativac koji polako ali sigurno probija umjetničke barijere, no on to nažalost nije. Nola je tek pridruženi član generacije koja je uspjela, pa ga svojom podrškom šlepa, pri čemu se status osamljenog erotomana pokazao kao zgodna medijska krinka redatelja koji svoj zanat nikad nije svladao. Jedini je to, iako u svome rogobatnom stilu, do sada uspio vokalizirati Tom Gotovac pri svojim reakcijama na "Same", govoreći, citat, "kakvu je sjajnu pičku Nola za film imao, i opet nije znao kako je režirati", kraj citata. Gotovac je mislio na Ninu Violić i Nolino šeprtljanje oko erotskih scena, što je u međuvremenu postalo opće mjesto i Nolin štreberski zadatak, pa tu situaciju u "Pravom čudu" ipak nije do kraja upropastio, valjda zato jer je prema supruzi imao izgrađen senzibiliet, već odavno uvježban u privatnom životu. Naravno, dio pozitivnih kredita ide i samoj Barbari Noli, i na njoj je da u plemenitoj nakani, možda u nekoj budućnosti odbije raditi sa svojim supružnikom, za njegovo a ne njeno dobro, i to uz kakav prisni cjelov s nježno prišapnutom porukom "Dragi moj mužu, ajde sad malo dokaži se sam".

Prilika za dokazivanje Lukas Nola imao je puno, no svaku sistematski uništi, i to neiskorjenjivom potrebom da bude izuzetno važan i pretenciozan. Situacija s "Pravim čudom", daleko suvislijim filmom od prethodna dva, ali jednako lošim kao "Rusko meso", gotovo je identična tom konkretnom prethodniku. Dok mu je vrhunac izvedbe u "Mesu" bio detaljno prikazati kupleraj, ovdje se zadovoljava mračnom stranom u Hrvata popularne industrije ezoterijskog vračanja i liječenja. Taj dio, kao i obično, uz najam odličnog direktora fotografije kakav je Stanko Herceg i montažera kakav je Slaven Zečević, funkcionira dobro, jer "Pravo čudo" izgleda i raskošnije no što bi trebalo, ali čemu sve to kada Nolu zanima samo ambijent, ali ne i priča. Režirajući prostor i okolinu, a ne likove, njegov zadnji film zjapi od rupa i dramaturških propusta, iako je naracija pravocrtna, pa i ne traži neki veliki trud. Ipak, ono što je nekome minimum energije, za Lukasa Nolu je muka, jer se ovaj puta, "u svom najkomunikativnijem filmu" ne može sakriti iza etikete art naslova, jer "Pravo čudo" to nikako nije. Nola ne može od svega napraviti ni perolaku priču kakve su redatelji europskog erotskog vala sedamdesetih mogli sastaviti lijevom rukom, a ne uspijeva ni impresivno zabrljati kao Lordan Zafranović s "Praznikom kurvi", jer ne nastupa iz autentičnog autorskog ludila, nego školski i sračunato.

Ostavivši likove prazne i papirnate, i dopuštajući im da kao Rade Šerbedžija od svega naprave svoj privatni show, Nola zapostavlja njegovog sina koji se pak čini kao ispravniji iscjelitelj, ali pod sjenom oca. Ljubavni odnosi bivaju nedorečeni, oni obiteljski neiskorišteni, na otoku nekim čudom nema starijih ljudi, a najbitniji motiv okoline, onaj reakcije u tim krajevima premoćne katoličke crkve, potpuno izostaje. Vjerovati kako je netko vrlo sumnjiv u sred zaostalog, konzervativnog i bogobojaznog dalmatinskog mjesta izgradio bezbožnički hram kakvog Crkva nikad ne bi dopustila, svodi se tek na cameo ulogu samog Lukasa u kojoj se on zadovoljava mahanjem u kameru, ali ne i djelovanjem. Baš veselo, jer motivi poput kurve dobroga srca, djelovanja lokalne politike, ili još jednog gostovanja Ive Gregurevića, ovaj puta ne kao Gojka Šuška, nego kao predsjednika države, tražili su ipak nekog tko se neće usrećiti pukim navlačenjem svećenićke halje, lijepim kadrovima uz "U te san se zajubija" ili, nepotrebnog li ekscesa, povraćanja za vrijeme seksualnog snošaja.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Pula: festival bez selekcije
Počelo natjecanje za Zlatnu Arenu
U pohod u kina kreće 'Kino Lika' Dalibora Matanića
'Kino Lika' - film o ljubavi i smrti na lički način
Film - godišnji pregled 2007.
Kradljivac uspomena - Vicko Ruić
Umro Ante Peterlić
Stanje nacije - Filip Šovagović
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Amadeo u kolovozu i rujnu
Scena Amadeo – od novog Filipa Šovagovića do uskrslog Ayllua
Dani satire 2008. - komentar
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Delirijum tremens - Goran Marković
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Pijana noć na Brijunima
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Filip David
Razgovor: Filip David
Trash Film Festival u Varaždinu
Trash u Varaždinu!
Gradonačelnik Križevaca: Plakati Vlaste Delimar su pornografija
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Pir malograđana - Paolo Magelli
U 'Mećavi' je veći metež iza scene nego na njoj
Zabranjeni plakati Vlaste Delimar
Izložba Vojina Bakića u Galeriji Nova
Antonio Gotovac Lauer govori!
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Ivan Ladislav Galeta na DVD-u
Kompilacija filmova Ivana Ladislava Galete na DVD-u
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Lazar Stojanović na ZagrebDox
Lazar Stojanović: 'Malo ludosti je dobro za umjetnost, ali ne previše'