Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.

Naprotiv, izbornik Hrvoje Ivanković u posljednjoj godini mandata kao da je želio sumirati desetljeće i pol u kojem je od obične lokalne smotre festival narastao u sasvim respektabilnu manifestaciju poznatu i izvan granica Hrvatske. Program je zato sastavljen od takozvanih starih znanaca, uglavnom skupina i autora koji su pobijedili na prošlim izdanjima, ili pak od produkcija institucija s čijom se snagom i veličinom ne može previše raspravljati. U ove posljednje ubraja se, naravno, Krležina «Pijana noć 1918.» Teatra Ulysses, sve samo ne predstava za nešto što se zove festival Malih scena. U istom rangu visoke reprezentativnosti, pa čak i demonstracije produkcijske moći, je i gostovanje bečkog Burgtheatera sa suvremenom obradom Euripidove «Medeje» u režiji Poljaka Grzegorza Jarzyne.

Stari gosti bili su pak uglavnom pobjednici prošlih godina, kao Kazališni laboratorij Sfumato iz Sofije ili praški studio Farma u pećini. Festival malih scena ne može ni bez barem jednog gostovanja iz Srbije, u pravilu je to Atelje 212, kojem se ovoga puta pridružila i koprodukcija Beogradskog dramskog pozorišta i sarajevskog festivala MESS. Ukratko, više-manje uobičajen raspored, koji je svoju slavljeničku crtu prije izrazio uvodnim odbijanjem zajedničkog nazivnika selekcije nego ekskluzivnošću iste. A razloga za ovo posljednje bila su barem dva: spomenuta «Medeja», te naslov «Ova divlja tama» talijanskog redatelja i glumca Pippa Delbona.

No, velika međunarodna gostovanja, do kojih su riječke Male scene došle logičnim razvojem, postale su problem. Naime, čini se da Nenadu Šegviću, osnivaču Teatra Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku i njegovog festivalskog izdanka, nije bilo jasno kamo će sve to krenuti nakon što u hrvatsku kulturu ipak uđe nešto malo više novca, pa čak i sponzorskog, a selektori shvate da mogu dovesti i inozemne produkcije koje se ne uklapaju u regionalni sustav preživjelih kolegijalnosti i prijateljstava. Tako je već nekoliko godina Festival malih scena u krizi koju ne prepoznaje, još uvijek sputan lokalnim okvirom i doslovno omeđenim gledalištem davno napravljenim za komorni teatar o kojem danas u većini selekcije svjedoči još samo naziv manifestacije. Nije novo reći da je ovaj festival prerastao samog sebe, ali čudi da njegov rast nikoga ne zabrinjava.

Naime, svi respektabilni hrvatski festivali s međunarodnim gostovanjima, kao što su Eurokaz, Tjedan suvremenog plesa i Festival svjetskog kazališta, spomene li se baš najveće, trude se predstave odigrati po dva puta. Riječki festival to ne želi, i time ne priznaje koliko je važan i koliko je velika ne samo lokalna sredina kojoj je primarno upućen, nego i sve brojnija sljedba iz Hrvatske i iz regije. Festivalska organizacija jest privilegij, ali nosi i poneku obavezu, a među njima je i odgovor na toliko žuđenu popularnost i reputaciju. Umjesto da naziv ostavi kao relikt i promijeni sadržaj, te jednostavno otvori gledalište koje nepotrebno zjapi prazno ispod bitno manje udobnih i odavno premalenih tribina, kao što je to napravio MESS, također na početku festival malih i eksperimentalnih scena, riječki to ne želi. S druge strane, nije se libio produkcijski i selekcijski rasti i pozivati sve veće i veće predstave, zbog kojih nedosljedno a sve češće odustaje od komornosti.

Ukratko, za petnaestogodišnjicu Festivalu malih scena treba najprije poželjeti da se odluči kojim će smjerom dalje. Izabere li osnivačke postulate, bit će drukčiji te i dalje jednako zanimljiv i izvan okvira Rijeke. Odluči li se pak konkurirati, na primjer, Festivalu svjetskog kazališta, morat će se otvoriti, kako većem broju gledatelja, tako i medijskoj pažnji, što je u krajnjoj liniji nerazdruživo vezano. Najgore što mu se može dogoditi je da ostane lokalna manifestacija internacionalnih aspiracija, nedovoljno velika za više od dva zaista velika inozemna gostovanja godišnje, i nedovoljno malena da izbjegne pretvaranje u lokalnu ekskluzivnost.

Drugim riječima, umjesto da se publika Malih scena svede na viđenije Riječane, koji se pozdravljaju na Korzu, cilj bi trebao biti da se o festivalu priča jednako i na zagrebačkom Cvjetnom trgu i na splitskoj Rivi. Ili ne bi. Ali se odluka o budućnosti, nakon uspješnih desetljeće i pol, mora donijeti.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Biljana Srbljanović
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Dani satire - deja vu
Dani satire u potrazi za kvalitetnim humorom u kazalištu
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Pijana noć na Brijunima
Rozamunda - Ivica Buljan
Park - Janosz Sikora
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Patrice Chéreau - razgovor
Patrice Chéreau – dobitnik Europske kazališne nagrade 2008.
Festivalski program 12. Europske kazališne nagrade u Solunu
Posjetitelj - Ljiljana Todorović
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Putujuće pozorište Šopalović - Tomi Janežić
Dani srpske kulture 2008.
'Tendenciozno aktivistički' Dani srpske kulture
Delirijum tremens - Goran Marković
Vedrana Rudan
45. Glazbena tribina Pula
Noć kazališta u Dubravi
Damir Zlatar Frey postavlja ambijentalnu Toscu
Tosca u Rijeci na tri lokacije
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Lijenosti kroz 'Promjene' BAD Co.
Festival novog cirkusa 2008.
Australski Acrobat ponovno u Zagrebu - na Festivalu novog cirkusa
Počinje četvrti Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa posvećen mraku intime
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Sljedeći Eurokaz gledat ćemo na Mirogoju!
Gordana Vnuk
Indijski glazbeni mistici u završnici Eurokaza
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Siromašno kazalište - The Wooster Group
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Dani satire 2008. - komentar
Legendarni The Wooster Group otvara 22. Eurokaz
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Idiot - Ivan Plaziblat
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Kuga - Oliver Frljić
Ne kao ja - Via Negativa
The Lastmaker - Goat Island
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Kučkini sinovi između istine i mita
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Ana Lederer
Duško Ljuština
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Tjedan suvremenog plesa - komentar II
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Čestitamo! Plesači dobili svoj plesni centar!
Otvoren Zagrebački plesni centar – Čestitamo!
Tjedan suvremenog plesa - komentar
25. Tjedan suvremenog plesa
Jubilarni 25. TSP počinje!
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Tjedan suvremenog plesa - velika kreativnost domaće produkcije
Pijani proces - Ivica Buljan
Festival svjetskog kazališta 2008. - završni komentar
Hamlet - Thomas Ostermeier
Belgijska kazališna skupina tg STAN napokon u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta - komentar prvi
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Sumrak bogova
'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom
Prava svečanost 'Crne zemlje'
Smrt trgovačkog putnika
Nova smrt trgovačkog putnika
5. Festival svjetskog kazališta: suvremenost i angažman
Lotos, prah i mak - domaća poezija s okusom Indije
'Lotos, prah i mak' Dinka Telećana
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Stanje nacije - Filip Šovagović
Amadeo u kolovozu i rujnu
Scena Amadeo – od novog Filipa Šovagovića do uskrslog Ayllua
U agoniji - Branko Brezovec
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
Sprovod u Theresienburgu
Milko Kelemen
Praizvedba djela Milka Kelemena
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Knjigomat prešao iz virtualnog u stvarni časopis
Hrvoje Šalković ne voli zagrebačku malograđanštinu
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Umro Dragutin Tadijanović
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Igor Zidić (2006.)
Zvonko Maković
Slobodan Šnajder
Igor Zidić