Oluja - Ivica Kunčević

Posljednja drama navodno najvećeg svjetskog dramatičara i dramskog pjesnika, osobni testament i posveta kazalištu, ili možda krajnji iskorak u nešto drugo, onkraj života i smrti poimanih uobičajenim, ovozemaljskim kategorijama. «Oluja» je sve to, i puno više, jedan od najzahtjevnijih tekstova dramskog kazališta uopće, problematičan i osjetljiv, jer svaka inscenacija nužno oduzima njezinoj izvornoj građi, neuhvatljivoj kao i san o kojem govori i koji, posredno, ili u totalu shvaćena, predstavlja.

Umjesto svega toga što «Oluja» jest, nova produkcija Hrvatskog narodnog kazališta sve je ono što ona nije. Na prvi pogled režija kućnog zaposlenika Ivice Kunčevića čak najavljuje odmak: umjesto dekora, nudi se gotovo u potpunosti gola pozornica, nadsvođena mrežom iz koje ispadaju dusi. Definicija je to prostora pustog otoka kao mjesta materijalne oskudice ali duhovnog bogatstva, gdje su stvari svedene na bitno, ili barem bitno iz perspektive sredovječnog znanstvenika, pa makar ta znanost bila i onkraj dokazive. S druge strane, glazba Stanka Juzbašića instrumentima nadomješta izostanak prostornih definiranosti, i otkriva zvučnu sliku oaze u kojoj je sve moguće, ali ne uvijek i realno. Sve to daje znak da će se, u skladu sa Shakespeareom, privid dogoditi igrom. Ali i to je, naravno, privid. 

«Oluja» je trebala biti još jedna HNK-ova produkcija koja nikoga ne želi uvrijediti, ali koja istodobno ne daje niti jedan od znakova pravog dramskog života. Zlobnici bi dodali, na sceni ili iza nje. Drugim riječima, nalik na onaj gledljiviji dio repertoara ne samo HNK, koji ne boli, ali uglavnom ništa ni ne znači. Zato je, umjesto vlasti, jezika, magije, ljepote i svega ostaloga što nosi izvornik, pravo pitanje nakon «Oluje» koliko daleko može ići nebriga za ono što se i kako izvodi na navodno nacionalnoj pozornici. Ako ni redatelja ni glumce više ne zanima koliko su prozirni u odrađivanju posla, i to čak i u najlakšim komičnim rolama kojima se nitko ne smije sve dok ne kažu «govno», o čemu bi se isto kontekstualno dalo raspravljati na razini koju možda zaslužuje predstava, ali ne i tekst o njoj, pitanje je onda koga bi zaista trebao mariti što nacionalna Drama ima na repertoaru. Kad je Brecht samo spektakl, a Botho Strauss  nerazumljiv i pogrešan, onda je vjerojatno Shakespeare zaslužio postati igrokazom, scenskim čitanjem teksta, i to još potpisan imenom kućnog, dakle definirajućeg redatelja.
 
Možda «Oluja» i nije tako loša, jer je upravo ono što pretplatnici od HNK očekuju: uz red baletne klasike i opernog kanona prirodno dolazi i malo takozvanog klasičnog dramskog pisma. Zato Kunčević može ponoviti svoj princip s puno male djece kao prepoznatljivim zaštitnim znakom, i barem jednim takozvanim ispadanjem iz drame. Ovoga puta to je odlazak sa začaranog otoka, koji je izlazak iz zgrade kazališta u svijet otvorenog trga. Ideja sama po sebi ne bez određene interpretacijske želje, pa čak i vrijednosti, ali revolucionarna još samo za HNK, dok je tehnički riješena kao da su video slika i njezin izravni prijenos nov i još ne u potpunosti funkcionalan patent.

Dok se redatelj bavio digitalnom slikom, ona kazališna mu se raspala pa Milan Pleština, inače jedan od onih koji bi mogli igrati nešto drukčije, na uvijek isti prenaglašeni način grmi Prosperove suptilne monologe kao da je ponovno Kapetan Buzdo. Pored Maje Kovač koja Ariela vuče još od Zvončice u Trešnjinom «Petru Panu» te više ne iznenađuje piskutavim glasom, ili pak Nikše Kušelja čiji Kaliban baš doslovno mora pokazati ono što je ionako rečeno, to jest da je negdje između guštera, psa i ljudskog bića, potrošena su i posljednja, najosnovnija sredstva za oživljavanje «Oluje».

Sve što je u nju trebalo upisati nije upisano, sve što je ona sama mogla reći na putu od papirnatog izdanja do ansambl predstave, nije joj dopušteno reći, pa i izlazak iz HNK nakon nje nije napuštanje posvećenog mjesta izvedbe, nakon čega se i vanjski svijet čini malo više prividom nego inače. Baš naprotiv, riječ je olakšanju.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Kobne potankosti bez kobnih posljedica
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
FSK 2007. - prigušeni odjek neuralgičnih točaka svakodnevice
Britak, žestok i grub Držić na Ljetnim igrama
Odmor od povijesti Bacača sjenki među knjigama
Kako se odmoriti od povijesti?
Hrvatski pojmovnik glazbene informatike
Pojmovnik glazbene informatike - projekt za koji struka nema interesa!
Boris Bakal
U pohod u kina kreće 'Kino Lika' Dalibora Matanića
'Kino Lika' - film o ljubavi i smrti na lički način
Pir malograđana - Paolo Magelli
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?
Filmski festival u Puli ponovo jaše
55. Festival igranog filma u Puli
Opera za tri groša - Krešimir Dolenčić
Prosjaci, lopovi i kurve...
Kazalište - godišnji pregled 2007.
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Clubture slavi 5 godina postojanja
Clubture
Park - Janosz Sikora
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
Dama s kamelijama - Derek Deane
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea
Cirkus između Viteza i Kralja
Out - Via Negativa
Petar Selem
Turandot – Gianluca Marcianó
Puccinijeva Turandot bez tuđih dodataka
Puccinijeva Turandot u HNK-u se izvodi - koncertno
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Damir Zlatar Frey postavlja ambijentalnu Toscu
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Tosca u Rijeci na tri lokacije
Don Carlos - Petar Selem
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Dani satire 2008. - komentar
Orfej - Ozren Prohić
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
U agoniji - Branko Brezovec
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Idiot - Ivan Plaziblat
Danse macabre - Staša Zurovac
'Danse macabre' Staše Zurovca u HNK
Triptih – Arnaud Bernard
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Tri opere o smrti
Kos - Zijah Sokolović
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Sprovod u Theresienburgu
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Umro Galiano Pahor
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Carmen - Philippe Himmelmann
Nova Carmen mogla bi izazvati i oduševljenje i zgražanje!
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Ne kao ja - Via Negativa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Gavelline večeri - rezime
Pepeljuga - Derek Dean
Pepeljuga nije (samo) bajka
Gavelline večeri po 22 put
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
Nova smrt trgovačkog putnika
Youri Vámos: Shakespearea se ne može mijenjati
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Ana Lederer
Mate Matišić
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
Turbofolk - Oliver Frljić
Pijani proces - Ivica Buljan
Gostovanja na Gavellinim večerima
Kino Lika - Dalibor Matanić
Hamlet - Thomas Ostermeier
PIF 2008.
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Koriolan - Miran Kurspahić
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Što sa sobom preko dana?
Kauboji - Saša Anočić
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Sve što je dobro i pametno - Dražen Šivak
Sumrak bogova
'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom
Edo Popović
Glasi iz planina - Rene Medvešek