Turbofolk - Oliver Frljić

No, prvi pogled vara, a ovoga puta istina je sasvim drukčija, s posljedicama istodobno «katastrofalnim» i ljekovitim.

Debut u nacionalnom teatru, ili barem kući takvog ranga, događaj je koji se hrvatskom glumištu tako rijetko događa da ga zaista treba istaknuti, a Frljić je ponudio Rijeci provokativni i višeslojno zanimljivi koncept. Samo kazalište, pak, što je vjerojatno zasluga bivše intendantice Mani Gotovac, za razliku od recimo zagrebačkog pandana, pronašlo je i unutar kuće način da svoja vrata otvori i izrazu drukčijem od ustaljenog rasporeda baletne, operne i dramske klasike. Jednostavnim nazivanjem program «Zajc off», i smještanjem predstave i publike na pozornicu, dobivena je već dovoljna doza neobičnosti na koju tradicionalisti ne moraju pristati, a pridoda li se tome i naslov «Turbofolk», jasno je da nije riječ o predstavi za svakoga, ali jest o kazalištu koje govori o svakome. 

Nastao iz teksta koji je, nažalost prekasno, mnogima otvorio oči, a riječ je o istoimenoj pjesmi Ramba Amadeusa, ovaj kazališni projekt kao da ide korak dalje. Kao što kaže Rambo: «Ja nisam izmislo turbofolk, ja sam mu dao ime», Frljić tvrdi da je ovom predstavom turbofolk dobio pravo građanstva, a kao kulturna činjenica potvrđen uvrštenjem u repertoar institucionalnog teatra. Ono što se kod Ramba Amadeusa čini kao pretjerivanje u nabrajanju, tek s Frljićevom predstavom dobiva zbiljskost koju je nemoguće odbaciti. S jedne strane banalnost i apsorbirajuća moć gluposti i primitivizma, s druge ljepota primarnog instinkta, logike «u se, na se i poda se», konzumacije i podavanja, sve to jest turbofolk, i sve je to u riječkoj predstavi oprimjereno bez zadrške.

U potrazi za korijenima turbofolka odvija se priča o kulturi koja bi uništila samu sebe ali si ne želi priznati što zaista jest. Drugim riječima, čak se i Frljić, zajedno s dramaturgom projekta Borutom Šeparovićem pita gdje prestaje zabava i zezanje, a kad stvar postaje ozbiljna, točnije u kojem trenutku naslage probijaju oklop onoga što samo naivni nazivaju dobrim odgojem, kulturom i civilizacijom. Lakoća s kojom urbani rasisti danas prozivaju takozvane narodnjake, seoski ili čak šumski mentalitet koji se miješa s gradskim, navodno urbanim, upravo je ona lakoća s kojom Frljić pušta hitove Cece, Dare Bubamare i Mile Kitića u nacionalnoj kazališnoj kući koja pritom nosi i ime Ivana pl. Zajca.

Sve to ulazi u proklamirani redateljev interes za kazališni mehanizam i sustav reprezentacije zbilje, u tehničkom smislu kao i na svakoj razini metaforičke derivacije. Unatoč iskonskoj mogućnosti komunikacije bez strukturirane priče, o čemu također govori ova predstava kao zbirka slika jasnih obrisa ali ponekad mutne sredine, kod «Turbofolka» zabrinjava potreba da na kraju ipak, iako vrlo kratko i jezgrovito, protumači samog sebe. Izgovorene tvrdnje «Ovo je predstava o Mirjani Hrgi devedesetih!» ili «Ovo je predstava koja vam jebe majku!», svodi «ovu predstavu» na konačno i didaktički spoj namjere, koncepta i provokacije. Objašnjenje dosad nije bio dio onoga što su, svaki pojedinačno ili zajedno, dosad radili Oliver Frljić i Borut Šeparović. No, možda je ipak HNK, čak i kad želi biti off, i njima naplatio danak. S druge strane, trebalo je napokon nešto i otvoreno reći, kako cijela stvar ne bi ostala na razini tek ekscesnog skeča nerazumljivih umjetnika kojima je trebalo dati šansu, smišljenu prije kao institucionalni alibi. «Ova predstava» tako je poruka onima koji ne slušaju turbofolk da to ne znači da apriori nisu upravo - turbofolk.

Frljićevim živim dokazom da je kontrakultura zapravo kultura ostvarena drugim sredstvima, hrvatsko je glumište ponovno na trenutak pronašlo svoju točku suvremenosti. Pritom Jelena Lopatić, Alen Liverić, Anastazija Balaž Lečić, Olivera Baljak, Tanja Smoje i ostali koji u njoj sudjeluju dokazuju da nisu uvijek glumci oni koji čuvaju dignitet domovinskog kazališta. Osim toga, predstava završava tako da izvođači, facijalno neutralni ali u kostimima, sjede u gledalištu, dok ih s pozornice promatra publika koja plješće. Pitanje je čemu zapravo plješće, i je li izlaz iz turbofolka ne aplaudirati takvoj predstavi, točnije samima sebi. Uostalom, kad to već jesu i silikoni i etno jazz i politički marketing, onda je i kazališna kritika - turbofolk.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Noć kazališta u Dubravi
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Petar Selem
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Gordana Vnuk
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe - Oliver Frljić
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Kuga - Oliver Frljić
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Gavelline večeri po 22 put
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Tjedan suvremenog plesa - velika kreativnost domaće produkcije
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Duhovi Sarajeva - Dejan Radović
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Nataša Rajković
Mate Matišić
Vedrana Rudan
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Odjeci angažirane predstave 'Timbuktu'
Psi i beskućnici u predstavi Boruta Šeparovića - 'Timbuktu'
'Timbuktu' - Montažstrojeva predstava o psima i ljudima
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Razgovori o novom kazalištu
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?
Odmor od povijesti Bacača sjenki među knjigama
Kako se odmoriti od povijesti?
Dama s kamelijama - Derek Deane
Cirkus između Viteza i Kralja
Out - Via Negativa
Turandot – Gianluca Marcianó
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Orfej - Ozren Prohić
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
U agoniji - Branko Brezovec
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Oluja - Ivica Kunčević
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Idiot - Ivan Plaziblat
Danse macabre - Staša Zurovac
Triptih – Arnaud Bernard
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Tri opere o smrti
Kos - Zijah Sokolović
Sprovod u Theresienburgu
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Carmen - Philippe Himmelmann
Nova Carmen mogla bi izazvati i oduševljenje i zgražanje!
Opera za tri groša - Krešimir Dolenčić
Prosjaci, lopovi i kurve...
Ne kao ja - Via Negativa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Pepeljuga - Derek Dean
Pepeljuga nije (samo) bajka
Park - Janosz Sikora
Pir malograđana - Paolo Magelli
Youri Vámos: Shakespearea se ne može mijenjati
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Velika Montaža Tita
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Ana Lederer
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk