'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'

Gotovo kao neka vrsta prokletstva na koje su se voditelji zarekli, a na kojem se publika – zatekla. Takav je dojam i nakon nastupa druge najveće atrakcije 22. Festivala novog kazališta, njujorške skupine Nature Theater of Oklahoma, svojevrsnog povratka u bolju ikonoklastičku prošlost i podsjećanja na dane ponosa i slave, prazne režije, trošenja scenskog vremena pa čak i čuvenog plemenitog diletantizma.

Svjež po datumu proizvodnje, a podgrijan po konceptualnom inzistiranju na ničemu, scenski uradak koji potpisuju Pavol Liska i Kelly Copper ipak jest vrijedan pažnje, ne samo zato što se oni, zajedno s izvođačima, gotovo puna četiri sata znoje pred zagrebačkom publikom koja gotovo skapava od vrućine. Predstava naslova „No Dice“ za polovicu je preduga, ali kad se gledatelj pomiri s njezinom prazninom, i kad pusti mašti na volju da nadopunjuje na početku zabavnu, ali u konačnici tek plošnu izražajnost glumačkih karikatura, pretvara se u nemogući spektakl na koji je lakše pristati nego na većinu mainstream produkcije, i domaće i inozemne.

Izvrtanje standardnih i gotovo šablonskih telefonskih razgovora koje glumci ponavljaju kao da je riječ o sudbinskim dramskim tekstovima, uz glumu koja ide preko granice zagriženog amaterizma sve do zaista zabavne groteske, na trenutke jest zamorno, ali mora se priznati da kraj predstave donosi zadovoljštinu na način koji su novokazališne produkcije gotovo zaboravile. Pomalo patetičan, ali ipak iskren i dramaturški savršeno posložen, konačni razgovor, koji osim prave teme predstave otkriva i glavninu njezinih režijskih i izvedbenih tajni, dio je zbog kojeg se čini da se preduga predstava ipak isplati. Čak i onima koji kazališno iskustvo vrednuju prema konačnom zbroju uloženih i izazvanih emocija. Ostali, pak, u nebitnom a neproporcionalno dužem praznom dijelu predstave, koja ionako nosi naslov „Nema šanse“, vide tek jedan od načina sumanute reinterpretacije i previše rijetko poticajne svakodnevice. Iako je u pitanju takozvani američki blok ovogodišnjeg Eurokaza, utješno je vidjeti da se svakodnevni ritam ne razlikuje toliko s geografskom duljinom, kao i da su takozvani novokazališni režijski postupci primjenjivi na različite kontekste.

Dokazao je to i Nik Đurić bitno kraćom ali u strukturi i ne toliko jednostavnijom upotrebom popularne glazbe kao jednog od, a ponekad i osnovnog, identificirajućeg segmenta društva spektakla u predstavi naslova „Toranj loše glazbe“. Namjerno nereprezentativna, nepravilno ali maštovito odrezanih rubova, ta koprodukcija Teatra &TD i Eurokaza kao da je scenska realizacija davnog štosa koji Rambo Amadeus voli izvoditi na koncertima, kad publiku dovede do delirija prijevodom jazza u nešto nalik organskom technu, na što lijepi jednostavnu parolu koja glasi „Jedno te isto“. Iz te jedinstvene uniformnosti Nik Đurić gradi elipsu o suvremenoj kulturi i načinima zabave, gdje izvođači nisu drugo nego pokretne kulise, sve dok tulum ne dođe do vrhunca kad se više ionako nitko ne čuje, jer je privatna buka zaglušujuća. Ono što je poznato svakome tko je preživio barem jedan dobar tulum, ili vrištanje u prvom redu na koncertu, jasna je svaka od slika koje stvaraju Damir Bartol Indoš, Nina Violić, Lana Barić, Judita Franković, Tvrtko Jurić i Nikša Marinović.

No, iako simpatičan u nepretencioznosti, „Toranj loše glazbe“ prije je pokušaj izvedbe i jednokratna akcija, nego spektakl smišljen da snažnije provocira ili dublje kritizira. On pristaje na neukus, ali pristajanje karakterizira kao još jednu od prihvatljivih anomalija, jer ako reklame za operatera mobilne telefonije promoviraju poželjni lifestyle, onda ni pop glazba ne može biti više ništa drugo nego kanoniziran sustav znakova koji nestaje s početkom novog, korporativnog dana. Utoliko je paralela između beztekstnog ritma i ocvalih propovjednika sa šest žica na gitari koju Đurić uspostavlja „Tornjem loše glazbe“, danas nažalost potpuno istinita, čak i na štetu onih koji bi uz gitaru još i imali što reći. Slično je, međutim, i s izvedbenim umjetnostima, iako se veselom cinizmu kojim barata Nik Đurić to ne može zamjeriti.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Rozamunda - Ivica Buljan
Festival novog cirkusa 2008.
Australski Acrobat ponovno u Zagrebu - na Festivalu novog cirkusa
Počinje četvrti Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa posvećen mraku intime
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Sljedeći Eurokaz gledat ćemo na Mirogoju!
Gordana Vnuk
Indijski glazbeni mistici u završnici Eurokaza
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Siromašno kazalište - The Wooster Group
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Dani satire 2008. - komentar
Legendarni The Wooster Group otvara 22. Eurokaz
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Idiot - Ivan Plaziblat
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Kuga - Oliver Frljić
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Ne kao ja - Via Negativa
The Lastmaker - Goat Island
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Park - Janosz Sikora
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Kučkini sinovi između istine i mita
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Ana Lederer
Duško Ljuština
Eurokaz 2008.
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Ima li nezavisna kultura šanse?
Nezavisna kulturna scena izborila pobjedu?
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
'Zeleno, zeleno' na zgarištu nesvrstanog prijateljstva
Razgovori o novom kazalištu
Nataša Rajković
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Pravo čudo - Lukas Nola
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Pir malograđana - Paolo Magelli
Pijana noć na Brijunima
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
'Argentina' - priča o Hrvatskoj
Nogomet + tango = 'Argentina' - Hrvatska
Turbofolk - Oliver Frljić
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Pijanistica - Dario Harjaček
Sumnja - Marko Torjanac
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Out - Via Negativa
Petar Selem
Zeleno vjenčanje za kraj Queer Zagreba
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
ZGetno ponovno u duhu polistilizma
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
U agoniji - Branko Brezovec
Koriolan - Miran Kurspahić
Nakon Shakespearea i skraćeni Dostojevski u &TD-u
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Proces - Ivan Plaziblat
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Tri nove suvremenoplesne predstave
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
Otimačina Stilskih vježbi
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Hanjo - Senka Bulić
Senka Bulić govori o predstavi Hanjo
Trokut nerealizirane žudnje: Yukio Mishima, Senka Bulić i Teatar &TD
Festival prvih - društvena odgovornost kapitala
Festival prvih - peti put
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Festival Nebo – vrhunski etno
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Mate Matišić