Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički

Donekle i jest, jer scenska rekonstrukcija „godine koja je uzdrmala svijet“ zaista, sudeći po zadovoljnim licima i cupkajućim nožicama, jest ono po što se na Brijune ovoga ljeta i ide. Romantična sjećanja na mladost, kosu i onoliko opijata i slobodnog seksa koliko ih je na ovim prostorima moglo biti, nije nešto o čemu treba suditi jer nostalgija je ionako pokretačka sila sasvim izvan racionalnih kanona.

Problem je, međutim, u tome što onima koji nisu bili u 1968., kao dio nje ili kao više manje zainteresirani promatrači, ne govori ništa više od TV kalendara ili novinskog vremeplova prije nego što je prodan kao oglasni prostor. O tome bi predstava, na primjer, mogla nešto reći, ali o tome šuti, jer joj konfrontacija ne treba. Spomenaru, čak i kad je najavljen današnjom potrebom za pokretom sličnih ambicija i masovnosti kao onaj prije četrdeset godina, ne treba zamjeranje nego tek benigno prisjećanje.

U godini obljetnice mnogi se pozivaju na duh i osjećaje 1968., uglavnom prizivajući bolji i pošteniji svijet. Ako već nikako drukčije, i kazališnim se sredstvima može stvoriti utopija, što brijunska predstava i pokazuje, ali je pritom nemoguće zaboraviti kontekst. Redateljica Lenka Udovički i dramaturginja Tena Štivičić našle su se u tom procjepu. S jedne je strane želja za ponavljanjem zajedništva mladih, koliko danas idealiziranog toliko i tada naivnog, a s druge zbilja u kojoj je ono, silom ni danas bitno drukčijih prilika, i nastalo. Konkretne se poveznice s sadašnjim vremenom ipak ne vuku, iako je jedan od intrigantnijih postupaka u predstavi koja je velikom većinom ne više od pop-kulturne i povijesne razglednice, i niz scena imaginarne debate o mitskoj godini i pitanjima koje je otvorila.

Nekonzistentni spoj na okupu drži prizore koji kao da su preuzeti iz mjuzikla, s odgovarajućom grupnom dinamikom i pjevanjem, verbalna nadmudrivanja naknadne pameti, povijesne eseje i intimne ispovijedi. Ovi posljednji, iako kvalitetno izvedeni, ona su teža strana predstave, koja podsjeća da je „godina koja je uzdrmala svijet“ zapravo bila, kako je netko već zaključio, „živčani slom“ mita o Zapadu, i raspad mita o takozvanom slobodnom dijelu svijeta. Utoliko se  današnji gledatelj može složiti da je invazija Čehoslovačke bila jedan od političkih završetaka zanosa '68., dok je naprotiv spominjanje prvih akcija onoga što će tek kasnije postati Baader-Meinhof, i to u smislu kraja utopije na način kako je Woodstock vrhunac, a Altamont kraj „Ljeta ljubavi“, bitno nategnutija teza.

Ulyssesova produkcija i nije zaista htjela ulaziti u detalje, pogotovo ne one čije bi se posljedice, slijedi li ih se vjerno, pokazale bitno manje romantične i s bitno manje nostalgičnog potencijala od duge kose, zajedničkog pjevanja i malo još uvijek previše čedne golotinje. U krajnjoj liniji, upravo u tome kako se glumci skrivaju u sceni koja bi trebala pokazati vrhunac tadašnje i tada navodno izborene slobodoumnosti, leži i najzorniji odgovor na pitanje što je od ostalo od te 1968. Utoliko su kadrovi iz „Lipanjskih gibanja“ Želimira Žilnika i  rifovi Vedrana Božića najautentičniji i najuvjerljiviji dio predstave i njezinog koncepta.

Kad se već nije dovoljno išlo u dubinu, tražilo se po širini, pa se brijunska predstava oslonila na Shakespearea. No, „Romeo i Julija“ i 1968., međusobno si samo smetaju, jer se iz priče o veronskim ljubavnicima nije preuzelo generacijski sukob, nego tek nekoliko ljubavnih dueta koji cjelini samo smetaju, a zaslužni su i za jedan od najkičastijih finala viđenih ne samo u Tvrđavi Minor.

Unatoč svemu tome, ovogodišnja središnja produkcija Kazališta Ulysses pomak je za samo kazalište, jer tijelo ansambla tretira kao izvedbenu i kreativnu cjelinu. Uz odustajanje od dramskog predloška i odluku za slobodnim istraživanjem teme, Ulysses je ovom predstavom rekreirao i kazališnopovijesno nasljeđe šezdesetih, čime se ne hvali, ali što bi mu moglo koristiti u razvoju kojem ipak teži. A „Romeo i Julija '68.“ će ostati samo materijal za radosno nostalgično cupkanje onih čije kosti to još mogu podnijeti.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Pijana noć na Brijunima
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Krijesnice - Janusz Kica
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Biljana Srbljanović
Srđan Dragojević
Pisci pišu o ljubavnim problemima
Muški pisci o partnerstvu, ljubavi i seksu!
Kos - Zijah Sokolović
Pijani proces - Ivica Buljan
Gostovanja na Gavellinim večerima
Kino Lika - Dalibor Matanić
Hamlet - Thomas Ostermeier
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
PIF 2008.
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Koriolan - Miran Kurspahić
Oluja - Ivica Kunčević
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Što sa sobom preko dana?
Kauboji - Saša Anočić
Sprovod u Theresienburgu
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Sve što je dobro i pametno - Dražen Šivak
Park - Janosz Sikora
Sumrak bogova
'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom
Edo Popović
Kaligula - Tomaž Pandur
Dani satire 2008. - komentar
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Zlatni lav okuplja umjetnike na granici
Gerhard Richter – ravnodušan, ciničan i mehanički slikar?
Dražen Ilinčić i Damir Radić
'Pojebite se za Malog Medu' na Salonu revolucije
Salonska revolucija revolucionarnog Salona
Salon mladih iznimno tolerira umjetnike s lažnim osobnim iskaznicama!
Dokumentarna izložba o SKC-u 70-ih
Kritična i polemična izložba o SKC-u 70-ih
Slavoj Žižek: Stvaraju se potrebni uvjeti za krah kapitalizma
Marko Vidojković: revolucija je moguća samo na individualnom nivou
Marko Vidojković - gost Festivala europske kratke priče
Salon revolucije
Revolucija na Salonu mladih
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
Novosadski filmski front
Novosadski filmski front – mali budžeti, velika kreativnost
Počinje sedmo izdanje Revije amaterskog filma
Psiho-seanse na sedmoj Reviji amaterskih filmova
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Lazar Stojanović na ZagrebDox
Lazar Stojanović: 'Malo ludosti je dobro za umjetnost, ali ne previše'