Hamlet - Thomas Ostermeier

Zagrebačko kazalište mladih dva je dana testiralo svoju mogućnost popune na najbolji mogući način, onako kako bi to voljela i Jesen u Zagrebu. Ostermeierov „Hamlet“ zaista jest nešto što se mora vidjeti i čini se da su svi to znali, i oni koji vole kazalište, i oni koji su čuli za Thomasa Ostermeiera, ali i oni koji su čuli za Hamleta.

Riječ je o redatelju koji nedvojbeno jest  veliko europsko kazališno ime, negdje na granici između šegrta, role koje mu po definiciji Festivala svjetskog kazališta pripada zbog godina, i majstora, uloge koju preuzima zajedno s trećim ili kojim već mandatom na čelu jednog od najvećih berlinskih kazališta, Schaubühne am Lehniner Platz. U Zagrebu je ostao upamćen kao redatelj čija je predstava otvorila prvi Festival svjetskog kazališta, kad je Ibsenova Nora na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta umjesto da pleše tarantelu glumila Laru Croft. Upravo na isti način redatelj se i vratio, iako doduše ne na istu scenu. No, Hamlet je ionako jače oružje od mekane Ibsenove junakinje, a i predstava je u ove krajeve došla samo tjedan dana nakon berlinske premijere, što bi vjerojatno trebalo značiti da se Zagreb zaista upisao na kazališnu mapu Europe.

Sve bi to, međutim, trebalo biti nebitno kad je riječ o samoj predstavi, ali ipak nije. Upravo zato što Ostermeierov „Hamlet“ jest pop stvar, za njega vrijede neka druga pravila, a fama se gradi kao da je sletio helikopterom na neku plažu u Budvi. Unatoč svom tom celofanu, novom prijevodu Mariusa von Mayenburga i činjenici, nimalo revolucionarnoj, da Shakespeareov komad igra samo šest glumaca koji mijenjaju uloge, ovaj Hamlet nije bitno drukčiji od onog kako bi ga postavio bilo koji domaći redatelj s istom tehničkom podrškom. Drugim riječima, sve ono što Ostermeireovu predstavu razlikuje od drugih je dizajn, od projekcija do scenografije i glazbe, dok u osnovi ostaje srednjostrujaškom produkcijom koja se, začudo, malo više oslonila na činjenicu da Bardov najpoznatiji antijunak gotovo cijelo vrijeme glumi ludilo, sve dok ono ne postane stvarno. I to je sve, ali izgleda da je dovoljno za veliku predstavu, zbog koje je publika popunila svaki pedalj stepenica Zagrebačkog kazališta mladih.

Thomas Osteremeier se proslavio se komadima takozvane nove europske drame, ili dramatike krvi i sperme, u kojima je njegov, kako s tada činilo, angažirani pop, imao smisla. Ravenhillov „Shopping and Fucking“, na primjer, bila je predstava nakon koje je gledatelj mogao biti zadovoljan, jer je količina buke i bijesa bila primjerene količini provokacije u samom tekstu. No, kad se isti princip pobunjenog protestanta, razapetog između dužnosti i želje za skandalom, primijeni na klasike, rezultat je bitno groteskniji i - manje uvjerljiv. Norin kostim Lare Croft najbolji je primjer za to, a ne zaostaje niti Hamletovo ludilo, odigrano kao kontrapunkt slapsticku na što je sveden cijeli Shakespeareov kontekst. Nakon što ga otvori scenom sprovoda u kojem grobar pada u raku zajedno s lijesom Hamleta starijeg, od Ostremeierove navodno revolucionarne režije ne ostaje baš puno više, jer se postupci istope nakon prvih sat vremena, i sve se svede tek na jednog agilnog izvođača koji je dobio svojih dva i pol sata slave. Lars Eidinger ih je zaista maksimalno iskoristio, kao i svaki glumac koji dobije uputu da se improvizacijski i luđački zeza s najpoželjnijom ulogom u povijesti dramskog kazališta. Je li brljanje po tanjurima, prolijevanje vina i poluartikuliranim tikovima podloženo urlanje „Ficken, ficken“ ili „Jebati, jebati“, zaista vrhunac kazališnog ludila, drugo je pitanje, na koje Ostermeierova režija ne odgovara.

Nema ni vremena za to, jer ga gubi dok pokazuje tehničku osviještenost pomicanjem planova scene i ubiranjem postdramskih argumenata snimanjem facijalne ekspresije i izvođača i publike. Ono između, međutim, sasvim je klasično, do činjenice da glumica mora baš svaki put skinuti i staviti periku kako bi publici i nacrtala kad je Ofelija, a kad Gertruda. Koliko je Thomas Ostermeier razapet između osjećaja dužnosti i želje za provokacijom, možda ipak najbolje pokazuje završno mačevanje, uredno koreografirano i uvježbano, iako je u predstavu još od prvih minuta uvedena strojnica.

No, nije to Čehovljeva puška iz prvog čina, jer onda bi možda i predstava bila suvremenija nego što jest. Ovako je samo privid nečega novog, u domaćem kontekstu koristan samo kao pokazatelj što sve danas jest kazališni mainstream.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Pijani proces - Ivica Buljan
Festival svjetskog kazališta 2008. - završni komentar
Belgijska kazališna skupina tg STAN napokon u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta - komentar prvi
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Sumrak bogova
'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom
Prava svečanost 'Crne zemlje'
Smrt trgovačkog putnika
Nova smrt trgovačkog putnika
5. Festival svjetskog kazališta: suvremenost i angažman
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Lazar Stojanović na ZagrebDox
Lazar Stojanović: 'Malo ludosti je dobro za umjetnost, ali ne previše'
Sprovod u Theresienburgu
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Brana - Mateja Koležnik
Gostovanja na Gavellinim večerima
Kino Lika - Dalibor Matanić
PIF 2008.
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Koriolan - Miran Kurspahić
Oluja - Ivica Kunčević
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Što sa sobom preko dana?
Kauboji - Saša Anočić
Kazalište - godišnji pregled 2007.
San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Sve što je dobro i pametno - Dražen Šivak
Park - Janosz Sikora
Edo Popović
Freelander - Miljenko Jergović
Kratka priča na festivalu
Turandot - Vasilij Senjin
Orfej silazi – Janusz Kica
Delirijum tremens - Goran Marković
FSK 2007. - prigušeni odjek neuralgičnih točaka svakodnevice
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Rozamunda - Ivica Buljan
Polet - Jean-Claude Berutti
Francuska farsa u zagrebačkom kazalištu
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Počinje deveta Platforma mladih koreografa
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Gordana Vnuk
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Eurokaz 2008.
Motovun film festival predstavlja 'Tjedan ruskog filma'
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Idiot - Ivan Plaziblat
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Koko u Parizu - Ivica Boban
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Krijesnice - Janusz Kica
Sudar opere i suvremenog plesa
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Lijenosti kroz 'Promjene' BAD Co.
Duško Ljuština
Biljana Srbljanović
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk