Tjedan suvremenog plesa - velika kreativnost domaće produkcije

To možda duguje i izborničkom timu u sastavu Milana Broš, Iva Nerina Gattin i Irma Omerzo, a možda i samoj produkciji. S jednim zanimljivim i simptomatičnim izuzetkom, domaća je selekcija uglavnom neovisna, nastala izvan velikih ansambala i, naravno, izvan kazališnih kuća, kao neveliki samostalni autorski projekti koji se upravo zato nužno referiraju na same sebe. Utoliko ih povezuje, uvjetno rečeno, izmještenost iz uobičajenog plesnog vokabulara, a time su i bitno drukčiji od ovogodišnje inozemne selekcije, točnije njezinog najavljenog važnijeg dijela.

Nakon nekoliko godina izbivanja, umjetnički voditelj Plesnog studija Liberdance Rajko Pavlić odlučio se vratiti na scenu i to solom, ali u glazbenoj pratnji Mate Matišića. Komad jednostavno nazvan «Koncert za dangubu i zgubidana» ipak nije baš samo koncert, prije je interaktivna slagalica glazbe i plesa s jakim komentatorskim nabojem i zrncem satire. U skladu s postulatima već iznesenim kako koreofgrafskim i pedagoškim radom tako i ponekim medijskim istupom, Pavlić nastavlja svoj poprilično usamljeni put na afirmaciji folklornog nasljeđa kroz suvremenoplesni izraz. Ovoga puta, za razliku od prošlosezonske uspješnice «Domesticus Vulgaris ili jednostavno domaće», to traženje ne ide u kompleks pokreta, nego cijelog koncepta predstave kao pojednostavljenog i okvirima nesputanog autorskog iskaza. Njega benevolentni mogu čitati kao autobiografsku satiru, dok mu je u osnovi zapravo ne previše nježan komentar na ostatak hrvatske plesne scene. Neargumentiran u zadavanju kvazihumornih uboda onima koji ne misle kao on, Pavlić cijelom paletom pokreta ironizira već ironizirano, onaj odmak od plesa kao lijepe izvedbene umjetnosti bez previše misli koji je i stvorio suvremeni ples. Iako njegova izvedba mjestimično jest zabavna, pogotovo kad je u interakciji s Matišićem koji spaja iskustvo glazbenika, dramatičara i kozera, ovoga je puta njegova poruka izravnija i time zapravo promašena. Jer, dok je «Jednostavno domaće» bio zagovor drukčije estetike, plesno i glazbeno izmaknute od tradicije iako na nju naslonjene, i dalje je zadržavala koreografsku ideju, dok je «Koncert za dangubu i zgubidana» opterećen obračunom s kolegama i kontekstom u kojem nastaje. Pritom je cilj njegove kritike tuđa koreografska ideja, i to iz sklopa koji on uopće ne koristi niti želi koristiti, pa je bitno uspjeliji dio predstave onaj kad ironizira samog sebe, svoj život i karijeru posvećenu plesu.

Autoreferencijalnim putem krenuo je OOUR, jedna od zagrebačkih malih, otvorenih kompanija čije radove uglavnom potpisuju izvođačice Selma Banich i Sandra Banić. U komadu «Stvarajući Eve» pridružio im se redatelj Oliver Frljić kao dramaturg i koautor, i njegov je doprinos vidljiv u novokazališnom spektakularnom izbjegavanju spektakularnosti izvedbe. Umjesto minimalističkog plesa na granici kontorcionizma, «Stvarajući Eve» razbija plesnu sliku na niz ponovljenih prizora plesačke svakodnevice, koje polako radikalizira sve do ogoljavanja biti izvedbe i plesačica u domaćem plesnom kontekstu. Na plošnoj razini komad se može pratiti kao ilustrirana povijest sadašnjeg plesnog trenutka, gdje publika očekuje skladne pokrete u skladnim kostimima, kritika lako čitljiv koncept, a kulturna politika, ako ju je uopće briga za ples, i izvozni potencijal. U takvoj situaciji plesači se doslovno tuku oko ostataka, na svoju štetu koketiraju s estradom i očekivanjima široke publike, a na kraju završavaju kao još jedna izgubljena generacija hrvatskog plesa koja, kao i predstava sama, na kraju odlazi u dim. Sumorna lakoća izvedbe pritom je samo privid pomirenosti, i govori snažnije od Pavlićevih kratkih komentara, dok je smijeh Sandre Banić kad pokušava igrati kako se od nje očekuje, neusporedivo snažniji od, na primjer, smrznutog i grčevitog osmijeha balerina.

Između te dvije konvencije, čak i sa svim razlikama koje postoje između primjerice Liberdancea i OOUR-a, oscilira hrvatski ples, osuđen na projekte s malim brojem izvođača i gotovo bez scenografije. Unatoč tome, kreativni doseg većine domaće produkcije nadilazi ono što se od gostujućeg moglo vidjeti na ovogodišnjem Tjednu suvremenog plesa. Pitanje je samo koliko dugo će taj zanos trajati prije nego što se, nepodržan i neodržan, pretvori u dim.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Gordana Vnuk
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Tjedan suvremenog plesa - komentar II
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Čestitamo! Plesači dobili svoj plesni centar!
Otvoren Zagrebački plesni centar – Čestitamo!
Tjedan suvremenog plesa - komentar
25. Tjedan suvremenog plesa
Jubilarni 25. TSP počinje!
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Dani satire u potrazi za kvalitetnim humorom u kazalištu
Objavljena monografija Ane Maletić
Razvoj hrvatskog suvremenog plesa kroz životopis Ane Maletić
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Mate Matišić
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Tri nove suvremenoplesne predstave
'Zeleno, zeleno' na zgarištu nesvrstanog prijateljstva
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Promjene - Bad Co.
Lijenosti kroz 'Promjene' BAD Co.
Noć kazališta u Dubravi
Petar Selem
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe - Oliver Frljić
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Turbofolk - Oliver Frljić
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Kuga - Oliver Frljić
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Gavelline večeri po 22 put
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija