Glasi iz planina - Rene Medvešek
| 17.11.2008. | Print | Pošalji link |
Bez sumnje jedan od najdarovitijih i najboljih domaćih kazališnih redatelja, Rene Medvešek, nije odolio sirenskom zovu Dubrovačkih ljetnih igara.
Na sreću, kažu oni za koje je predvodnik takozvanog trenda glumaca-redatelja «Glasima iz planina» zaslužio sve pohvale; nažalost, smatraju oni, brojem bitno manji, koji smatraju da je prošlosezonskom «Najboljom juhom» dosegao vrh svojeg dosadašnjeg opusa. «Glasi iz planina» nastali su kao koprodukcija Dubrovačkih ljetnih igara i Zagrebačkog kazališta mladih, podržana i suradnjom s Akademijom dramske umjetnosti, a ovjenčani nagradom Orlando stigli su iz ambijenta Grada Teatra u dvoranu Istra s nekoliko mjeseci zakašnjenja. Bez obzira na to koliko joj je zatvaranje u kutiju pomoglo, riječ je i dalje o predstavi koja diže na noge, daje nadu i utjehu, promovira baštinu i mlade glumce, a pritom i 500. obljetnici rođenja Marina Držića daje malo drukčiju notu. Sve to, dakako, treba pozdraviti.
Ono što međutim smeta u cijeloj toj samoponavljajućoj igri oko predstava Renea Medvešeka činjenica je da sve to ipak nije dovoljno. Njegove režijske i druge zamisli jesu dobrodošle, ali zapravo i očekivane, ukoliko zaista u Hrvatskoj ima toliko kazališne kvalitete u smislu kadrova i ideja, dok s druge strane ostaje pitanje koliko se sam autor i redatelj odnosi prema njima. Spoj folklora i baštine jedna je od osnovnih postavki Dubrovačkih ljetnih igara, a u «Glasima iz planina» oni su upotrijebljeni upravo kao u spotu koji bi, na primjer, reklamirao Igre na CNN-u. Složenac kao da je napravljen po receptu: red mladih i lijepih koji nekim čudnim jezikom slave mladost i ljepotu, red humora i, ovdje sasvim zauzdane erotike, a u prijelazima sirovi ritam i zagrobni glas narodnog pjevača. Iako su se akademci snašli, dok članovi ZKM-a gotovo briljiraju, pogotovo Frano Mašković i Jadranka Đokić, pjesma, ples i duhovitost ovdje imaju ljekovit učinak koliko i Linđo na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara, dio koji treba pretrpjeti između dvije nade da će glasi iz starina napokon zazvučati prihvatljivo.
Sasvim je drugo dimenzija zagovora koju nudi ova predstava. Ogoli li se namjera, ona jest pozitivna, jer Medvešek je htio oživjeti baštinu i to je zaista i napravio, iako ne baš previše inventivnim dramaturškim umetanjem «Tirene» u «Planine». Ipak, pitanje je zašto je ovoga puta čak i više nego prije zagovor baštine pretvorio u zagovor duhovnosti sasvim prepoznatljivog tipa, pa je završetak predstave konstruiran na način koji sasvim podsjeća na katoličku misu, zajedno s rukovanjem svih prisutnih, izgovorenim «Dabogda» i neizgovorenim «Idite u miru». Petar Zoranić imao je razloga zazivati kršćanstvo i domoljublje na način kako ga je zazivao, dok se Držić seljacima iz okolice Dubrovnika opravdano rugao zapravo ih simpatizirajući. Međutim, kad Medvešek svoju predstavu pet stoljeća kasnije zaokruži gotovo u formu mise, ne zna se točno koliko je vremena, subjektivnog i objektivnog, prošlo između njih.
«Glasi iz planina» tako su predstava koja ulazi u onaj Medvešekov niz započet još «Hamperom», na koji se kasnije nadovezali «Brat Magarac» i «Naš grad». Etno-obredni elementi pronađeni preko «Šegrta Hlapića» u Kazalištu Trešnja također su ponovno došli na red, iako ih se, formalno gledano, u nešto deriviranijem obliku, moglo naći i u spomenutim ranijim radovima. No, jedno je obred u kojem kazališno zajedništvo grupe funkcionira kao znak, a drugo kad se pomiješaju vile i vile, u slavu nečega što danas još samo može biti mišljeno kao odsjaj davnine, ali ne i kao nada za boilju budućnost. Uostalom, i ono čuveno skakanje po livadi na kraju «Kose» Formanu je zamjereno i od strane autora izvornika, pa se samo treba nadati da u Dobu Vodenjaka nećemo morati hodati u narodnim nošnjama kako bismo potvrdili izvornost. I da povratak duhovnosti i skladu s prirodom ipak ne uključuje i povratak vilama, onim trozubim i drvenim. Osim što Medvešekovom scenskom rukopisu nisu donijeli ništa novo, «Glasi iz planina» zato su zavodljivi zagovor preskriptivne i restriktivne utopije, kojem nedostaje odmaka i individualnosti.
Igor Ružić
Pročitajte i ...
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Putujuće pozorište Šopalović - Tomi Janežić
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
Tišina u kuli Lotrščak
Tišina - sinopsis za zvučni esej
'Tišina' ili Bajsićev radiofonijski duh u kuli Lotrščak
Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu
Svjetska književnost u ženskom ključu Nadežde Čačinović
Počinje festival filmova o ljudskim pravima
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Koko u Parizu - Ivica Boban
Polet - Jean-Claude Berutti
Francuska farsa u zagrebačkom kazalištu
'Iza stakla' - novi film iza Zrinka Ogreste
'Iza stakla' - film o ljubavnom trokutu
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
Ima li nezavisna kultura šanse?
Nezavisna kulturna scena izborila pobjedu?
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
Abeceda kulturnog turizma
Uljudbeni turizam za početnike
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
The Lastmaker - Goat Island
Velika Montaža Tita
Kučkini sinovi između istine i mita
'Zeleno, zeleno' na zgarištu nesvrstanog prijateljstva
Razgovori o novom kazalištu
Nataša Rajković
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Što Ivana Brlić Mažuranić i Thompson imaju zajedničko?
Oluja - Ivica Kunčević
Kauboji - Saša Anočić
Petar Selem
Držićeva kletva Gradu Teatru
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Dani satire 2008. - komentar
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Britak, žestok i grub Držić na Ljetnim igrama
Duško Ljuština
Philip Pickett: Händel u opernim kućama nema veze s komornom glazbom
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Operacija:grad se nastavlja!
Treća Operacija:grad između aktivizma i urbanizma
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
Damir Karakaš
'Moja predstava' projekt za djecu s posebnim potrebama
Privatna «Moja predstava» kazališnog projekta Thearto
Kos - Zijah Sokolović
09.01.2009.
- Večernja zvijezda - Alan Hollinghurst
- Posjetitelj - Ljiljana Todorović
- Film - godišnji pregled 2008.
- Kazalište - godišnji pregled 2008.
- Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
- Književnost - godišnji pregled 2008.
- Državni neprijatelj broj 1 – Prvi dio - Jean-François Richet
- Likovnost - godišnji pregled 2008.
- Brana - Mateja Koležnik
- Koncert za Zakladu Ana Rukavina i Vjekoslava Šuteja
- Marija Magdalena - Dimitrije Popović
- Putujuće pozorište Šopalović - Tomi Janežić
- Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Lisinskom
- Dan kad je zemlja stala - Scott Derrickson
- Rozamunda - Ivica Buljan
- Kraljevska flamanska filharmonija
- Hoću kući - Mladen Stilinović
- Hotel Grand - Renato Baretić
- Polet - Jean-Claude Berutti
- Tri priče o nespavanju - Tomislav Radić
