Tjedan suvremenog plesa 2009. - izvještaj drugi

Najradikalniji odmak, možemo se pohvaliti, pripada domaćim snagama, točnije Marjani Krajač, Ivi Korenčić i Nini Kurtela, koje su umjesto plesne  predstave otvorile dućan u Showroomu Galerije Nova i nalik na produkcijski bitno razrađenije strategije koje prate turneje velikih bendova ili filmske blockbustere, pokušale zaraditi na svojoj slavi, ili barem minulom radu. To što plesače, pogotovo ovdje, ne prati ni slična vrsta hypea, njih izgleda nije zanimalo, ali „The Store“ je ionako zgodan eksperiment koji je i samom festivalu dodao sasvim drugu dimenziju. Još da je Zagrebački plesni centar otvoren pa da je prodaja plesačkih memorabilija mogla stati, na primjer, u njegov atrij, bilo bi još bolje, ali i ovako je „Dućan“ poprilično uspio. Ironičan aspekt s kojim barata, doduše, pomalo potire činjenica da majice, platnene vreće, torbe i ostalo zaista jesu kvalitetno dizajnirane i izrađene, ali čini se da su autorice zaključile kako njihov projekt, ili akcija, niti ne mora podržavati zbilju nego joj ponuditi alternativu. Marjana Krajač je ionako već usporedila domaće plesače s malom-velikom Victorijom Beckham.

U plesu ionako nema zvijezda tog kalibra, iako mnogi to zaslužuju biti. No, kako već sa zvijezdama ide, one se, baš kao i povijest, ponavljaju u vidu farse. Možda je to i previše krut zaključak, ali ponovni dolazak Gillesa Jobina, švicarskog koreografa koji je svojedobno podijelio zagrebačku publiku na ljubitelje geste i pokreta i sljedbenike konceptualnijeg pristupa takozvanog mislećeg plesa, nije opravdao očekivanja. Iako se služi sličnim postupcima, ponekad čak i prepisujući samoga sebe, Jobin je pod naslovom „Black Swan“ ponudio tek snovitu reinterpretaciju svojih postulata o skulpturalnom tretiranju tijela kao pozorničkog objekta, ali bez one dodatne dimenzije koju se ranije moglo čitati u donekle metafizičkom ključu. Nije on, naravno, prvi koji se pokušava zaštititi pozivanjem na dramaturgiju sna koja bi, navodno, trebala opravdati baš svaki izostanak smisla i logike, ali njegova je posvećenost bitno izgubila na težini. Majstor bijelim svjetlom okupane spore geste kao da je posustao pa se, uvjetno rečeno, vadi jednostavnim trikovima. Oni i dalje donekle funkcioniraju, i zato Gilles Jobin i dalje ima mjesto na Tjednu suvremenog plesa, ali ne više, festivalskim rječnikom rečeno, kao headliner.

Naprotiv, nizozemska plesačica, ali ujedno i autorica, glumica i stand-up komičarka, Karina Holla nije opravdala očekivanja nego ih je sama stvorila. Autobiografski i autoreferencijalni solo koji je najavila zapravo je sve samo ne minijatura nego, paradoksalno, razvedeni sažetak nekoliko paralelnih životnih priča u kojima je ples važan, ali ne i presudan čimbenik. U maniri ekspresionističkog kabarea njemačke provenijencije, igrajući se s očekivanjima publike i obožavajući svoju poziciju koja joj kao izvedbenoj veteranki s pokrićem omogućuje da radi baš sve što poželi, Holla zabavlja i zavodi svime onime što ne bi trebalo ni zabavljati niti zavoditi. Traume iz djetinjstva, obračun s ocem, ispitivanje mračnijih strana seksualnosti i posljedice razornih umjetničkih nedoumica nisu nešto što je lagana tema, ali ih ona iznosi kao pobjednica, a ne kao žrtva. Taj osjećaj ne vesele apokalipse nego pomirenosti kroz snagu preživljavanja osnova je njezinog nastupa, ali i naznaka svjetonazora kojim stječe naklonost čak i onog dijela publike koji se, s pravom, pita što njezina ispovijest pod naslovom „Povrijeđena – Posvećena“ uopće radi u programu Tjedna suvremenog plesa, kad bi joj mjesto, formalno gledajući, prije bilo na festivalu Queer Zagreb.

S druge strane, znajući selekcijsku logiku većine domaćih festivala, zaista nema potrebe da Tjedan suvremenog plesa bude iznimka.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Platforma mladih koreografa u autoretrospektivnom izdanju
Platforma mladih koreografa 2009.
Boškarini i think-dance u Savičenti
Festival plesa i neverbalnog kazališta – 10. put
Umrla Pina Bausch
Počinje Tjedan suvremenog plesa
Tjedan suvremenog plesa 2009. - zaključak
Gilles Jobin na Tjednu suvremenog plesa
Gilles Jobin ponovno pleše i misli u Zagrebu