Krijesnice - Janusz Kica

Putanja Tene Štivičić, autorice koja je pažnju osvojila već 2001. tekstom «Nemreš pobjeć od nedjelje», u stalnom je rastu, jer je praizvedbom «Krijesnica» u Zagrebačkom kazalištu mladih i režiji Janusza Kice stagnirala na kvaliteti ali je zato sigurno uknjižila bodove kod publike. Razvoj je međutim, bio nešto skokovitiji, jer je njezin raniji komad naslova «Dvije» ostao zapamćen kao promašaj, iako to nikako nije bio, dok je prvi sljedeći veliki tekst «Fragile» praizveden u Sloveniji, pa, iako je gotovao u Zagrebu i Splitu, nije domaćoj publici pružen kao repertoarna činjenica.

Šteta je što se nijedno domaće kazalište nije odlučilo postaviti taj komad o imigrantima koji sanjaju bolju budućnost i zbog tog su sna spremni pretrpjeti štošta, jer tada bi i «Krijesnice» bile donekle razumljivije. Umjesto dramske igre definiranih likova, one su tek kolažno montirane epizode smještene izvan vremena i prostora – na aerodromski terminal. U takvoj klasičnoj drami zatvorenog sustava, likovi bi se htjeli jednostavno zapitati što je od njih ostalo, ali za to nemaju hrabrosti, ili im tu hrabrost autorica ne dozvoljava. Izgubljeni kakvi jesu, oni se pokušavaju vrtjeti u dramskoj radnji koje zapravo nema, jer je fragmentirana na kratke rezove koji ne dozvoljavaju drugo nego tipsku profilaciju.

Izlaz je, očekivano, humor, i on je najveća vrijednost «Krijesnica» - jer suvremene duhovite, a ipak civilizirane replike nažalost su rijetkost domaćih pozornica i treba ih cijeniti, čak i čuvati. Zato se i kvaliteta pojedinih prizora u ovom komadu najbolje može mjeriti brojem opakih, ciničnih, ali ipak smiješnih i zapravo ljudskih odgovora na sve ono ostalo što iritira ne samo na aerodromu: neželjenu nagradnu igru, nasrtljive prodavače, osorne službenike, upute zaštitarske službe ali i partnerovu nevjeru.

Tena Štivičić u ovaj se komad ne upisuje izravno kao prije, i više ne voli svoje likove onako kako ih je voljela u «Dvije», pa ih zato smanjuje na fragment sve dok svaka identifikacija i suosjećanje ne postane prije upisano od strane gledatelja nego autorice. Postupak nalikuje aktualnim televizijskim serijama, gdje publika najviše voli one s najviše problema, koji zapravo i nisu simpatični nego ih njihova ljudskost čini prihvatljivima. Likovi «Krijesnica» ljudskiji su onda kad su u zbiljskom problemu, pa makar taj bio trivijalan poput izbora salame u sendviču, nego onda kad su unaprijed svjesni da je riječ o beuspješnom pothvatu, kad pokušavaju oživjeti staru vezu ili, tek naizgled jednostavnije, prestati piti.
No, trajanje od tri sata predugo je za nekoliko humornih replika, čak i kad je riječ o prohodnoj predstavi na atraktivnoj sceni.

Sponzorski utjecaj na scenografiju može se opravdati ambijentom koji želi dočarati, iako malo bode domaće oči nenaviknute na takav product placement. Ipak, pozornica Slavice Radović naglašava dualnost prostora i komada: bliskost i intimnost u aseptičnom prostoru zračne luke i izgubljenost u golemoj hali namijenjenoj najprije što jednostavnijem tranzitu. Unatoč trajanju, Janusz Kica ne postiže čehovljanske tišine niti identifikaciju i zato se «Krijesnice» gledaju kao nekoliko epizoda sitcoma spojenih u fragmentarnu predstavu, čiji kraj nije definiran, a ono što služi umjesto kraja tek je isforsirani decrescendo. Slučajno pronađena dobitna srećka i Johnny Cash koji pjeva «One» od U2, kraj je koji se može čitati samo u ironičnom ključu, ali za to ne nudi razlog.

Indikativna nedosljednost režije čuje se i u govoru, jer iako se čini da bi ova drama mogla nastati bilo gdje u civiliziranom svijetu kojem je putovanje avionom normalna pojava, aerodromske čistačice ipak govore drukčije od svih ostalih. Ukoliko se ne očekuje da izvođači pokušaju barem u naznakama i govorom pokazati koliko je svijet zaista šaren, zašto se to onda tako jasno mora pokazati upravo likom čistačice? Možda zato što u prostor susreta ljudi ne treba vjerovati, i zato što je ovaj aerodrom samo lažna metafora zbiljskog mjesta susreta, a zapravo suvremena distopija gdje je najveći problem zabrana pušenja. U takvoj inscenaciji, čistačica koja govori drukčije od ostalih samo smeta, dok se Ruskinju i barmena latinoameričkih korijena prihvaća tek kad govore kao i svi ostali. «Fragile» je u i tom smislu bio svjetovniji, hrabriji i bitno uvjerljiviji komad, dok «Krijesnice» ostaju tek na trenutke lijepa slika koja brzo blijedi.  

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Eurokaz 2008.
Kazalište - godišnji pregled 2007.
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Orfej silazi – Janusz Kica
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Biljana Srbljanović
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Srđan Dragojević
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
Gostovanja na Gavellinim večerima
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Počinje deveta Platforma mladih koreografa
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Hamlet - Thomas Ostermeier
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Gordana Vnuk
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Motovun film festival predstavlja 'Tjedan ruskog filma'
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Turandot - Vasilij Senjin
Idiot - Ivan Plaziblat
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Koko u Parizu - Ivica Boban
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Sudar opere i suvremenog plesa
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Lijenosti kroz 'Promjene' BAD Co.
Duško Ljuština
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk