Metastaze - Boris Svrtan

Međutim, činjenica da je Duško Ljuština morao navoditi primjere nove europske drame kako bi opravdao činjenicu da na pozornici nominalno satiričkog kazališta netko psuje, mlati svoju ženu, a siluje druge, ili se drogira, govori koliko je stanje satire danas i ovdje jadno. Istodobno, to je potvrda da «Metastaze» u Kerempuhu ipak jesu pomak, ne samo izvedbeni nego i svjetonazorni, barem s one strane rampe.

Treba zato tek donekle vjerovati Borisu Svrtanu, koji u donkihotovoskoj čežnji za boljim svijetom jest zagrabio više nego što može podnijeti, točnije dramatizirati i režirati, ali je to napravio s časnom namjerom. Romanu objavljenom prije godinu i pol pod pseudonimom Alen Bović, što je anagram od prezimena autora Ive Balenovića, književni su znalci zanijekali stilističku vrijednost dok je čitateljstvo znalo prepoznati ne samo autorov humor i oštrinu zapažanja, nego i sebe, ili barem svijet oko sebe. Kvartovska priča, posprdno i sa štovanjem prozvana hrvatskim «Trainspottingom» u karakterizaciji i dinamici zaista ima sličnosti s ekraniziranim uzorom, ali jednako duguje domaćem mentalitetu, od birtija na uglu do nacionalističkih netrpeljivosti, još svježih ratnih ožiljaka i neizbježne domaće političke povijesti. Neke od tih polja Balenović je sam ispunio, a ona namjerno prazna nadopisao je Boris Svrtan - prvi implicitno moralizira i eksplicitno politizira, dok drugi sve izbacuje na površinu najjednostavnijom i najslikovitijom kazališnom upotrebom simbola.

U romanu su privatne sobe sjedište jednog stanja svijesti, a kafić drugog, općenitog, no u predstavi se upotrebom rund bine dolazi do efektnog raspleta - pukim okretanjem pozornice soba postaje bircuz, bolnica ulica, a Titova slika portret Pavelića. Simplificirana poruka, ukoliko je riječ tek o želji za napuštanjem ideologija, ipak donosi nekoliko detalja koji takvo niveliranje čine tendencioznim i neistinitim. Bez ideoloških ograda, riječ je o simbolima u kazališnoj igri i s njihovim se značenjem ne treba realno sporiti, ali i jest u tome što se pojednostavljivanjem gubi pravo značenje. Redatelj je tako nehotice, i izvan registra predstave, pogodio onu vrstu satire koja u domaćim kazalištima ne postoji, a koja zaista ispituje aktualnost i vrijednost nažalost još uvijek aktualnih političkih simbola. Loše je pritom to da onim što bi trebao biti njegov najsnažiji komentar upravo ponavlja pojednostavljenu sliku iz - birtije.

Snagu mu daje publika, koja se na brutalno i do zbiljske glumačke krvi odigrane scene nasilja najviše smije, više čak nego i u vremenu i prostoru izgubljenom oficiru bivše JNA s odgovarajućim leksikom i naglaskom. Publici kojoj je silovanje zabavno, a takva je zato što ju je, uz ostale, i sam Kerempuh naviknuo na laku i jeftinu zabavu, ne može se tek tako servirati izmjena političkih supstanci kao želja za čišćenjem povijesnih tragova i konačnom uspostavom ravnoteže na humanističkim načelima. Takvi gledatelji to, naime, prihvaćaju tek kao potvrdu teze o podijeljenoj krivnji, na koju bi u drugom kontekstu reagirali poput likova iz ove predstave. Drugim riječima, Kerempuhov okvir  oduzima «Metastazama» sve ono što je Svrtan u njih pokušao upisati dok s druge strane njegova dramatizacija izvorniku smanjuje intenzitet, između ostaloga i bitno promijenjenim završetkom.

Ipak, lijepo je da se jednom može i o predstavi ovog kazališta govoriti ozbiljno, kao što je i dobar dio ansambla pokazao želju da igru uozbilji, ponekad i do granica neprepoznatljivosti. To se primarno odnosi na glumce u sporednim ulogama, prije svih Lindu Begonja, Ninu Erak-Svrtan i Branku Trlin, koja svakim pojavljivanjem priziva Štulićev stih o šankerici koja bocom istjeruje dug, a donekle i Željka Königsknechta. Mario Mirković kao pripovjedački glavni lik, te Borko Perić i Hrvoje Kečkeš nisu se previše makli iz uobičajene tipizacije, dok je Tarik Filipović svoju kvalitetnu gestualnu preobrazbu pokvario vokalnom. Čak je i Vili Matula u ulozi psihopata Krpe, kao jedan od aduta ove produkcije, podbacio pretjeranom igrom na, ili za, publiku. 

Uz trajanje od gotovo tri sata, «Metastaze» su sveukupno tek polovični uspjeh, koji je, unatoč redateljevim pobudama, najviše ugrozila sama reputacija kazališta u kojem su nastale. Što ne znači da tim putem ne treba nastaviti jer ova predstava ipak govori više od cijelih repertoara  skrojenih sa željom da «nas se tiču».

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Metastaze u kazališnoj verziji
Metastaze hrvatske zbilje u Gavelli
Sandorf - agencija koja pisce iz regije zastupa u bijelom svijetu
Sandorf - prva domaća književna agencija
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Jebote kolko nas ima - Franka Perković
Dani satire 2008. - komentar
Koriolan - Miran Kurspahić
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea
Gumbekovi dani
Kazalište - godišnji pregled 2007.
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Zagrebački holding upravlja i lutkama
Nastavlja se holdingizacija zagrebačke kulture
Pir malograđana - Paolo Magelli
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Duško Ljuština
Cirkus između Viteza i Kralja
Zagreb Film Festival šesti put
ZFF u šestom izdanju nudi 80 filmova
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Čestitamo! Plesači dobili svoj plesni centar!
Otvoren Zagrebački plesni centar – Čestitamo!
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Nezavisna kulturna scena pobunila se protiv Milana Bandića
Ljuština tvrdi: Gradonačelnikov potpis vrijedi!
Močvari je kraj!
Kornel Šeper: Grad lažnim izjavama i tužbama dotjerao Močvaru do kraja
Novi početak Kina Europa
Kino Europa otvara se festivalskim i hrvatskim filmovima
Književnost - godišnji pregled 2007.
Svetislav Basara u Zagrebu
Svetislav Basara na Danima srpske kulture
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Nastavak političkih muljaža oko MSU-a: tko je kome koga prodao?
Nove suze za MSU: političkim igrama do novog vodstva?
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Pijana noć na Brijunima
Pjevajte nešto ljubavno
Prljavi Harry i prljava Sally u rokerskom filmu
'Živi i mrtvi' konačno u kinima!
'Živi i mrtvi', najnagrađivaniji film pulskog festivala konačno u kinima!
Dani satire u potrazi za kvalitetnim humorom u kazalištu
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Bakhe - Oliver Frljić
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
'Zeleno, zeleno' na zgarištu nesvrstanog prijateljstva
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Trg žrtava Milana Bandića
Razgovori o novom kazalištu
'Kao da je bilo nekad' - dokumentarac o Ekatarini Velikoj
'Kao da je bilo nekad' na Zagreb film festivalu
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
Le Zbor ima rođendan!
Mate Matišić
Sljedeći Eurokaz gledat ćemo na Mirogoju!
Gordana Vnuk
'S više mlijeka, molim' - još jedan ukoričeni blog
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Krešimir Rogina o arhitekturi osobno
Objavljen 'Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine'
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Povijest Brijuna u 'Zoni kontakta'
Duhovi Sarajeva - Dejan Radović
Magris na putu prema Nobelu
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Novi festival ženskog stvaralaštva
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Kučkini sinovi između istine i mita
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Slobodan Šnajder
City of London Sinfonia
Bijenalni pregled dizajnerske produkcije
Izložba hrvatskog dizajna 0708 na Velesajmu
Uspjesi filma '38 Baba Višnjina ulica'
Film o junacima Baba Višnjine ulice
Glazba po izboru publike
Bosanske piramide postoje - ali samo u knjizi Emira Imamovića
Tajna doline piramida